Čovječe, kakav blog!

Ovdje mi se nakačio neki frajer iz okolice Labina.
Dosta dosadan, fizički ne moj tip, ali fin i dirljivo uporan.
Deklarira se kao razveden, u nekom trenutku se sjeti da je oženjen ali ona je njega izdala zapravo prva jer ne želi seks.

Ajde hvala Bogu, jer gadno je nekog otpiliti bez razloga ali shiza ove vrste je sasvim legitiman razlog da ne moraš osjećati obvezu odgovoriti na stupidnu poruku u smislu što je ručao (blagoglagoljiv a nesadržajan, klasični tip daveži).

Ali fascinantne su te amnezije.
Uzmimo da je čovjek bio privlačan ili seksi, da je s druge strane bila podložnija ili manje zahtjevna- neka već kombinacija- ili naprosto željna ženske pravde... blesavac, koji se predstavlja imenom i prezimenom, mogao je imati grde scene po pitanju svoje neobične demencije i naknadnog ispoljavanja svog osjećaja za pravdu spram svog kržljavog kurčića i žene koja ne shvaća njegove ljubavničke impulse.

Ako jebe koliko je inteligentan, sirotici doista nije prilijepiti titulu izdajnice. Samo normalne osobe kojoj se tip gadi.

Ali često, baš često, rastužiš se nad time koliko ljudi mogu biti glupi, i koliko su neki životi u principu uzaludni. Evoluirati do 50ih u takvog debila, a što nije tako rijetko, zapravo je zastrašujuća mogućnost.
Fenomeni života bez kognitivnog procesora, sposobnosti indukcije i dedukcije, ikakvog moralnog razvoja ili makar skromnosti po pitanju fakta da si odron...
To je teško okolini, a da li takvima? Ne. Blaženi u nepercipiranju, skloni amnezijama pače sinkopama, bivaju bez refleksije a kamoli srama.

Opcija za koju sam se ja odlučila, apsolutno i uvijek, odjeb uz laganu, iako uzaludnu, pouku o tome da mu je mozak vjerojatno ostao u utrobi žalosne majke.