holograf

odgovor za pitace.

izvolte.

i najbolja moguća opcija


držim fige:)

;)

Misim da svaki klik vodi ravno u krevet.

ne mora svaki klik voditi u krevet.

nekad vodi samo u dobar razgovor, nekad u kavu, nekad nikamo.

meni je zanimljivo vidjeti sto se dogodi bez unaprijed napisanog scenarija.

Ja se ne bi štel mešat, za sada.

za sada je sasvim dobra formulacija :D

ostavlja dovoljno prostora za sve sto jos ne znamo.

A što znamo?

O i krelec je živ! Otkud ti po ovom pljusku?

znamo da ne trazim unaprijed definiran ishod,

da me zanimaju ljudi i razgovori,

i da klik sam po sebi jos nista ne mora znaciti.

sve ostalo se tek vidi.

A ti Amy, kako misliš vidjeti kad je izgleda tvoj domet buljiti u ekran!?

ekran je samo filter za pocetak. ako netko prezivi razgovor,

mozda dobije priliku i za pogled uzivo :D

Ti sebe u startu proglašavaš važnom da čovjek mora ispuniti neke tvoje kriterije! A do te oće? Kompromis ništa!

Kao da svaki dan možeš birati između 10 ljudi!

ne proglasavam se vaznom, samo znam sto mi odgovara, a sto ne.

kompromis mi ima smisla tamo gdje se dvoje vec zele naci na pola puta,

ne tamo gdje bi jedno trebalo pregaziti sebe da bi odgovaralo drugome.

ne treba ih biti deset dnevno da bi covjek znao sto mu odgovara.

dovoljan je i jedan da vidis ima li smisla nastaviti razgovor.

Ric a paz' da ne može..ti si muško, nemaš pojma o ženskom pvt,u i ponudama...:))

nema pojma o ženskom PVT-u i ponudama,
no zato očito jako dobro zna što bi sve moglo poći po zlu. :D

ja ipak više volim vidjeti što može, nego unaprijed odlučiti što ne može ;)

wow...ovo ti je izvrsno amy
"kompromis mi ima smisla tamo gdje se dvoje vec zele naci na pola puta,

ne tamo gdje bi jedno trebalo pregaziti sebe da bi odgovaralo drugome"

ti znaš što hoćeš i što možeš, a to je bitno! i kad tad, doći će i on...i poklopit ćete se! ako pak ne, bolje da nije niti došao!

e upravo to.

ne tražim savršenstvo ni nekoga tko će se prilagođavati meni, nego odnos u kojem nitko ne mora smanjivati sebe da bi stao u tuđu sliku.

ako se poklopimo – lijepo. ako ne – i to je odgovor. :)

Moram priznati, ovo zvuči prilično pametno i promišljeno. Bez velikih očekivanja, bez unaprijed napisanog scenarija i, što mi se posebno sviđa, bez donošenja zaključaka prije nego što se ljudi uopće upoznaju. Rekao bih da je to sasvim dobar početak. :)
A jesam li ja tome dorastao? E, that is the question! :)

to pitanje ću ipak ostaviti bez odgovora.

neke se stvari ne procjenjuju unaprijed, ali godine ipak daju određeni kontekst cijeloj priči. :)

ma jesi krešo, jer da nisi, ne bi bio tu? prvi korak ka nekom je upravo dolazak na iskricu i želja da nekog sretnemo i upoznamo! e sad, koliko i kako nam to ide, to je druga priča. često lažemo i varamo sami sebe da nešto hoćemo, a u stvari ne. ili mislimo da možemo i da smo dorasli, a nismo i tak...dobro je da s godinama i vremenom postajemo sve tiši, tolerantniji, manje bučni...i sve više mi, a onda imamo veće šanse ne samo sresti nekog, već se i zadržati u njegovoj (njezinoj) blizini...a blizina...ah, ovo kaj veli amy, kad pustiš nekog blizu...svašta se zakotrlja

Amy, tako je. I "that is the question!" je retoričko pitanje. Znamo odgovor.