HIPOKRIZIJA

Moj prijatelj (i ljubavnik) me pozvao i odveo jučer u restoran Mon ami u Velikoj Gorici, zajedno sa njegovim prijateljem amerom (naturalizirani bosanac)! Moram priznati da još nikad (koliko se sjećam) nisam bila u restoranu koji ima Michelinovu zvjezdicu. I to već godinama zaredom, od 2021. pa i prošle 2024.g. Taj frend i ja smo uglavnom žlabrali, ja volim pričati s elokventnim, zanimljivim i obrazovanim ljudima a očito je i njemu pasalo! Restoran je baš onak ok, sve je dobro: i jelo (kozice sa zelenim rezancima, crno otvoreno vino, rožata kao desert), wc više no uredan, interijer sređen ali s mjerom i ukusom (terasa je bila zatvorena), konobari na nivou...valjda zbog općeg dojma i ima te zvjezdice! Čak nije to niti bilo tako skupo za tako fensi restoran, nešto manje od 60€ (2xkozice, 1xlungić).

Volim fino jesti! Bilo doma ili vani. Volim fino jesti u finom društvu! Rožatu nisam dugo jela i baš me razgalila. Kao i moj dragi! Potom sam otišla oprati kosu, kod frizera. Nekoć sam svaki tjedan išla na pranje kose i fen frisku! I tu sam jeftinjak prošla, svega 12€. Bila sam miljenica bogova jučer!

Ali sam zato danas bila vještica u jednom momentu (ja sam samo kroničar zbivanja)! Idem tako doma nakon jutarnje kave i sretna što sam (a nisam, to sam saznala tek poslije) sredila neke medicinske rekvizite, ugledam jednu stariju gospođu (tik do mene staza za bicikle) kako se fura na električnom romobilu. Onako, lagano kako i treba! Ali, iza nje, tik do, vozi čovo (isto stariji) bicikl! Uf, pomislih, preblizu joj je, to neće dobro završit, zakaj ju ne zaobiđe ako je brži?

I taman što sam to pomislila, 20 metara ispred mene, tras! Padaju i ona i on! On se zabio u nju, srušio nju i sebe, izgleda da je njoj opala torba ili kaj već što je bilo povod jer je on bio preblizu! Još je jedna gđa bila u blizini, pritrčala i pitali smo jel sve ok, žena se pridigla, i on, njih dvoje dobro, nema pas mater i sl...ali ja sam morala reći, bili ste preblizu i zato se ovo i dogodilo. Dobro je da ste dobro!

Pa sam produžila dalje i pomislila, jbt jesam li ja to vještica pa je moja misao izazvala taj događaj ili sam pak vidovita pa sam vidjela kaj će se dogoditi? Priznajem da mi je to pomalo enigma? A nije to prvi put, često mi se događaju stvari da se nešto dogodi nakon što sam prethodno pomislila?

Kakogod, prava drama se odvijat počela kad sam došla doma i ustanovila da moja pomagala ne rade? Pa provjeri, pa skini opet novu aplikaciju sa neta, pa ne radi, pa zovi doktoricu koja se ne javlja, pa piši mail, pa odi do apoteke, pa zovi Abot...cijela gungula. A zašto? Zato što je neka budala od distributera dostavila u ljekarne pogrešnu seriju (bilo mi čudno čitat izvana sve neki hijeroglifi tj. arapski ili izraelski ili kineski ili nešto slično tome) senzora koji nisu ovdje kompatibilni? Pa mi pol ure polupismeni serviser objašnjava koji broj, kako, što, zašto etc etc! Bila sam manja od makovog zrna, samo da dobim novu spravu! Normalno, popodne sam opet odšetala (više od 5000 koraka) do apoteke, ni kriva nit dužna, da vratim i ostatak neotvorenih (uz ovaj aplicirani) pa će im valjda stići zamjena, za dan dva možda tri, možda pet...ne znam broj (tak nekak ide onaj refren dugmeta ili koga). Uglavnom nit senzora nit čega. Opet nanoge ako bog da sutra, i ručno se bodi deset puta na dan samo zato da provjerim kako stojim sa šećerom?

Dobro sam, unatoč kalvariji...onih motoriziranih (bicikista), mene koja sam opet na manuali, ali nisam se preveć uzrujala! Jer mi je dragi poklonio klinčeke, onak šarene i raznobojne! I spekao kestene. Poljubio me u kosu, čelo, nos, a potom smo se nasred šoping centra strastveno poljubili! Kak se lako dam „kupit”, mislim si na glas! A on će na to: pa kome ću, koga ću...nego tebe!

Btw počinje tjedan europskog filma od 17. do 31.10. u MSU. Pregršt krasnih filmova (litavski, francuski, njemački, talijanski pa i naši). Ispada da ću morati dva puta tjedno u kino koliko toga ima! I sve besplatno! Izađite iz svoje ljušture i pogledajte koji dobar film! Uglavnom sam izabrala komedije, smijeh mi fali. Kako se smijati u ovoj otužnoj državici? Teško! Pa ipak, svaki trenutak sreće, smijeha i ljubavi, drži nas na životu.

kava popijena, blog napisan, reklo bi se za danas domaća zadaća napravljena! sada plac (valjda nekas ribica), a navečer film! litavski, ljubavni...pričat ću vam (ako). znam da vam fale moje priče, jer nemate svoje. a ja bih tako rado da vi počnete slagati svoje priče i da ih ja mogu čitati. al ne ovako kao touch...napiše pa sve obriše? ajoj...zašto ljudi imaju tako malo samopouzdanja i previše im je stalo što će tko reći? jebeš druge, važno je da smo sebi dobri! uživajte u petku...danu za "metku"!

slobodno se poslužite s kestenima (rekla bi lana), preteklo je i za danas! samo ljuskice nemojte ostavit...i čike istresite. i da, nemojte grickati nokte dok čitate!

kesten odličan
samo, kada se kesten zarezuje prije pečenja rez treba biti po drugoj osnovi, tj okomit u odnosu kako je ovaj zarezan.

eto, znala sam da nekaj ne valja? bili su pomalo tvrdi...mislila sam nedovoljno pečeni, ali znaš kak se veli...poklonjenom konju se ne gledaju zubi! bit će valjda i druga tura pa ćemo popravit? hvala na istrukcijama, ilija!

ubiše me prsti sinoć, zato ja više volim kuhane...i onda onak žderem ih iznutra, a kora ostane...ne gulim! nije ni to baš dobro, ali tko će svemu udovoljit? uživajte!

ima gotovi kesten u bloku u Konzumu u dubinskom, a šlag po izboru.
to je sezonska poslastica.
iako bela hambaš u "filozofiji vina" kaže:
pečeni kesten, mlado vino i krizantema ...

Glavno da si ti sara dobro jela, ostalo je sporedno.
ali kad si već naglasila da nikad nisi bila u restoranu sa Michelinovom zvjezdicom, onda to nisi bila ni dalje.
Naime, spomenuti restoran ima samo Michelinovu preporuku, ne i izvjezdicu (tvoje čuđenje glede cijene je bilo opravdano).

Da ne pogriješim u tvrdnji da tako mora biti, jer ne znam da li je to obveza i pravilo restorana sa zvjezdicom, ali u onaj u koji sam par puta otišla, morala sam se unaprijed najaviti, sve vezano za to da oni mogu nabaviti naj svježije namirnice i bla..bla. Ne zato što me vole ko gosta, nego zato što im to diktira njihova zvjezdica. A i cijena je primjerena tome (i ne najedem se baš u tim njihovim sljedovima jela).

e sad, važno je (ako ne i najvažnije) pogni, da si ti mene poučila! moram priznati da nisam imala pojma niti uočavala razliku između Michelinovih zvjezdica i Michelinovih preporuka? to mi nikad nije bilo niti bitno niti presudno! u esplanadinom bistrou ručala sam davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća i nije mi padalo na pamet da razmišljam jel je ili nije dobio Michelina? a je! e sad, kome je bitno da je jelo složeno ko ikebana, važno mu je da odlazi u takva fensi mjesta sa zvjezdicom! meni to nije bilo nikad bitno, ali mi je bilo bitno da jedem dobro. kako vani tako i doma. pače, ispostavilo se godinama kad sam doma radila neke stvari iz nekih dobrih restorana da sam ih bolje spravila ja doma nego li u restaču. u međuvremenu, u ovoj državi sam prestala ići po restoranima, iako se trudim ne izostaviti ih posve. pri tome ne računam pečenjare kojih ima najviše i u koje uglavnom ljudi i zalaze! u mom susjedstvu su tri, kažu najbolje u zgb (kotač, deda i grana)! pa mi je tako i taj mon ami bio zanimljiv najviše zbog toga što jedna velika gorica, nekadašnja selendra a danas mislim peti po veličini grad u HR, ima restoran sa Michelinovom zvjezdicom. i opa, fulala sam! A još je važnije pogni, da si ti od mog cijelog zapisa izvukla najmanje bitnu stvar. mene je vidiš razveselilo kaj smo mi jeftino a dobro jeli, kao i ove neke druge dogodovštine iz zapisa! to mi je postignuće! a još bi bilo važnije da ti ipak bar s vremena na vrijeme napišeš i neki svoj blog umjesto što samo komentiraš i to obavezno u maniri kritike i isticanja sebe i svojstva sebi kao mjerila svijeta i vrijednosti! pa uživaj u tome, ja pak uživam da pišem o sebi, svom životu, svojim stavovima, svjetonazoru, kritiziram opće društveno neprihvatljive pojave, osobe i sl. svakom njegovo!

wow...dočekala sam godota u vidu senzora! kaže on, još 29 minuta do aktivacije! strpljen spašen!

Sara, drago mi je da si me se sjetila:)

Bilo bi super kad bi mi nick bio takav sinonim za gostoljubivost.

Počastiti ću se i ja kestenjem.

Nema ljepšeg od mirisa pečenih kestena ujesen.

Da se nadovežem na Iliju, volim i kesten pire.

Ali ne kupujem baš kocku, to mi je više baza za izradu drugih slastica.

Nego onaj klasični mali sa šlagom, Ledo, u plastičnoj čašici.

dobro jutro, lana! ma znaš ti nas škorpione (u podznaku), moramo mi malo bocnut kad imamo neki štiklec za nekog! hvala na dobrodošlici, a još te bolje našla. i da, složila bih se s tobom o ilijinoj kocki kestena. nekoć mi je to bila jako dobra poslastica, ali zadnjih godina su svi ti tvornički proizvodi izgubili one svoje negdašnje okuse. meni je sada sve to industrijsko preslatko! svojevremeno sam znala kupiti oguljene kestene onak na kilu u kod vinceka, ali čini mi se da je i to već dulje vrijeme više graha nego li kestena? kamo ide ovaj svijet? ili smo mi (ja) stara pa samo jamram? lijep ti pozdrav

kava popijena! nema se što komentirat na blogu. a bome neda mi se niti lamentirati o sinoćnjem filmu, iako je sve bilo super! i film, i taxi. čak i kasno večernji povratak tramom...sjeli smo ko kakvi školarci u tram br 14 i odvezli se u suton! mlađarija nas je čudno pogledavala i smijuckala se jer su gledali dva starca kak se nježno grle, po skrivečki kuševaju i gledaju zaljubljeno. kak je to ljepe. dok smo sjedili na klupici i čekali tram, evocirali smo sjećanja na odlaske u kino u mlađahnim danima...u kinima u kojima se čekalo vikendom u redovima, kad su tapkaroši prodavali trostruko skuplje ulaznice, kad su se gledali winetou i slični filmovi. potom su uslijedili kumovi (u nastacima) i svaka takva nekakva svjetska senzacija od filma dolazila je u zagreb puno kasnije, ali bili smo sretni da možemo u kino pogledati ga. bile su to 70-te godine prošlog stoljeća! pa smo krenuli i na neke plesnjake....a potom je i meni i njemu uslijedio bračni život.

ali ja sam i dalje izlazila...kino, ples, kazalište...nisam posve zapustila zabavni dio života. on je! pa smo tako konstatirali da je u godinu dana našeg druženja više puta bio u kinu ili na koncertu nego li u prethodnih svojih 50! zašto ljudi odustanu od svega kad se ubrače, ne znam? ili kad ostare? život postoji i van toga. evo sinoć, puta dvorana gletaljeta...onako uglavnom starijih..super film, komedija ali ne ona glupa američa već urbana, naša. bilo je ugodno čuti taj latvijski, jako nalik ruskom jeziku...te slavjanske face. sve u svemu, treba opet to ponoviti. iako sam bila umorna sinoć kao pas, nekako se ufam da ćemo se i večeras zaputiti put MSU. večeras je na repertoaru francuska krimi komedija KAKO SE OBOGATITI. iz sadržaja moglo bi biti jako zabavno. a tko zna, morti i naučim...kako se obogatiti?

odoh...smiješi mi se lijepi dan!

mlađarija se morti smješka, smijucka, al budi uvjerena da svaki/a osobno upravo to priželjkuju za svoje poslije...

fkt ti je raspored :)

treba to zdurati :DDD
ja sam lijena, ne da mi se, budem i sve tak...

Oj sara:)

Slažem se, mnogo štošta od onog što kupujemo nema više izvornost kvalitetu i okus kao što je to bilo nekad.

A ja s obzirom da ímam vrt i voćnjak, sam i nešto više navikla na domaću hranu, pa sam i manje kupovala industrijsko.

Ali kako ni ja baš ne volim jamrati, nazovimo to drugačije.

Nostalgijom za okusima našeg djetinjstva i mladosti.

Lijep pozdrav i tebi.