HIPOKRIZIJA

Link
Frank Sinatra - Strangers In The Night


Prva mjesečnica bez nas! Deveta. Onih prethodnih osam bje s nama. Sretoše se dva stranca na današnji dan. I ništa čudno, nije uopće odavalo dojam kao nešto važno, dapače, dvoje ljudi iz susjedstva popit će kavu u tom istom susjedstvu.

Ti u poludugim kratkim hlačama a ja sa štiklama koje sam obukla u wc-u ne tako dalekog šoping centra. Jer, željela sam ostaviti dojam, kao i obično. A to su bili dani mojih početaka angine pektoris koja nikako nije dopuštala hodanje u visokim petama? To si i primijetio, čak i pitao...imaš štikle?

Tada nisi znao činjenicu preobuvanja u wc-u šoping centra, ali rekoh ti kasnije. Kasnije, ne puno, pače, vrlo skoro postali smo nešto drugo do li stranci. Sve je išlo tako brzo, nevjerojatno. Začuđeni, oduševljeni, pomalo prestravljeni ali sretni! I počela se odvijati najljepša ljubavna priča dvoje staraca nadomak sedam banki (ti si ipak godinu napredniji).

Zašto smo danas stranci? Zašto se ne vidimo, ne čujemo. Pišemo si mailove! Ja tebi, ti meni. Ja tebi zamjeram previše pive i posla a ti meni previše prijatelja (i prijateljica). Ali, ne zaboravimo svakako reći da se volimo...pače, napisah:
„...Starost je okrutna, ne daje ti nikakav izbor. Ili gotovo nikakav. Ja ipak biram tebe. ....Ali znam da bez tebe mi nema života. On bez tebe nema nikakvog smisla niti svrhe. Biram tebe, biram nas uprkos i unatoč tvojih loših tvojih navika koje ne mogu prihvatiti, prihvaćajući...”

istina, trebalo ti je tri dana da odgovoriš, ali reče tj napisa: „...zavolio sam te kao nijednu ženu u životu, predao ti se onako iskreno, potpuno, dječački....Upoznala si prostodušnog, naivnog, dobronamjernog čovjeka koji ti se otvorio bez ostatka. Isprva sam mislio da dijelimo te osjećaje, maštao kako ćemo se zajedno veseliti, smijati, skupa tugovati, patiti, međusobno se pomagati, plakati ako treba, tješiti se, možda se i posvaditi (ne tvrdim da je sve izostalo). ”.

Gdje smo danas, devet mjeseci nakon? Ego! O kako to gordo zvuči. Dva starca koja jedva hodaju, jedva opslužuju sebe, vole se...ali...ali! Ja tebi, ti meni. Nesporazum? hm...ima i toga, ali kako bi bilo da ljudi razgovaraju? Da ljudi ne zaključuju samo tako, vidjevši samo sebe i onog drugog pogrešno. Tko si ti? Tko sam ja? Znaš li, znam li? Znam da znaš, pa ipak...znaš da znam, pa ipak. Boli, tako boli. A molila sam te da se ne povrjeđujemo. Starost je sama po sebi okrutna, nemojmo biti okrutni jedno prema drugom. A jesmo!


I liječimo bol, ja ovdje blogom a ti tamo u woody-ju. Umjesto da smo jedno s drugim.

U boravku, bijele ruže, još od prošlog ponedjeljka, kad je sve i počelo. Jedan pogrešan sms i ode sve u honduras! I umjesto da dvoje ljudi razgovara o tome, muk, tajac.

Danas, novi buket ruža, u blagovaoni, ovaj puta žutih! To sam samu sebe „počastila”.

Sjećaš se sigurno da sam svih ovih osam mjesci uporno nekako htjela obilježavati svaki mjesec našeg bivanja na dan susreta? Stalno si primjećivao da pretjerujem....ali, jel danas i tebi jasno zašto? Zato što sam znala da će doći dan kad više nećemo imati priliku to obilježavati.

Kada ćemo zbog nerazumijevanja, prijevara (ne onih m/ž već ljudskih) i ostalih trica i kučina izgubiti sve, i sebe i ono drugo! Čemu? Kome? Ne znam, ali uskoro to neće biti niti bitno. Tješi me da ovo nećeš niti pročitati. Ili hoćeš. I shvatila sam da iako su nas riječi povezale, da su nas one i rastavile. Jer, ne razumiješ moje riječi, ja ne razumijem tvoje. Pače, često ne samo da ne razumijemo već i krivo razumijemo. Eto, npr onaj sms...posve pogrešno si ga protumačio? I što bih ja sad trebala? Upotrijebiti opet hrpu riječi da objasnim što sam htjela reći a ne što si ti shvatio. Ili što si ti htio reći (ili možda i rekao) u svom mailu? Očekuješ odgovor? Neće ga biti. Zašto? Jebeš odgovor, tvoj ili moj. Koja su prava pitanja? I zašto ih uopće više postavljati. Jesmo li umorni i od pitanja i od odgovora?

Umjesto razgovora kojeg nema (znaš, ljudi razgovaraju), pustit ću tri stvari, pravi „dernek” od linkova i mjuze (skoro pa najdraže, barem ova jedna) koje će barem malo ocrtati mene...nas! I neku fotku ću zakeljiti...jer, jedino što mi je preostalo od nas su sjećanja. I ljubav, koja još uvijek stanuje ovdje!

Link
Frank Sinatra - My Way

Link
ZDENKA KOVAČIČEK - Žuta ruža

jeste li kada bili na ispitivanju ravnoteže u tamnom komori? ako jeste, znat ćete o čemu pričam? jer, jebeni život je poput komore za isptivanje ravnoteže. mrak, svijetla točka u prostoru, ti se krećeš i stalno vidiš tu točku pred sobom, uvjeren kako ideš ravno prema njoj....a kad se upali svjetlo, shvatiš da si na sasvim drugom mjestu. točka (svjetlo) neumoljivo stoji i svijetli i dalje. jedino što si ti,u uvjerenju kako ideš pravim smjerom u silnoj želji da ti svjetlo bude put, završio na stranputici! ti ovdje, ona, svjetlost...tamo!

ova gornja spoznaja zapisana je by me, 27.12.2007.g. godinu dana nakon što sam došla ovdje, na iskricu! eto nas danas opet zajedno, nakon skoro 20 godina. zanimljiv je život, ako o njemu razmišljaš i ako ga živiš!

Život nije ništa više doli jedna obična partija bridža, dodaj k tome čašu crna vina i još koju cigaretu i vidjeti ćeš da na kraju osmijesi ostanu u dimu.

Mene ipak zanima ovo od danas kaj se događa,haha.

jutro listulovora! btw bridž ne znam igrati (to je jedina kartaška igra koju ne znam), tak da mi usporedba sa životom nepoznanica! al zato jako dobro znam kaj je cigareta, pušila sam više od kutije 30 godina...a onda prestala pod mus. sada samo uz kavu, prigodno i neovisnički. a čaša vina još uvijek svaki dan za mojim stolom, uz ručak. reklo bi se da sam još živa. a bridž...sumnjam da ću ga naučiti, nije baš više vrijeme...a i moj ex bridžist sumnjam da je živ? no, dobra ti je usporedba

jutro đusi, ti to pratiš ko agatu kristi...triler samo taki! hm...znaš kaj mene muči? ajde ti kao žena od formata i iskustva, kaj učiniti kad ti je s nekim super dok si s njim, a kad se raziđemo...kurcšlus? da se barem svadimo kad smo zajedno, bilo bi mi lakše...i kak vele fosili, bilo bi mi lakše da te ne volim....aha...

i da, pomalo me muči ta moja trakavica...nikako na zelenu granu...pa makar ona bila i suha i opala na nos. bilo bi mi lakše

no, kak veli ona skarletica...danas je novi dan!

https://www.youtube.com/watch?v=c_WkyalPOEI

Tnx Krešo, baš sam na to mislila! Istina malo sam u parafraziranju izmijenila, al u konačnici, kaj nije sutra od jučer...danas!