Čovječe, kakav blog!

Danas sam imala osjećaj da sam upala u raj.
Šetala sam sa sinovima po nepreglednim stazama
prepunim lišća svih boja.
Šarene krošnje. Kanjon Like. Nestvarna rijeka Lika.

U jednom trenutku ostala sam malo iza njih.
Oni su trčkarali i smijali se.
Stariji je toliko brutalno lijep. Mlađi zvrk.
I tako se obožavaju iskreno.

I gledala sam taj komad prirode ljepši od ičeg.
I tu dvojicu.
Jebote ja sam ih rodila... kako god sve bilo,...
Gle ih!!!

I nitko osim nas na tom komadu Zemlje koji ne liči na Zemlju.

I rasplačem se od sreće.
I otrem suze da ne misle da sam tužna ili neš, pa potrčim za njima.

O što život zna biti kurva.
Ali ponekad......