Čovječe, kakav blog!

Ma gle, ja sam nježna ali selektivno.
Biti nježan ne znači biti ni deluzoran, ni debilan.

Znam ja da zvučim kao rospija ali ja i ne krijem da jesam.
Postoje ljudi koji su nas maltretirali- imali zaštitu ličkog pravosuđa- kao doberman sam gonila do Visokog kaznenog suda i nema stajanja dok ne zapamte svoga boga zauvijek.
Misliš da sam za cent oprostila rodbini koja nam je 3 godine uzurpirala suvlasništva i parazitirala na imovini moje bebe? Pa jebemti smijala sam se i uživala dok su srali o tome da su završili u bolnici od stresa- ma nek ste, i u grobnici takva užasna govna koja bi bebi naudila. Nekaneka što bi babe rekle :)

Životinje koje ja zaista ne volim i nisam dio sveopće umobolne histerije- pa iako su mi gadljive te mačke s oklembešenim jajima i odvratne su mi i smrdljive- pritom nisu moje- pa ne bih večerala dok njih ne nahranim prvo i imam tamo bunkere neke s flis dekicama za te dosade. Neće gladne biti dok ja jedem sigurno, iako bih svašta dala da ne moram gledat te šuge. Nenene mačja hrana, jedu i biftek i svašta mater svoju jebale. Nek su site. Nit se daju maziti niti mi pada na pamet dirati ih, hejt je očit, ali brinem i o njima. Ne volim ih ni koliko je crnog pod noktom ali ne dam da im se išta dogodi, da ih vuk napada ja bih ga zubima. Nemaju ime nego ih kao družinu zovem MADAFAKERS. Dobro jutro madafakers.

Djeca su mi razmažena i ne dičim se time ali eto.
Oš Lacoste traperice, oš mi reći u žaru puberteta da sam STUPID MOM, oš mi skakat po kičmi...
Aj jebiga život je dovoljno u kurcu, pa jbg dok su djeca neka bude kako god mogu i čim god mogu mekano.

Ima neki stari deda par kuća do moje, stariji od Mojsija.
Nitko ga dva posto ne ferma, eto nema dana da bar pol sata s njim ne špreham i ne slušam njegove priče.
Da ne znam kak žurim, imam mengu, boli me umnjak... on drobi nejasne asocijacije i pol ga ne kužim..
Ne, imam za njega srca. Isto je i s babama, svačije boljke i patnje slušam, niš prek kurca, znači siđem s bajka i stanem pa ak treba i ćuku vremena.

Na kavu ni ne sjedam ako nemam za pošten bakšiš konobarici koja je tu došla jadna iz pizde materine.
Nikad ne serem niti pravim pitanje iako ne kuži hrvatski i usprkos vještoj pantomimi nijednom nije skužila kaj želim.
Popijem kakav god shit donese, može i proljev, jebe mi se.
Zahvalim ljubazno pa i pljesnem i pokažem gestom da je kava mwuah, što ću je ja jebat još.

Nijedan moj učenik nije imao zaključeno manje od 4 iz psihologije iako su mnogi zaslužili 0.
Srala sam po bilješkama u e-dnevniku i za najveće male jajare da su genijalci- znam ja da to negdje neka mama čita.
Jedan poluhuligan me pitao sa svjetlucavim očima nakon kaj je očito vidio bilješku- PROFKA JEL VI TO FAKAT MISLITE O MENI?
Rekla sam mu- mislim i više i bolje, ali ne smijem tu sastavak napisati.
Poslije toga učio je psihologiju kao lud, bio je u top 3 po znanju, i kad sam furala neke materijale bez pitanja ih je uzeo i nosio umjesto mene. To je bilo sjajno. Navodno je bio badass i jednu kolegicu je poslao u kurac...

Nisam kučka uvijek.
Ali kad jesam onda jesam.

Lika je hrvatska Sparta i di bih stigla da se svakom dam prčit?
Hej, na ranjenom vuku i zec bi kurac oštrio.
Probali su.
I uvijek će probavati, već netko, s pogrešnom računicom da je sama žena ranjiva ili da su djeca slabost i minus.
Probat će mi se nakačiti razne bitange, kako i probavaju.
Probat će mi pokrast štilovke iz garaže i uvjeriti me da prodam Insigniju za siću "jer se nakon xy kilometara pokvari", probat će mi zavuć kitu jer šta sad ja sam na selu i udovica....

Ali uvijek će dobiti svoga boga materinog :)
Imam ja sikiru za morone, imam i bombe.
Šalim se za bombe al zvuči jako!