HIPOKRIZIJA

jučerašnji pitoreskni dan u samoboru izgledao je u konačnici baš ovako kao na fotki! ubavo, toplo, prepuno ljudi (izgleda da je danas dan grada pa je postavljena i pozornica). uz prigušeno treštanje iz zvučnika, standardno fina kava u havani bio je završetak krasnog dana. bar u prvom poluvremenu. normalno, prije toga ručak (teletina pod pekom sa finim krumpirom), zatim šetnja od vugrinščaka do havane, a svršetak je bio u prolazu. kremšnite su im bile famozne. ovaj put sam pridodala i jednu kocku od kestena (za po doma) ponukana mojim prethodnim zapisom o kestenima, te lanininim i ilijinim opaskama glede kestena! licnula sam tortu, prefina, ali sam stala.

navečer je uslijedio FE NO ME NALAN francuski film u MSU," kako se obogatiti" ! francuzi su majstori kriminalističkih, komedija, a plejada njihovih poznatih glumaca (meni barem jer puno gledam baš te njihove filmove) oduševila me. ma bravo. provesti tako divno veče uz gromoglasan smijeh pune dvorane bio je pravi užitak subotnje večeri.

normalno, i ovaj puta tram, poljubac za rastanak. istina, negdje u potaji oboje smo se nadali (to se dalo iščitati iz kasnijih poruka) da će onaj drugi predložiti da odem k njemu ili meni i prespavamo zajedno, ali znali smo da moramo odbiti. ja njega zbog njega, a on sebe i mene zbog cijelog dana koi je bio bajkovit, ali vrijeme neminovno curi. tako je to kad penzići rade i kad se bez njih nemre!

a nisam hjtjela uopće danas pisati blog, dapače, htjela sam samo komentirati tamo kod done, priključit se tako dobrom zapisu i komentarima done i em-a, ali kad sam pročitala romanove mentalne dijareje (ne znam kako drugačije nazvati to kaj dotični piše već godinama), umalo sam i sama potrčala obaviti kaj se ima? ali me zadžao zadnji gutljaj kave!

kako ljudi zagađuju prostor. eto, ameri su mi jako malo na cijeni, dapače, nisu uopće, ali eto njih na ulici čim se treba izborit za neko svoje oteto pravo! a gdje smo mi? istina, meni je super, moje dupe ne pati...ali muka mi je od ovih ljudi, države, šupkovinja od naroda, blejanja i ostalih obilježavanja stada!

mislim, i ameri su još veće stado, ali kad bi bar jednom izašli na ulice u velikom broju, hrvati moji dragi? ali ne zbog nogometaša ili thompsona već za svoj boljitak, za pravu stvar da ne idemo uživajući u P.M. s osmjehom na licu? tužno je to gledati, još tužnije znati da može i drugačije. eto, ne mogu ja bez pledoajea. kakogod, uživajte u nedjelji.

ja ću danas konačno kuhati doma! i biti doma celi dan, mrdnut guzicom neću nikamo. jer, nakon onakvog dana punog boja, okusa, mirisa, dodira...nisam mogla spati! jbt cijelu noć sam to varila, kako u mislima tako i u želucu. nije za stare ljude nego biti doma, skinuti gebis (valjda to ne činim zato kaj ga još nemam?) i drkati po blogu? ili po halidu? ubijte me, ne mogu!

i da, vući ću se po doma ko magla ili crkotina. he he....ja nisam bila ko krešo u gljivama, al bum danas šampinjone u bijelom umaku, nešto pilećeg filea i neki prilog, salata...sva sreća da nisam bila u gljivama jer bih ziher neku ludaru stavila med one prave.

Dobar nam dan želim
Tvojega si blogca znam pročitat kad mi je onako ... pretičak vremena
Jbnmu cijelu ulicu mora li čovjek pročitati svako zapisano slovo...može svakako al dal mu je baš to ono što mu treba. Ma treba kurac.
Samobor, a i šire...kada vidim ovako ljude po trgu kako se izlože gušterski na suncu pa eto...leže i promatraju svijet a možda s vremenom i izvale nešt onima što su uz njih, nekako me strese ka lagana fibra.
U jednom prijašnjem svijetu gotovo svaka birtija u samoborskoj okolici preko vikenda imala je živu glazbu i ljude koji su se u njoj gibali uz glazbu ukoliko su znali a i stajali na šanku nalijevajući se da skriju svoju trapavost i neznanje.
Uglavnom plesna scena danas je zakurac., a dal će oživit? Kome?

E a ono o drkanju na blogu...ma dobro je to i okej kad treba neki apaurin, čavel v glavu il kajjaznam dok se nekako prešaltavaš iz moda u mod. Ukoliko prijeđe u svakodnevnicu pa čak i u neke ti jedne izvještaje ...dijagnoza?

ma tijo ga editirat al u globalu nemam baš kaj pročitat na blogu a da me ... jel.

ma odglumiš u šumi ples na kiši zemeš neki ščap i kakti bereš gljive a sve u krug. jebo gljive al kad te zeme miris šume i svjetlost kroz lišće i suputnici koij se dozivljaju i neki kurac daleko od tora koji se zove stan je blagoslov

nick, dijagnoza ti je posve ok! al, može čovjek posve dobro živjeti i uz dijagnozu, ja sam živi primjer! da, sjećam se nekoć samobora, bilo je to ubavo mjestašce, pitoreskno...al što ćeš, sve ošlo uk*urac! ne idem često, osobito ne vikendom, i još ovako uoči dana grada, ali tako se nekako posložilo...sva sreća da je vugrinščak ipak malo po strani, a mi došli prvi pa se zavukli u kut. a onda ko gušteri u havanu, na sunce! sunce je bilo to, bajkovito jučer. a raja ko raja...i sam ponekad imaš potrebu biti taj. a upravo smo jučer evocirali upsomene na živu mjuzu svuda u zgb pa i lavici, pa na putu za samobor ono ruglo kaj je ruina...i tak...bilo je nekoć svega u zagrebu...pa i nas! ima nas još, ali polako, pomalo, neumitno odlazimo! ima i to svoje prednosti, neda ti se više ponavljati toliko puta dogođeno, odgledano... ajd ti nađi rock klub u zgb? ali, cajkaški na svakom koraku. pregazilo nas vrijeme? sad smo sve više promatrači.i dobro mi to ide. uživaj u pokretima

nečmo sad jebavat cimvilizaciju, i kraljevstva riba i tica, al jel doseg izvalit se na sjedalicu pa zijevat mislinm siga da baš i nije.

ak zememo pilu u ruke more bit i da potražnja stvara ponudu, a ne samo ponuda potražnju. jebemese sa više instance daklenm moje nadja jebe moju ništavnost. odo sjebat ovi dan vanka a vama bujrum

eh, i znaš kaj ću ti priznati, blog pišem za sebe a ne za druge. i kužim ja da je to skoro ko big brother, ono, viriš u tuđi život koji te ne zanima, ali nije loše ponekad malo škicnut, biti voajer. ak se ništ ne dešava u tvom krevetu (ili životu) pustiš si neki pornić i gledaš, a ne moraš se ništ truditi! ha ha...zafrkavam se, znaš ti mene. ajd uživaj u svom kraju danas...tko zna kad će nas opet sunce pohodit u ovakvom izobilju? a bojim se ništ od plesa na kiši do daljnjega? zrinjevac tek nagodinu, tak da spremi kišobran da ti je negdje pri ruci. tko zna, možda uprizoriš neku igru staklenih perli umjesto kiše? nikad ne reci nikad.

uživaj u danu, odoh i ja

e ovo me vrnilo
ajd ti nađi rock klub u zgb?
ma koji će ti kurac klub, treba zvučnik i desetak kvadrata te partner koji se odvaži gibat. Jebešmisve kad gledaš onu nostalgiju meričku, zvekne žicer kovanicu u kutiju i u nekoj zadimljenoj birtiji sa bilijarskim stolovima krene dancing
jebo klub ak si čovjek nemre sam zorganizirat i čopit trenutak

odo vakat i tkozna kačem natrag ako čem

:) ispunjen dan :)

ovdje mi se sviđa kaj nema onih ograđenih akvarija s krovovima, kaj pokvare vizuru ulice, trga

kaj bi ja da me se pita svima po zgb pomicala. ko i one grande suncobrane, jer od njih opet se niš dalje od redova stolica ne vidi...
uđeš u bogovićevu iz pravca cvjetnog i ne vidiš vizuru prema staklenom dijelu hotela dubrovnik, ne vidi se spuštno sunce od kožarića, i tak...jer profit, jer terase, jer ..bljak

Neka je žena sanjala da je ušla u veliku trgovinu i tu je,
na svoje iznenađenje, našla Boga za pultom.
- Što prodaješ? - upitala je.
- Sve što ti srce želi - odgovori Bog.
Žena je jedva vjerovala što je čula i odluči tražiti
ono najbolje što si ljudsko srce poželjeti može:
- Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost, i slobodu od straha!
Potom, nakon kratkog razmišljanja doda:
- Ne samo za mene. Za svakoga na svijetu!
Bog se nasmije: - Mislim da me nisi shvatila, draga moja.
Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme.

St'o bravo, ali zaključno do "...i kad se bez njih nemre!", a nastavak nakon toga je trebao biti ili drugi post ili ga nije trebalo biti!

suglasna dona, nekak mi baš ta nova vizura upala u oko i iako je pozornica bila šaka u oko, nije posve narušila opći dojam trga okupanog suncem! sve više volim ta mala mjesta!

ha ha wasy, dobra i poučna, ali pitam se kaj bi ja sa sjemenjem? lako tebi, ti si zemljoposjednik, ja svoje sjeme mogu jedino u tegle. a to sam već probala pa ne uspijeva. općenito, kaj ćemo na tom svijetu s nama takvima kojima ništ ne uspijeva? ima neka utjeha za nas, osim da pišemo o tom!

listolovora, znaš da se moram složiti s tobom. a da se slažem, dokaz je i to da sam na svom fejsu objavila ovu fotku i upravo taj tekst o kojem pišeš. ovo drugo sam izostavila, jer je tako bolje! hvala na sugestiji!

živim na zapadu grada, a i stan mi je gotovo sav na zapadu! pa je u ove dane ovdje prekrasno..sunčano za poželjeti. istina, neću vam pričati kako je ljeti, ali i to zlo je prošlo! kakogod, uživam danas u domu svome, okupana suncem. i lješkarim, gluvarim i slično...po netu, igricama...sad ću vidjet i neku nedjeljnu sapunicu (sigurna sam da ih hrt, rlt i nova imaju na pretek)...i tako ću skončar ovaj zadnji vikend ovog ljeta po starom tj novom ljetnom računanju vremena. slijedeći će druga priča, ali ne brinite, pričat ću vam i o tom!

btw kremšnite pojedene, kocka smazana...čak nema više niti mrvica jer sam oprala suđe! svi tragovi su uklonjeni, pa možemo opet ispočetka?

Tražio sam snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.



Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.



Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao um i tijelo da mogu raditi.



Tražio sam hrabrost...
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo savladati.



Tražio sam ljubav...
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.



Tražio sam usluge...
I Bog mi je dao prilike.



Nisam dobio ništa od onog što sam tražio...
Ali dobio sam sve što mi je trebalo!

wasy, ne misliš li da malo previše prosipaš tih mudrosti? barem ovdje po mom blogu. ja pokušavam kroz zajebanciju i humor poći od sebe ka drugima, ali izgleda da ovdje neki (uglavnom svi) nikako da pođu od sebe već stalno nešto drugima...serviraju, upućuju, zamjeraju etc etc...ona moja opaska tam kod tebe na blogu je bila upravo u tom duhu, što te briga što selo priča a ne da ja mislim da je tebi drago ak crkne susjedova krava? izgleda da se baš ne razumijemo? ali, imaš ti cyb, vas dvoje se super "kopčate". ja ti nisam više za virtualu a kolko vidim stalno neki nesporazumi s ljudima ovdje koji su stvaran život zamijenili virtualnim! i nemam potrebu da me svi razumiju i shvate, dapače, dovoljan mi je i jedan čovo (ili žena) koja misli ko ja ili slično, ili se barem "kopčamo" tj kužimo bi rekli moji zagrepčanci!

a malo ću ovdje "okačiti" fotku koju sam dobila danas od svog dragog pa sam ju objesila i na fejsu...kaže ispod fotke on, "moja draga"...pa je lijepo biti nekome nešto...iako se meni baš fotka ne sviđa, ali njemu se sviđa...a i ja se sebi sviđam. kak veli eM_ 65 danas na doninom blogu, poželjan mi je mir i pomirenje...i svaki dan mi je poklon, ne treba ga trošit na podučavanje drugih kako da žive, čak više niti sebe to ne učim. naučila sam...mir sa svim i svakim, naročito sa sobom! e pa, baš sam ta!
https://i.postimg.cc/nLCxz0Gp/samobor-ja.jpg

za danas dosta, i previše!