Obećanja

...su sranja.
Uvjeravati nekog- ajde i Bože pomozi.
Vjerovati nekom- moraš biti idiot.

Dakle, uvijek imamo SAD. Ovdje i sad.

Vjerovati da će lijeni surfer završiti Strojarstvo jer je upao?
Da će inače inteligentan i fin tip prestati piti?
Pa naravno da hoće!

...dakle, gorespomenuti su završili ovako unatoč mojim pokušajima, vjerovanjima i nadanjima a nadasve dva predivna dečkića kakva ni izmaštati mogli nisu:
1. Nikad faks završio i radi u Irskoj najcrnje poslove jer ga više punac nije htio uzdržavati zahvalan što je oženio najružniju curu Hvara s poremećajem štitnjače i pripadajućom gušom itd. Pape renta sebi apartman a momak u skladištu rmba.
2. Ubio se. Par dana se spekuliralo je li to od zle sudbe, zle žene ili interakcije kontroverznog antidepresiva s teškom brljom... a onda ga se zaboravilo, zaključeno da je bio bolestan i jbg.

U biti stvari se rijetko mijenjaju nabolje.
Čak štoviše...

Ja mogu sad ući u baletnu akademiju Vaganova i obećati da ću uskoro imati 54 kg.
Bilo da ja u to vjerujem zaista, ili da to govorim da bi mi oni vjerovali...
Dobila bih nogom u guzicu i godinama bi se smijali onoj luđakinji koja je konstitucijom više bacačica diska nego balerina.
I pravo mi budi!

Probaj ući u Versace i obećati da buš jednom dofuro lovu.
Ili slična sranja.

Pretjerani optimizam uvijek je ludilo.
Ako se ne slažeš sa sadašnjom verzijom nekog- batali.

Jest, možda i u meni čuči potencijal vrhunske novinarke.
Možda učinim nešto ogromno.
Možda spasim nekom život.
Možda ispod 15kg viška leži graciozna ljepotica koja nikaddddd nije isplivala na površinu ali bude u 48oj da ti pamet stane: poput modela prelepa rasna gazela.
Možda u meni čuči Nobelovka.
Možda postanem humanitarka.
Književnica.
Možda mi jedan od sinova bude toliko bogat i moćan da ću imati bazen, saunu i teretanu u kući.
Možda... možda...!

Ali ja to nikom nemam što obećavati. Bilo bi suludo.

Zašto onda da ja vjerujem da će Akebono postati ovo i ono.
Ja ga znam kak hrpetinu nepokretnog truta, vazda sebi ugađa, spavanje nakon žderila jer probavlja kao piton kravu, kad se uspava to su pištanja, vriskovi i takvo hrkanje da ne znaš treba li zvati 194 ili vatrogasca da ga kranom ili veterinara jer je nilski konj.... što se događa....
Naravno da postoji šansa da padne ...jbt nekih 70kg... i da kaže evo kujo šta si srala, mamicu ti jebem, sad pati.

Veća je šansa, iskreno, da se na svu ovu muku i jad uključi maska s kisikom za spavanje, još edema, još prdeža...
I to je ta istina o stvarnosti s kojom sam se u ljubavnom smislu jako dugo natezala.

Jer bajke su tako super i imaju happy end.
Ne vjerujte ničijim obećanjima.
Ako trenutna situacija ne obećava- bit će vjerojatno i gore- pusti u pm.

Ja više nemam vremena za to i kad vidim luzera u meni se ne budi suosjećanje.
Ogrubilo me :)

Danas- da sam vlast? Takve bih hrge govana bacila u rudnik da bez naknade troše kalorije.
Pa ko im jebe trutovsku mamu. Zamisli koja umobolest se valja iza toga da u svoje tijelo nabiješ cca 100kg čistog sala.
Žderat, posrat se, hrkat i možda malo pametovat.

Ništa na veresiju djeco/ zapamtite, znam ja!

01.07.2026. u 18:02   |   Editirano: 01.07.2026. u 18:13   |   Prijavi nepoćudni blog