Kad sam došla na Iskricu, mislila sam da su žene ipak malo drugačije
Ne znam za vas, ali ja sam dugo mislila da su žene na ovakvim stranicama iskrenije od muškaraca. Nekako sam vjerovala da ćemo se lakše razumjeti, da ćemo držati do riječi i da ćemo znati cijeniti nekoga tko je uz nas kad nam je teško.
Vremenom sam upoznala žene koje su prošle svašta. Teške razvode, financijske probleme, samoću, razočaranja i životne udarce. I kad bi im bilo najteže, uvijek sam nastojala saslušati, dati podršku, napisati lijepu riječ ili jednostavno biti tu.
Ali primijetila sam jedan obrazac koji me pomalo rastužio. Dok su ljudi u problemima, tada te trebaju, tada si im važan. Razgovori traju satima, dijele se brige i obećava se prijateljstvo. A onda se život malo posloži, naiđe netko zanimljiv, financije krenu nabolje ili jednostavno nestanu problemi. I odjednom nema više ni poruke ni pozdrava.
Ne kažem da su sve žene takve, daleko od toga. Upoznala sam i divne osobe. Ali moram priznati da sam se iznenadila koliko puta sam vidjela da riječ nema gotovo nikakvu vrijednost. Danas se nešto obeća, sutra se zaboravi kao da nikad nije ni rečeno.
Možda sam naivno očekivala više. Možda sam vjerovala da ljudi koji su prošli teške stvari bolje razumiju koliko znači iskrenost i odanost. Ipak, iskustvo me naučilo da spol tu ne igra veliku ulogu. Ima poštenih i nepoštenih, iskrenih i neiskrenih, među ženama jednako kao i među muškarcima.
Zato danas više ne očekujem previše. Vrijednost čovjeka ne vidi se u onome što govori dok mu je teško, nego u onome što radi kad mu ponovno krene dobro.
07.06.2026. u 16:13 | Dodaj komentar