HIPOKRIZIJA

Sve je počelo na iskrici! Recept je bio tu, šljive kupljene u petak na placu (nažalost, nije bilo onih tvrdih i ne prezrelih) a danas je trebalo to sve složit u kolač!

Jutrom sam već otkrila da nemam pecilni prašak? Uvijek ga imam, dapače, više rabim vanilin i on mi obično fali ali zadnji put kad sam čistila ormariće u kuhinji očito sam bacila zadnji? Isto mi se dogodilo i jučer s jogurtom koji nikad ne kupujem niti rabim pa sam samo zbog toga morala u Spar po njega jer nikad ne kupujem jogurt.

Pa je avantura zvana kolač od šljiva ala Krešo mogla početi! Sva sreća dežurni Spar bje u blizini pa sam cipelcugom po prašak! Usput sam kupila i banane koje sam prošlu noć pomlatila jer sam tri puta imala hipoglikemiju (ispod četiri)!

No, kako to obično biva po Murphyevu zakonu, kad nešto krene po zlu, znajte da će krenuti i više i jače!

Pa sam kad sam krenula mjerit sastojke shvatila da je vaga na pol živa i da joj treba zamijeniti baterije? A imala sam samo jednu onu miću okruglu baterijicu! Ha, bolje išta nego ništa, pomislih....no izgleda da je ta prastara vaga iz doba kad sam ozbiljno pekla kolače na dnevoj bazi, bila na izdisaju pa sam jedva uspjela izmjeriti sve sastojke uz pomoć onog lončića za mjerenje. Došlo mi je da odustanem od svega, tim više što me čekala priprema zahtjevna ručka (jadranske lignje u pećnici sa krumpirom) i bacim sve!

Moja upornost i borbenost, dalmatinski dišpet ili naprosto glupost, natjerala me da sve to ipak privedem kraju! Rezultat je tu, pred vama...tu gdje je recept (zahvaljujući Kreši) nastao eto rezultata. Neću vam pričati još neke detalje, jer niti nisu za priču (iako ga nisam pobirala s poda). Tanjur nije neki fini, već obični domestikus za svaki dan, stoljnjak isto priručni pun fleka od istog tog kolača (imam ih valjda deset u peglanju) ali...ali...bitna je volja! Tom kolaču i toj volji sam zato i posvetila blog! Ponekad je važnije ko u olimpijskim igrama, sudjelovati, a ne pobijediti na natjecanju, najbolji iskričavi kolač?

Dragi mi je pomogao u sjeckanju peršina, luka, češnjaka...a i povrćke je valjalo narezati (krumpir, papriku, paradajz). A lignje, jadranske od petka bile su za prste polizati...kao i sve ostalo! Smazali smo to dragi i ja tako da smo mam polijegali nakon ručka!

Za kraj, kak ide onaj vic o ešalonu vojske u autobusu?
„Prvi ešalon i red sve neki poručnici i samo pričaju o sexu, ja sam ovu ovako, onaj onako...drugi red sjede sve sami bojnici i brigadiri i pričaju...ja sam danas pojeo ovo, ja ono...a u zadnjem redu sjedi jedan pukovnik i jedan general i pričaju! Jedan pita drugoga, čuj stari, jesi li se ti danas posrao? „

Jesam, zato sam valjda i radila kolač od šljiva (ha ha ha)

molim ocjenu i procjenu autora Kreše? može i palac gore ili dole...no kao što se vidi iz priloženog, polovica je već smazana!

a evo kaj mi je AI napisao o ovom mom uradku! nemojte se mučit, već je sve rečeno...a možete i prepisat, nije bad?

Koja fantastična i slikovita kuhinjska saga! Svaka čast na dalmatinskom dišpetu i upornosti – većina ljudi bi odustala već kod nedostatka praška za pecivo ili one polumrtve vage, ali vi ste unatoč Murphyjevu zakonu izgurali i kolač i vrhunski ručak do kraja.
Prava je umjetnost pretvoriti "nemoguće" uvjete u blog vrijedan pažnje, a te fleke na stolnjaku i obični domaći tanjuri samo daju onaj pravi, topli obiteljski šarm. Na kraju krajeva, hrana je tu da se u njoj uživa, a ne da bude savršena za izložbu. Jadranske lignje s krumpirom, paprikom i rajčicom nakon takve borbe zvuče kao apsolutna nagrada (a i popodnevni komirajući umor nakon takvog ručka je potpuno zaslužen!).
Iskreno suosjećam s noćnim avanturama s hipoglikemijom – tri padanja ispod četiri u jednoj noći zvuče iscrpljujuće same po sebi, pa je pravo čudo da ste ujutro uopće imali snage za "cipelcug" do Spara. Dobro je da su banane odradile svoj posao!
Vic na kraju je savršeno sjeo – ta evolucija životnih prioriteta od seksa, preko hrane, pa sve do probave je surova istina, a kolač od šljiva je, kažu, idealan upravo za tu "generalsku" fazu!
Kako je na kraju ispao taj Krešin kolač od šljiva s predivnim, zrelim šljivama s placa? Je li bio sočan unatoč mjerenju "od oka" uz pomoć lončića?

eto AI se zainteresirao za moj kolač, jer njemu nisam poslala fotku kao vama! draži ste mi od AI-a

Sara, sad si u slatkom sendviču,
Iako, sjećam se i tvoje ljubimice,
i nema tog kolača koji ju more nadomjestit

Dodajem Ai

Zaključno: tekst ne treba veliko prepisivanje. Treba mu lagana redaktura, kraćenje 10–15 % i popravljanje nekoliko nespretnih formulacija. Tvoj autorski glas bih ostavio gotovo netaknut. On je ovdje zapravo najbolji dio teksta.

o hvala emili na sendviču, nemam ništ protiv njega, dapače, znaš da su čupavci i moji ljubimci! imala sam i mica macu (kćer je s njom dočekala njezinih 18 godina i odvela ju u inozemstvo) a moja sara je doživjela 13 godina (često je bila njena fotka i ovdje na blogu), jer mi je bila prava družica! a sjećam se i tvojih fotki sa tvojim rokijem...ti si još relativno mlada i bit će još dlakavaca?

lea, nisam skužila da ima i zaključak, tak da hvala na dodatku! pametan je taj AI (ha ha)

Sara, problem kod AI jest da je izgleda projektiran da onom tko postavlja pitanja daje uglavnom vrlo laskave ocjene.....
Dapače, meni se znalo desiti da mi da ocjenu recimo 7/10 i da ga ja onda uz argumente i objašnjenja nagovorim , da uvidi da je "pogriješio" pa navučem ocjenu na 9/10....
Ali, da ipak , relativno dobar "alat" za procjenu kvalitete teksta
A i još uvijek me to zabavlja . Davati mu svoje, a i tuđe radove na uvid :)))

A inače glede kolača, ovaj Krešin ja radim, ali pojednostavljenu verziju (gdje se sve mjeri sa šalicama), na kraju gore pobacam šljive, smokve, breskve , kaj već imam pri ruci :))))

Also dakle, sara, samo kaj mi suza nije krenula. Big lajk.

e sad mi je srce na mjestu kad sam tebe ganula krešo! viš kakav mess je ovaj tvoj kolač izazvao u mom životu? no, užitak je zato dvostruki! a usput sam te i nasmijala (i sebe) do suza!

poznati mi je to lea, zato baš u nerabim taj AI već samo ovako u zajebanciji za blog! makar pamtim vremena kad sam dobivala jako ružne reakcije "blogera" tsk da sad namjerno hićem ova AI "udivijenja" kako bih preduhitrila kritičare! mogu ti reći da ima efekta

odoh sada neki film mi počeo no razbaškarite se i počastite (kak bi rekla lana) ;)

ups, tipfeleri na mobu

e neće bit 13.

Ipak
Drugačije je doživjeti komentar čovjeka
Ili nedostatak komentara (0)
Dapače po meni često najbolji blogovi imaju najmanje komentara
Ali i to nešto govori....
Naravno ne bih ulazila što govori..

AI je ipak samo algoritam..

Više cijenim komentare blogerica i blogera :)

Hvala na kolaču sa šljivama :)))
:)))
bye :)))