HIPOKRIZIJA

reče ona i nestade! no, lijepo je jutrom zateći takvu poruku. i drago mi je što žena kaže ženi.

nekako sam uvijek više držala do ženskih komplimenata nego li do muških! i dobro je kad žena piše o ženi, jer nekako se najbolje poznajemo. a dobro bi bilo i kad bi muškarci više pisali o sebi a manje o ženama. osobito onim željenim i nestvarnim umjesto stvarnih.

imam jednog dugogodišnjeg prijatelja (baš ovdje s iskrice, eto sad će mislim i 15 let kak se družimo) koji mi pomaže da bolje razumijem muškarce. ne samo one u svom životu već i šire. usudim se reći da sam ih skužila. pa ipak i opet, ostaju enigma. pa zašto su baš takvi. i zašto baš tako reagiraju. jer, često smo oboje samo dvonošci i posve isti, a onda iskoči neka takva različitost kao da smo kak veli ona priča, s dvije različite planete. a u mojoj prirodi (znatiželjna sam) je da spoznajem, shvaćam, razumijem...opipavam! ha ha...trebala sam biti psihićka reče mi moj trenutni (nadam se zadnji i posljednji) dragi!

i da, meni je blog inspirativan da pričam, da kažem...o sebi, pitam o drugima. nije mi nikad bilo mjesto skrivanja već otkrivanja. o tome svjedoče i moji toliki zapisi na temu života, ljubavi, bivanja. vjerujem da vam je lijepo ili barem zanimljivo ponekad čitati tuđe priče? i ispričali bi vi svoju, barem u vidu nekog komentara ili nekog bockanja, ali...autocenzura je grda stvar. osobito kod žena. tako su nas odgajali...smjerna, tiha, samozatajna. sva sreća, to su prošla vremena. današnja žena je za moj ukus čak i malo preglasna. bilo da se smije u tramvaju, bilo da je nalarfana i napumpana u faci. no, svi smo mi u mladosti bili neumjereni (ili većina). starost donosi apstinenciju!

jbt jučer sam konstatirala (u usporedbi s mojim bivšim suprugom) kak sam postala maltene svetica...jedna cigareta, jedna kava, deci vina, jednom-mjesečno sex.a i pričam sve manje, no zato još povremeno ovdje pišem. prijatelje viđam rijetko, ne čujem se danima. nema više potrebe. sa svojim partnerom pričam puno. spojile su nas riječi. nisam nikad srela čovjeka koji barata s tolikim fundusom riječi. ok, to je možda od zanata. ja i dalje nekako virtuozno s njima, riječima (ili s njima, muškarcima). rabim ih često kao rijedak i potreban dragi kamen. možda ga i precjenjujem. ali zato mi je tijelo uvijek bilo dodatak na vagi. onak, sve se vidjelo u pogledu oka, osmjehu lica. o da, toliko toga možemo čitati sa ljudskog lica. iz ruku kako ih kršimo ili položimo, iz stava tijela. sve možemo pročitati, samo trebamo to htjeti i biti zainteresirani za život. koji uglavnom ipak samo promiče. ponešto zadržimo, ponešto zgrabimo i ne puštamo (često pogrešno) i tak...jutrom uz kavu posve mi dovoljno. uživajte u danu, ugrabite ponešto, pomilujte, recite što imate...sutra tko zna...što? kako? da li?

dont' srać tu mać!

već si posrala sve ozbiljnije djevojke tu!

travolta, kad si već takav stručnjak za "djevojke" ovdje, jesi li ti sreo ijednu, iole ozbiljniju? ili barem neku neozbilju? pa da morti napišeš i neki blog ovdje na webu a ne samo komentare? znaš onu, na muci se poznaju junaci!

danas ja uzvraćam udarac (ručak), stoga gotova kava, gotovo druženje s blogom...do slijedećeg! sad bum iskakala na blogu ko ona voditeljica iz doba mesića ( iz paštete).

pitaj *bambija, on iima fetiš za idiotizam!

He he...
Jutro..

jutrom, da nastavim malo ovu priču od jučer! btw travolta,zna se tko ima koncesiju u ovoj državi na idiotizam! ja sigurno nikad njoj nisam doprinjela, a nit neću. istina, mogla bih ponešto reći o idiotizmu onih koji ih već više od 30 let biraju, ali ne bih. potrošila sam već previše tinte na to, a bacih svoje pelikan nalivpero u smeće! kao i toliko toga što više nije za uporabu. čitam ovih dana sve se vraća, neki retro opet u modi. deja vu

jutrom ovim danom, wasy. drago mi je da sam te malo nasmijala.

sebe sam pak rastužila jučer. da se vratim malo tim muško ženskim razlikama.

nikad nisam razumjela (unatoč tisuća razgovora na tu temu) zašto muškarci ne izražavaju svoje osjećaje? svoje misli? zašto na van izgleda sve OK i super. kad ih pitaš, samo ti hiću komplimente i kažu: reci mi sve! a kad im "to sve" kažeš, a uglavnom nije ugodno (i uglavnom je to nešto što su sami rekli da će učiniti, napraviti, biti etc etc) ispadneš najveća zločinka koja prigovara? jer, moj je krimen što sam povjerovala da on je to i to, da će on to i to...jer vjeruješ riječima? kome ili čemu ako ne onome što čovjek kaže? pa ne držim te za jaja ili muda, već za riječ! još ajde ajde da si to izrekao onak u sexualnom zanosu pa potom zaboraviš ali pri zdravoj i punoj pameti, pa potom se činiš kao da nisi, kao da sam ja krivo čula. pa niti oprosti, niti žao mi je...niti ono ljudski posipat se s pepelom...mislio sam da hoću, da mogu...a htio sam, ali nisam mogao? jbt glupo muško i njegov stamen. on ne smije pogriješiti, ne smije priznati da nije mogao, da ne može, da treba pomoć....da zavapi? prije će krepat, nego molat. ok, i ja sam takva....ali imam u svom rječniku riječ...oprosti, nisam trebala, žao mi je!

ili ono, htjela sam, ali nisam uspjela...željela sam jako učiniti to za sebe, nas...ali nisam uspjela! čuj, pomozi mi...ajmo probati zajedno...nisi manje muškarac ako zamoliš pomoć, ako ti trebam, ako me voliš i to mi kažeš!

ispada da je bolje ponašati se kao...nisam ništa rekao, to što sam rekao kao da nisam...nemoj me držati za riječ...nemoj očekivati od mene to što sam ja očekivao od sebe...jer ja od sebe ništa više ne očekujem! ništa mi se neda, osim onoga što mi se da...a to često ne uključuje tebe. i takva spika primjerana godinama, životu koji je uglanvom iza nas, onome malo ili ništa što je ispred. ok, i ja sam pesimista, niti ja ne glumatam optimistu (ti da), ali nekako se trudim svaki dan, otaljavam toliko toga...a ponešto još želim i uživam u tome! i točno ću ti pokazati razliku između jednog i drugog! to sam ja...žena! reći ću što želim a što ne. prigovorit ću ti kad mislim da ti prnje ne stoje dobro, jer želim da mi budeš poželjan...i sada u sedamdesetoj! sa mnom uvijek znaš na čemu si, čak i kkad je to tanak led koji samo što ne pukne! takva sam, prije ću reći pa puknuti nego ne reći pa opet puknuti! jebiga, volim kokice! a ni u kinu nisam dugo već bila, od lani?

kavu sam popila, napričala se sama sa sobom i idem na neku kavu (valjda) ak ne zalije još jače?

eh da, nakon jučerašnjeg muka, mogu opet reći da će dulje trajati cvijeće u mojoj vazi nego li razumijevanje i ljubav, koje je opet narušila "šačica" neugodnih razgovora. mojim žutim tulipanima pridružili su se ljubičasti! sklad boja i duša...koje su oitšle svaka na svoju stranu. do novog susreta!?

samo bez opširnijeg opisa. samo sam reagirao na jedostavnije riječi;

ajd ti travolta prošeći do svog bloga? nikad mi taj tip (ni u originalu) nije bio niti simpatičan a kamoli napet (negdje cca moja generacija, iako sam dosta mlađa od njega), tak da ne kužim zakaj se uopće šunjaš po mom blogu i čeprkaš? adje ti išči mlađe kokice, nismo nas dvoje nit blizu po vokaciji ili bilo čemu, pa nit po zobanju kuruze!