Vila Sila

usran do koljena. - Zar ne kako je romantično? - Još me provocirao, a ja bijesna. - Ma marš u pičku materinu. Gdje mi je pamet bila da dođem na odmor kod pastira debila koji je izašao iz ureda da volontira. Prokleti avanturista, i prokleta znatiželja, a sad ni ne znam, hoću li se odavde izvući živa. Nije samo otok imao bezbroj mogućnosti da pogineš, nego je i more nekako podivljalo ovih dana, i treba se dobro znat kako u patki opet doploviti do civilizacije, a tek sad mi je rekao da je prošlo ljeto u pomoć morao pozvat obalnu stražu, jer mu je more napunilo patku. Uh, to je stvarno bilo za zamislit se, i to mi je postala nova noćna mora. Počela sam naporno razmišljat koje su mi opcije još za povratak na kopno, sve samo da ne moram opet ploviti u patki s njim, a i intuicija u vezi toga mi je bila jako loša.
Dane smo uglavnom provodili tako da sam ja bila u kuhinji, spremala hranu i prala suđe, a on je pomagao oko ovaca; ganjao ih, hranio, napajao, hvatao i sa svakim janjcem bi se poslikao za Facebook prije klanja, ma bolesno ful. Milo janje i lice ubojice. Prljavu vodu, ostatke hrane i talog od kave sam bacala kroz prozor, pa bi se tu uvijek okupile ovce, kokoši i gušteri da se goste. Bilo mi je zabavno gledati kako bi svi poludjeli kada bi se napucali kofeina, i počeli napadati jedni druge. Tako su se životinje navukle na me, i pratile me u stopu kud god bi išla. Dok bi legla na veliki masivni stol ispod stare masline, stalno su čekale da im dobacim još hrane. Guštere sam zvala Dečki, jer sam se baš navikla jako da me stalno prate, a pratilo me njih na stotine, opkolili me, zurili u me dok bi jela i srala. Mislila sam da će me pojesti ako zaspim slučajno.
Moj pastir je poslijepodne i pred večer išao sa patkom lovit ribe, to mu je bilo opuštanje, ali kurac mi nije dao ni za lijek, a to je bilo jedino što bi opustilo mene. Sranje. Osjećala sam se jadno ko da sam svoju Caricu dovela ovamo u komunu na odvikavanje od kite. Sišla sam dolje do male uvale. Skinula sam sve sa sebe. Ionako nigdje nikoga. Biti na Najusranijem Otoku na Svijetu je bilo isto ko biti na drugom planetu. Osjećaj je bio isti. Možda tek svakih par dana bi zastala tu pokoja ribarska brodica ili jahta sa turistima debilima željnih divljina. Sjela sam u plićak, i ogledala se par puta oko sebe da vidim gdje su ovce, i da ne bi nekom ovnu što god ludo na pamet palo, budući da su se neki dan nažderali viagre, a svaki dan kofeina. Vidjela sam da sam sama, pa sam raširila noge i pustila da me valovi sporo jebu. Ulazili su mi bezobrazno u Caricu, punili je i praznili, punili i praznili…punili je morem, pjenom i pijeskom. Prelazili mi preko trbuha, zaobišli sise ko dva otoka i tako mnogo puta. U pupak mi se smjestila školjka. Gledala sam u nebo, u nekoliko pufastih oblaka, sakrilo se par Anđela, drkaju, proizvode morsku pjenu, koriste priliku dok je Bog na nudističkoj plaži na odmoru. Cijeli svemir me gleda, ali mi se nitko ne usudi doći blizu. Usamljenost je najveća kazna za svakog Čovjeka, a njome sam ja bila kažnjena često. Od udaranja valova počela sam osjećati grješnu ugodu od koje mi se počeo grčiti trbuh i Carica u iščekivanju orkanskog orgazma. Pridigla sam se na laktovima i zagledala se u nju , a ona je procvala, more oko nje je postalo ružičasto. Prokrvarila sam. Nije važno. Što je to malo krvi na putu do Raja.
- Dobar dan Sireno. Ne dajte se smetati. - Rekao je jedan lik od njih petorice, koji su se iznenada stvorili par metara do mene, bešumno i naglo ko neka magija, bez da sam išta prije primijetila.
- Uh, prokleto jako ste me prestrašili. - Noge sam refleksno skupila. Sranje. Kreteni se stvorili taman tren prije orgazma i omeli me. Bila sam ljuta. Grudi nisam ni pokušala sakrit, prevelike su. Stršale su drsko, i one su bile ljute, a Carica mi je bila toliko bijesna da me grizla. - Otkud vi, i tko ste uopće? - Pitala sam otresito. - Nemam mira čak ni na ovom jebenom usranom otoku.

- 4 -


- Mi smo veterinarska inspekcija, ali možemo biti i drugo prema potrebi. Možemo na primjer pregledat vas. Krvarite. Jeste li se ozlijedili? - Mladi svjetlokosi lik karamel kože ušao je u more i čučnuo kraj mene.
- Menstruacija. - Odgovorila sam. - Izgleda da volite krv, možda čak malo i previše. - Rekla sam, i gledala ga sumnjičavo, a u ruci, u vodi sam stiskala veliki oštri kamen.
- Pa što ako i volim krv, bi li imali nešto protiv? - Pitao je, bez ikakve namjere da se odmakne, nego je još kleknuo u krvavo more samo da mi bude bezobrazno blizu. - Što vi radite sami ovdje Sireno? Nije vas strah? Mogao bi neki morski pas nanjušiti krv.
- I ja sam ovdje u inspekciji, radna inspekcija. - Odgovorila sam ozbiljno. - Htjela sam se samo malo osvježiti, a vi me smetate.
- Kolegica inspektorica? Divno. Kako to da se do sad nismo već negdje sreli?
- Pokažite mi iskaznice. Svi. - Poslušali su me , smijući se. - Tek tada sam napokon ispustila onaj kamen iz ruke. - Možda bi mi ipak mogli pomoći, budući da ste krivi što ste me bezobrazno zasmetali.
- Stojimo vam na raspolaganju. Što god želite. - Svjetlokosi se odmah ponudio.
- Trebat će mi još dvojica vaših kolega. Naime, stvar je pomalo složena, a dvojicu pošaljite da broje ovce. - Par sekundi bila je tišina nakon što sam to rekla. Svjetlokosi je otvorio usta od iznenađenja.
- Ajde dječaci, vas dvoje ćete riješit ovce, mi ćemo vam se pridružiti malo kasnije. - Naredio im je svjetlokosi. Dva studenta asistenta krenula su uzbrdo prema kamenoj kući. Ostala sam sama sa tri lika.
- Priđite bliže, rekla sam dvojici crnokosih likova koji su zbunjeni ostali stajati na obali.
- Smočit ćemo se.
- Pa naravno, more je mokro. Imate li vi neku ideju da izbjegnete to? - Pitala sam, ne vjerujući da takva lijepa tijela imaju takva dva kretena.
- Skidajte se glupani. - Umiješao se svjetlokosi. Naša divna Sirena je isto mokra pa se ne žali. - Recite Sireno, što možemo za vas učiniti?
- Želim egzotičnu pješčanu masažu, a za to mi treba šest ruku. Hahaha, što, nikad niste čuli za to? Skidajte se. - Začas je sva odjeća ostala na obali a njih troje klečali kraj mene u moru. Valovi su im zapljuskivali jaja i kite koje su uskoro postale krute. Ležala sam na leđima. Raširila sam noge i ruke. - Uzmite pijesak i lagano me trljajte po tijelu. Poslušali su. Crnokosi su mi trljali pijeskom dlanove, ruke, ramena, grudi, a svjetlokosi je krenuo od mojih stopala, pa nogu, prepona, trbuha, a na Venerinom brdu zadržavao se bezobrazno dugo. - Uh…imate zlatne ruke, ovo je predobro. Zaslužili ste nagradu. - Svjetlokosi je naglo uplovio u me, legao na moj trbuh između mojih nogu, i punio me duboko i temeljito u ritmu valova. Carica mi se brzo rastvorila da može primit nemilosrdno debeo kurac do kraja. Krv je potekla, a ja sam se raspala u božanskom orgazmu, držeći pritom crnokose koji su klečali kraj mene čvrsto za kite. Svjetlokosi je ostao još malo u meni. - Jel bilo pregrubo? Krvariš prilično. - Izgledao je zabrinuto.
- Hoću još. Hoću i njih. - Okrenula sam se, kleknula na koljena, oslonila se na ruke, i čekala spremna. Krv mi se cjedila iz prepona. - Jedan crnokosi se brzo zabio u me, i počeo me jebat obzirno, presporo. - Jebi me žestoko. - Zapovjedila sam. Poslušao je. Postao žestok. Osjećala sam kako mi se Carica buni pri dnu gdje se počela širiti orgazmička bol,a onda je crnokosi naglo usporio, zastenjao i počeo da me sa nekom iznenadnom dodatnom snagom još grublje kitom udara. Počeo je stenjati još glasnije,

- 5 -


okrenula sam glavu preko svog ramena da mu vidim lice a onda se jebeno iznenadila vidjevši kako ga
drugi crnokosi kolega guzi u istom ritmu bili smo nas troje i valovi. Svjetlokosi mi je rukama uhvatio obraze, i poljubio me sočnim usnama, mekanima kao puding da mi odvrati od njih pažnju. Ja i crnokosi likovi svršili smo u vlaku svi. Jedva sam se pribrala. Nemam ja ništa protiv pedera, ali ovi su me baš ugodno iznenadili.
- Slobodni ste. Idite gore pogledat jesu li studenti nešto i napravili. - Svjetlokosi je otpremio svoje kolege. Ostali smo sami. Još uvijek sam ležala na trbuhu u moru, raširenih nogu. Krvarila sam, sretna.
- Sireno, hoćeš li preživjet ovo?- Svjetlokosi mi je prstima zajedno sa valovima ispirao Caricu.
- Hoću još.
- I dobit ćeš. - Legao mi je na leđa, a onda kitom našao guzu. Uklizio mi je polako i glatko zajedno sa valom, a onda me razarao u sporom ritmu, lebdila sam vječnost u oblaku orgazma bez kraja. Nakon svega, zaspala sam na obali. Pokrio me ručnikom da ne izgorim.

Probudio me zvuk koraka. Sjela sam naglo na kamenju. Zagrnula se ručnikom. Došao je moj pastir, moj Robinzon.
- Imam dobru vijest za tebe draga. Moći ćeš već danas otplovit na katamaranu sa inspektorima. Znam da se bojiš moje patke.
- Aha, ti to ozbiljno? - Sjeo je kraj mene. - Raširi noge. - Rekao je. - Ma krvarim, neću. - Raširi noge. - Bio je uporan, i raširio mi ih sam. Zagledao mi se u krvavu Caricu. - Uh…, predivno ti se rascvala, predivno izmučena. - Prstom mi je kružio po nateklom klitorisu, i onda mi nacrtao krvavo srce na trbuhu.
- Želim da znaš…, da je Pješčana masaža bio moj zakašnjeli poklon za tvoj rođendan.
- Hahaha, dobar pokušaj, al' ne znam o čem pričaš.
- Znaš ti dobro. - Zašutjela sam.
-Da. Bili su puno bolji nego sam očekivao. Dođi. Obećao sam im janjetinu ako dobro odrade to. Čekaju nas za stolom. - Stavio mi je ruku preko ramena. - Znam da si nezasitna u krvave dane. I prije nego odeš sa njima, htio bi da mi priznaš barem nešto.
- A što to?
- Pa to da ipak ovo nije bio naš najusraniji godišnji.
- Hahah, nije, ali svejedno će za mene to uvijek biti Najusraniji Otok na Svijetu.



Vila Sila
15.12. 2024. g.
Croatia
Sva autorska prava
su pridržana




- 6 -

Ipak na kraju Happy End, i svi zadovoljeni, prva ti, pa inspektori još se i najeli, svjetioničar imao što gledati, a i tvoj se odmorio od tebe a i ovaca ko u prići može birati.