Čovječe, kakav blog!

1. Imam djecu i ne želim više rađati u 40oj. Muškarac koji bi volio živjeti s mojom djecom, vjerojatno ima svoju. Ako ima svoju, svakako bih voljela da im je čim bliže a ne u mom domaćinstvu. Ako pak ne želi svoju djecu a nema ih, ne bih voljela da mu se dani vrte oko moje djece, a to je neminovno u suživotu sa mnom.

2. Obiteljski život ja već vodim. Dakle, muškarac bi bio neka vrsta dvostrukog života i ljubavnika što je naporno.
Generalno je s muškarcima naporno. Većina ih ima krive brije nerealne, to sve s upitnim kvalitetama i osobinama bi htjelo domaćicu, kuharicu, hardcore kurvu, i da je odvjetnica i pretežno solo odgaja 5 djece. On doprinosi plaćom od hiljadu eura i povremeno kupi ružu za osmi mart.

3. Nikad se ne žalim ali jasno je da moj život nije sasvim lak, uvijek nekaj šljakam oko nekog ili nečeg. Slobodne sate bih radije sad- a jer sam neke stvari odradila dakle nisam stara cura jadnica s cuckom- provela u finoj kupki, knjiga, čaša vina... nego u druženjima s muškarcima upitne kvalitete.

Naravno, ništa ne isključujem kao mogućnost, ali nekako nemam potrebu a ni vrijeme za to trenutno.
Posvećena sam klincima, kući, moram i sebe negdje tu ugurati.
Seks bez osjećaja mi ne treba, to bolje odrade objekti od materijala nalik koži nego neki jadni kakvih ima.
Seks s osjećajima mi fali ali nekak nemam osjećaj da mi se nikaj više ne bude događalo u životu.

No, život je na faze.
Ova je na puno aspekata mirna i ne borim se protiv struje već i uživam u ovoj eri gdje sam mama i seoska žena.
Nekakav mir, evo iskreno, nezamjenjiva su mi ta neka jutra s mirisnim vešom na štriku, lagana yoga level za pičke i poluinvalide ali napredujem (nevjerojatno sam se ukrutila, valjda od stresa), živim kao baba ali zbilja na najbolji način.

Iako bi bilo praktično- negdje je u meni slutnja da će tu nekad biti netko još, pa kosu ne šišam kratko niti mi na pamet pada baciti lijepe neke komadiće robice ili veša. Ali- trenutno to nije nešto što želim, trebam niti bih znala dobro složiti u život.

Nekog bezveznjaka bih lako dovela u Liku- ima ih koliko hoćeš koji bi bili s raznim babama i krumpirima za čistu toplu sobu i kuhani obrok. Takvo što mi, dakako, ne treba.
Općenito mi nisu jasni ljudi koji u ljubavi iz praktičnosti i nedostatka muda ostaju u nekim besmislenim odnosima.
Pa radije sama, nije mi ga općina dodijelila.

Imam potrebu i želju naredne godine posvetiti majčinstvu i sebi.
Na neki je način moj život uistinu nevjerojatno lijep, iako često težak, ali što kaže moja mama "hvala Bogu kad se ima kome".
Doslovno bih se ubila da život dijelim s mačkama.
Pa kad dođe trenutak da moja djeca odrastu a ja budem baba, nadam se da bi se tu moglo nešto dogoditi.

Možda dotad to uopće ne budem željela.
A možda se dogodi i ranije jer Bog zna da je rijetko po našim planovima i željama- nekad na strašne i porazne načine, nekad na sjajne i iznenađujuće.

Svakako, nemam potrebu ikog moliti da moja djeca budu njegova briga.
Čak ne bih muškarcima to ni preporučila, žene kao ja su se već tu negdje investirale i ako si prav i zdrav - čemu?
A ako nisi prav i zdrav- e tek onda se kloni samohrane mame jer ima svoje brige (otud moja užasnutost pretilom mrcinom koja bi da mu ja radim krumpiruše a pokazao se kao 0 u svim situacijama otkako ga poznam... je je još ti mi fališ kak ne).

Baš, ali baš, uživam u nekim aspektima svog života.
Slobodnog mi vremena ostane ma taman toliko da sebi malo ugodim.
Ne treba mi ugađati nitko drugi, ne nužno.
U podlozi tog stava nije osobita traumiranost mada imala sam ozbiljne situacije s partnerima i sklona sam vjerovati u neki vid da li karme ili čega... više zasićenje, odrađena reproduktivna priča, a u odnosu na proživljeno točno mi paše mir i "u se i u svoje kljuse".

Kurvanje i seks s random tipovima- ako ikad puknem pa mi to bude prihvatljivo, sigurno da neću vjerovati u priče o oslobođenju i emancipaciji, nego ću naplaćivati po tarifi i biti prostitutka.
Osim ako ne drmnem glavom o štok na gadan način- not gonna happen.

Ali apsolutno znam da će doći vrijeme kad će se nečija i moja duša prepoznati.
To ne biramo mi, postoje stvari koje se moraju dogoditi i, vjerujte mi, uvijek se dogode ma što mi željeli.
Nekad ti to slomi srce.
Nekad ti ga ispuni.
Samo hodaj naprijed... :)*