Čovječe, kakav blog!

Postoji jedan tip.
Viđam ga kad sjednem u taj jedan kafić gdje često zna biti.
Naravno da nemam muda uletiti ko konjina, a sigurno je i oženjen
što ne želim znati.
Ličana vam ima nekoliko glavnih tipova, a on je visok i vitak,
kao i moj pok.muž.
Ličani su većinom totalno zakurac ali ima taj jedan tip
to nešto što mene pali i probudi Indijanca u meni
kao da sam Senna M ali malo bolje.

U Gospić idem često iz svog seoskog perušićkog domaćinstva.
Sjebano se obučem, sjebana frizura i sjebano parkiram.
Udahnem duboko i gonim. Živa u grob ne mogu!

Dogodi se da sretnem tog tipa i pošto nemam muda a ni elana
za ulet, pritom sam 99%vremena obučena kao klošar sa sela,
samo ga gledam iz prikrajka kao seksualni manijak.
Najradije bih uzela burek i vrebala ga čak i iz crnogoričnog grmlja.
On mi je neka vrsta simpatije.
Ništa o njemu ne znam a vjerojatno je i bolje tako,
i vjerojatno mi je zato simpatija.

Maksimum moje odvažnosti je da blenem u njega
a ako slučajno i pogleda jer osjeti manijačko buljenje,
tad napravim tu neku svoju gnusnu facu
kao da je hrpa đubra, kao da mi se tip gadi,
kao vrhovna svećenica svih arogantnih kučki galaksije,
pa skrenem pogled tobož jako me zanima plakat na zidu.
Pritom sve s tom njuškom kao debilčina nadrkana.
A nisam ali eto.

Ako ga nema u bircu što je čest slučaj,
razočaram se i u sebi zapjevam
Udrite gromovi ovo su lomovi.

Jednog dana kad mi prekipi pitat ću ga ELI ŠTAŠ POP'T
Kao prava Kleopatra iz Perušića.