Čovječe, kakav blog!

Danas smo se beba i ja full skockali. Baš full.
Nikad ljepša, pička mi materina! :)

Otišli smo u park gdje sam ljuljala njega i malog susjeda od 4g.
Taj mali je kralj, živi za nabrijavanje i svaki put ga pitam- jesi spreman, jesi stvarno spreman, sad ide najjače ljuljanje, AKO NISI SPREMAN SAD MI RECI, ... a on se totalno uživi i nabrijava :))))))
Taj feeling mu ne može pružiti mama pa zove mene radi adrenalina i teatra... ta mama umire od smijeha kak se on i ja nalazimo po toj liniji.
Morate namjestiti spuki glas i govoriti stvari tipa "jesi li siguran da se nećeš plašiti... jer pazi... bit će jaaaaaako"
Taj mi je mali totalni miljenik zbog zanosa.

Poslije toga beba i ja smo otišli u birtiju.
Prvi put sjedio je na svom stolcu i PRISTOJNO I PAMETNO pio svoj sok od jabuke (na njegovom jeziku BWUAKA) a ja kavu.
Znači najbolji osjećaj svijeta.
Zlatno sunce, toplo, kasnije je nebo postalo roskasto.

Vratim se doma kad puna kanta triščica, stariji sin sve nasjekao bez da sam ga tražila.
Napravila sam im savršenu večeru.

Predivan dan.
Druga je godišnjica Itine smrti.
I on bi volio da se inatim, nije podnosio da me išta boli u svakom lucidnom trenutku, po kojim ga uostalom pamtim.
Kao i sve ostale dane, ionako mu se često u sebi obratim i svašta radim kao da je on tu.
Tako da nisam ništa srala ni kmečala.

Odvela sam bebu u birtijetinu da bude lički bećar.
Bez bećara nema hrvatske nam dike Like.
Prema tome... dabome.

Šalu na stranu, mali je gospodin. Aristokrat.