Dugo hodam zemljom i rijetko sam vidjela..

Kad jutarnje svitanje oboji šumu u veličanstvenu boju.




Jutarnji pogled sa mog prozora.
(Još bi bila ljepša slika da nema komarnika i da prozor očišćen. Zato se nebum udana na iskrici )

17.09.2026. u 9:11   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trajalo je valjda minutu..

Autor: pognioci   |   17.09.2026. u 9:12   |   opcije


Mislim, zna se da živim u blizini šume. Sa terase brojim srne..

Autor: pognioci   |   17.09.2026. u 9:13   |   opcije


Predivno

Autor: ema-emily   |   17.09.2026. u 9:17   |   opcije


Ti si sretna osoba ..a prozori....daj me nemoj...pa kiša ti bu danas oprala prozore:-)))

Autor: arapo   |   17.09.2026. u 9:29   |   opcije


dugo hodaš zemljom, tražila si da sretneš bekog...al sa zatvorenim prozorom ne bi vidjela ovu divotu :))

Autor: SuperHeidi   |   17.09.2026. u 10:55   |   opcije


U gluho doba noćt odi u šumu! Na nekom proplanku iskopaj rupu od 2 m. Ako na dnu nađeš kopačku to ti je znak! Tada pričaj o udaji!

Autor: Ricambi   |   17.09.2026. u 11:14   |   opcije


pog...
znam da si u "Šervudu" (asocijacija na birc u šumi)
Ne znamo jedino jesi li šumska vila, crvenkapica, snijegulica, trnoružica....
Možda mačka u čizmama? :))))
Slička prekrasno ulovljena u neponovljivom trenutku.

Autor: budvar   |   17.09.2026. u 12:20   |   opcije


eureka, sjetio sam se
Pepeljuga !!!
Štikle si nosila u vrečici jer si putem bila mačka u čizmama,
tak da si vjerojatno izgubila štiklu.
A i doma si morala biti prije ponoći.

Autor: budvar   |   17.09.2026. u 12:49   |   opcije


uhvatim se na trenutak da nešto prihvaćam zdravo za gotovo, onda se zahvalim svemu (svima) što me okružuje ..
jer sam stvarno iz generacije gdje smo štikle nosile u vrećici pješice do zabave, a onda se neposredno prije ulaska preobuvale.

dugo sam se preobuvala i kod odlaska na posao. Cesta nije bila asfaltirana nego šudrana i nepodobna za štikle.
padne mi na pamet, bi li tako mlada generacija pješačila 5 km do autobusa ili vlaka za u školu ili na posao..

i ne želim čuti da je nekad bilo bolje..

Autor: pognioci   |   17.09.2026. u 13:01   |   opcije


unatoć tome što cijeli život živim na istom mjestu (osim putovanja ko ostali smetnici) svaki dan..baš svaki put kad idem cestom (nenaseljenom) prema doma, kad u daljini gledam Okićku goru zahvalim se onom nekom tko me rođenjem smjestio u najljepše mjesto na svijetu.
Srce puno ko kuća..

Autor: pognioci   |   17.09.2026. u 13:05   |   opcije


Prekrasno, sva sreća na slikama!

Autor: juicy-mama   |   17.09.2026. u 13:13   |   opcije


je budu tak momenti, inspirirajući :)

Autor: ladonna2   |   17.09.2026. u 13:47   |   opcije


Čarobna šuma zetor kraljice :)

Autor: Jarac999   |   17.09.2026. u 16:29   |   opcije


Kada kreten neće staviti naočale jer vidi on dobro
Prvi pogled, opa ode nama pog u Australiju kad bolje pogledah pog ima Australiju pod prozorom :))))
https://i.postimg.cc/qvC5mtzN/magestic-uluru.jpg

Autor: budvar   |   17.09.2026. u 16:43   |   opcije


prekokrasna slika

Autor: bbmuisa   |   21.09.2026. u 0:42   |   opcije


Pogni, jednom si kod mene spomenula, da ti je bio odmor kod kuće čitati Gordanu.

Kad si ovdje spomenula Okić, sjetila si me na kneginju Dorju Okićku.

Iz romana Plameni Inkvizitori.

Njen su me lik i biografija dosta zanimali.

Inače, ova vizura je stvarno divna, jako lijep kontrast plave i narančaste.

Autor: Lana48   |   21.09.2026. u 13:56   |   opcije


Dodaj komentar