Čovječe, kakav blog!

Gledam svoje starce u nekim godinama prema kojima idemo svi, i zaključila bih da apsolutno nije važno.
Tu su jedno za drugo, jesi popio za šećer, jesi popila ti svoje, dive se unučadi, dragocjena su podrška, nama i jedno drugom.
Potpuno je bespredmetno što tata ima ogroman nos (hvala, dvaput sam operirala svoj :))) ili što mama ima vene na nogama.
U suštini, ne vjerujem da bi išta promijenilo osim praktično otežalo, da je jedno od njih nedajbože nepokretno ili se raspada itd.

Ja imam 39 godina.
Situacijski, godinama me muškarci nisu zanimali a nisam sigurna ni da me sad zanimaju.
No u slučaju ljubavnog odnosa, još uvijek mi je nezamislivo da taj odnos ne sadrži tjelesnu privlačnost.
Neću u overkill i tumačiti što nije privlačno, što odbija itd.
Napomenut ću da u estetskom smislu nisam zainteresirana za savršenstva i lutkaste momke.
Ali imam to nešto što mi je privlačno i što me seksualno potiče.

Bilo je u mom životu situacija kad je falilo tog kod muškarca.
Ali bih, jer me nešto drugo očaralo/zavaralo, istolerirala.
Kao tipa kad ti pukne palačinka ali iako je puknuta staviš malo više pekmeza i bude najbolja.
Neke... kombinacije... koje bi se meni u datom trenutku prevodile kao prihvatljive.
No nikad to nije išlo baš dugo ili bez unutarnjih previranja.

Sa svojom ogromnom glavom i alienskim čelom, građena kao blok cementa čim se udebljam koju kilu a udebljam se pod stresom, ja apsolutno nisam ljepotica iako mi mama zna reći da jesam + princeza i mačka.
Sigurno je da sam se nekima fizički sviđala, a i da se nekima nisam sviđala- tko je želio velike sise i guzice ili nešto slatko malo zgođušno, meni nije uletavao.
Tko se na mene napičio, vjerojatno je u meni vidio nešto privlačno.
No uvjeravati nekog da ga ja moram privući- bilo bi sick.

U samim vezama uvijek, uključivo postpartume ili gripe, trudila sam se biti uredna i dotjerana u granicama mogućnosti.
Nikad od mene Miss Portorika, ni blizu, ali moje su kilaže najbolje bile kad sam s nekim jer osjećam određenu obavezu i to me zbilja potiče. Neki obzir da se ne prelijevam po kauču.
Koliko je do mene, trudila sam se bez iznimke.
Par poteza nekom šminkicom i kap parfema, čista kosa, nisam od nekog modiranja ali čini mi se da sam znala i pogoditi neku boju majice i slično.
Dakle, svjesno sam nastojala, iz poštovanja prema partneru, ne biti raspad.
Doduše, moram priznati da ni da sam na pustom otoku što donekle i jesam, ne bih mogla podnijeti biti dlakava ili damfati na znoj.
Ali uvijek je tu bar mrvica onog "da ti budem lepa prosto da poludiš prosto da poludiš druge da ne ljubiš"

Zato i ja nakon svih iskustava, ne bih bila s muškarcem s čijim izgledom imam ozbiljan problem.
Također, ako u svoju pojavu ne ulaže i ne trudi se, takvog sjebanog nek ga gleda mamica i tetka Slađana iz Bg.

Osim tjelesne funkcionalnosti (dakle nikakvi sasušeni čudaci s grobarove lopate, niti čvarci koji zubima rješavaju tko zna kakve mentalne bugove pa potom ti drva sječeš jer "muško" je osaljeno kao odsječen kurac u tegli formaldehida)...
Rekla bih da je izgled važan.

Istina, svi polako idemo ka tome da je topčina u vezi kad igramo belu ili rukom pod rukom šetamo po andole ili aktivni ugljen.
I zaista je najvažnije da imaš s kim o čemu.

Ali ako ti je neprivlačan/neprivlačna, tak možeš pričati i sa strinom, chatgptom ili naprosto šugavom kumetinom. Šalim se, s kraljicom kumsy.
Danas jednostavno ne želim komplicirati s filozofijom i moralom- nisam jebeno Descartes niti Spinoza.
Ako mi tip nije napet jer je ružan, smrdljiv, sisat, nizak itd.- eto nije i možeš me preklat.

Ne želim se dovoditi u situacije da ikog npr.varam, da mi je odbojno u situacijama kad bi trebalo biti napeto, niti glumatati toleranciju da bi ubrzo eksplodirala činjenica da sam zanemarila nešto što je važno.
I ne, nije površnost. Biologija je.
I ne, nije spolno uvjetovano. I muškarac može biti tjelesno nedovoljno privlačan.

I od muškarca se očekuje da na nešto i liči ako bi ašikovao.
Naravno, i gabori karaju, ali na upitnim i kompleksnim temeljima kojima je u podlozi obično svašta, da li partneričina konfuzija i grizodušje oko "površnosti", da li materijalni interesi, blablabla.
Ali ako govorimo o onom jedinom seksi, da te žena želi i baš baš želi kao da si kebab nakon fajrunta na cajki...
Nemoš bit gabor, svinja, imat karijes dvojku, smrdit, ... nemoš buraz, nemoguće nikad.