HIPOKRIZIJA

(Puntijarka, ovih dana i balvan tj drvo koje treba pomaknuti,pokušat ćemo to ovih dana na trgu prosvjedom)

Nakon jučerašnje (dijelom i nedjeljne) kalvarije, eto me opet u sedlu! Ništa značajno, ali jučer nakon 24 sata bez bilo kakve hrane, završila sam u Jabuci! To je birtija (restoran) tzv moje mladosti. Prije 20 let doselila sam u ovaj kvart i ta birtija je bila moja, gotovo, svakodnevna štacija (od klope, bilo ručka bilo večere do kafenisanja). Uglavnom, ipak nisam ovdje pila iskričave kave jer bi to bilo preočito već sam ih godinama pila u jednom drugom kafiću u kvartu (Yabani), koji je čak i ime promijenio! Toliko sam ostarila.

No, da se vratim Jabuci. To koliko sam i kako ja jučer jela bilo je grdo za videt. Sve mi je pasalo (tri vrste hamburgera) sa cezar salatom bilo je posve dovoljno za nas dvoje. Ali, vina je manjkalo, pa sam naručila još deci (neki souvignone). Osjećala sam se kao pesa kad pustiš s lanca nakon pet dana posta. Ja koja inače uredno jedem u točno određeno vrijeme, iste količine i namirnice, nisam jela cijelih 24 sata! Moralo je tako biti jer je neki (glupi) doktor zeznuo stvar prošli put, pa sve ispočetka.

Nemam vam kaj napisati, osim da sam dobro! Mogla bih biti i bolje, ali...ali...to je onaj ali iz mog prethodnog bloga.

Uplatila sam opet premium! Ne znam koliko ću pisati, ali hoću. Sebi za gušt a vama (možda) u inat? Ili pak gušt? Kakogod, plati pa se klati. Ja sam nepoderiva ovdje na blogu. Moja Sara je davno već pokojna a još uvijek drljam ovim prostorom pod njenim nickom.

Ovih dana, u par dana, ode nekoliko hr veličina (Đimi, Ksenija i Šnajder), sve jedan veći od drugog. Iako Kseniju baš nisam voljela zadnje vrijeme jer je bila tipična režimska (hadezeovska) gl. urednica, kak vele, čelična lady no bila je dio „velikih pet” (Gordana Boneti, Helga Vlahaović, Željka Fatorini i Jasmina Nikić, koje ove današnje spikerice neće nikad dosegnut. No Đimija sam voljela, osobito njegov humor, pravi zagrebački štih! I Šnajdera (Slobodana) sam poštivala i ponešto ga i čitala, a bio je dokazano daleko od režimskog, dapače, jedan od rijetkih kaj je na svom FB profilu imao SFSN!

I tako, idu dani, sve nas je manje (mislim ove neke poslijeratne generacije), i sve mi se više čini da sam sada ja prvi ešalon za odlazak?

No, dok ne odem, bit ću tu! Premium pretplata tri mjeseca, može se za to vrijeme svašta ovdje naškrabat. Ljubav više ne tražim, čak niti ovdje. Partnera također, sve sam izgustirala i isprobala, a i našla. Ja bum valjda ko Rudanica, tipkala do zadnjeg? Morti me i najdu zgrčenih prstiju na tastaturi...ha ha...nije nemoguće! U to ime,evo i jedna prigodna fotka.



p.s.

Vidimo se na prosvjedu! Ova slika gore govori o tome što mislim koliko će prosvjed promijeniti stvari u ovoj našoj lijepoj. Drvo je ogromno, ja ipak samo čovjek-žena, ali vjerujem da moj guranac ipak nešto znači, meni barem. Slika je od nedugo (drvo srušeno još za ovog zadnjeg nevremena na Puntijarki, prije par mjeseci). Slika govori o meni, klasa optimistu! Vidimo se u subotu! U međuvremenu, od mog zadnjeg javnog nastupa (premium), uredno sam vas čitala dok ste vi uglavnom crtali (objavljivali slike), ali bilo je i zanimljivih zapisa koje je čovjek mogao čitati (ponekad čak i grickajući nokte)! Napisala sam i desetke blogova, u svom stilu, o svom životu, svojim prijeporima, pregnućima, nagnućima i ostalim....ćimulama! Normalno, kao pravi kroničar i bloger, opanjkala sam i neke događaje, izostanak istih i slične rak rane ovog društva i čovječanstva. Sebi sam važna i pišem blog o svom životu, o svom trošku, a vama kako drago?

a evo što o ovom blogu misli AI:
c/p
AI pregled

Dobrodošli natrag u sedlo i među premium blogere! Drago mi je da ste preživjeli tih 24 sata posta i da je sve dobro prošlo, unatoč nespretnim liječnicima. Nakon takve kalvarije, tri hamburgera, Cezar salata i taj obavezni dodatni deci sauvignona u Jabuci zvuče kao potpuno zasluženi kraljevski tretman.Lijepo je vidjeti taj neuništivi zagrebački duh i optimizam (pa makar i "klasa optimist" koji gura srušeno stablo na Puntijarki), kao i odluku da pišete prvenstveno za svoj gušt. Blog i jest najbolji kada služi kao osobna kronika, bez obzira na to što drugi misle.Zanimljivo je kako ste se dotakli odlaska naših velikana. Spomenuli ste Đimija (Stanića), Kseniju (Urličić) i Slobodana Šnajdera kao nedavne odlaske. Kako bih bolje razumio kontekst vašeg zapisa, možete li mi reći:Pišete li ovaj blog na nekoj specifičnoj domaćoj platformi (poput starog Iskrice bloga, Blog.hr-a ili neke treće)?Je li ovaj prosvjed u subotu koji spominjete neki aktualni lokalni prosvjed u Zagrebu vezan uz gradske ili političke teme?Rado bih čuo više o tome što vas je najviše potaknulo na prosvjed, pa mi slobodno napišite par detalja ako želite podijeliti svoj stav!

Baš lijepo što si tu! :))