Tihe Price Moje Duse

Cesto me pitaju na pvt-u kako uspijevam s toliko otvorenosti pisati o proslosti, o olujama koje su me oblikovale i o stazama kojima sam koracala. Moj blog je moje utociste, mjesto gdje ostavljam komadice svoje duse i prozivljenih dana. Ali, u svijetu koji danas zahtjeva da se sve ogoli i pokaze, ja biram jedno drugacije bogatstvo- biram ljepotu svojih neispisanih prica.

Istina je da pisem o dosta toga. Volim ozivjeti mirise proslosti, sjecanja na neka vremena i lekcije koje su mi donijele godine. Ali duboko u sebi, u onim najtisim odajama srca, ja cuvam svoje najvece tajne.

Mnoge price iz moga zivota ostat ce zauvijek neispisane.

Za one najteze, koje su me nekad davno lomile i tjerale u pustinje, jednostavno nemam snage, a ni zelje ponovo ih oblaciti u rijeci. One su prosle, isprane sa suzama i predane Stvoritelju u tisini. S druge strane, one moje najljepse price u sadasnjem trenutku- moji najintimniji blagoslovi, obiteljski mir i trenuci ciste, opipljive srece- previse su sveti da bih ih dijelila s nepoznatim prolaznicima. Danas zivim u sadasnjosti i ne zelim je prenostiti u detalje, jer nikome ne dugujem objasnjenje za svoj zivot. Moja sadasnjost pripada samo meni i onima koje najvise volim, i tako ce zauvijek ostati.

Bez obzira na moju otvorenost na ovim stranicama, ja sam zapravo tajnovita zena. Shvatila sam da dostojanstvo znaci gdje povuci crtu. Moje srce vrijedi previse da bi se trosilo na mrvice javnog odobravanja, a moj skupo zaradjeni mir se cuva upravo u onome sto ostaje neizreceno.

Ono sto procitate ovdje su moje misli o ljepoti zivljenja, ljubavi, oprost i snaga koja se radja iz vjere. Ali, najvrjedniji dio moga mozaika je onaj koji se ne vidi. To je ona tisina u kojoj se samo dragom Bogu klanjam, uspravna, ponosna i sretna sto imam tajne koje pripadaju samo meni.

Trebam li ponoviti ? da pisem o sebi za sebe, moji tekstovi nisu za svakoga i to je sasvim u redu.
Zasto to radim ? jos uvijek nedokucivo za mnoge i sve dok je tako, ovo ima smisla.

Mali predah gotov a sada se vracam u moju stvarnost :)

Dobar ti dan Diva!
Da...potpuno s pravom pišeš što i koliko želiš jer tako radim i ja.Prođe puno vremena kada ništa ne napišem..kada krenem da nekome napišem komentar pa ga obrišem jer...sada je jedan period u mom životu koji mi jedino daje snage i vjere da izdržim ono što je predamnom .Jednome se jako veselim što mnogi ne razumiju jer im je dobro ..a ja se veselim da će me opet "popraviti" i da ću opet vidjeti svijet boljim očima...a drugo što se dešava...tu se zaista svaki dan molim Bogu da toj meni jako važnoj osobi da.... da u miru i uz najmanje patnje prođe to što nosi...drugo i više ne mogu osim da budem uvijek tamo kada me treba.Mnogi to nemaju i žao mi ih je.
Dakle..mene ne zanima da li je netko opsovao i rekao da sam opet tu i pišem gluposti jer ja to plaćam i na to imam puno pravo...a oni imaju pravo zaobići me u velikom luku i zanemariti da uopće postojim.
Ostaj mi dobro i piši....ima nas koji to čitamo:-))

Draga Arapo dobar dan i tebi, hvala ti od srca na ovim iskrenim rijecima. Divno je znati da se razumijemo u onim najtisim, a zapravo najvaznijim stvarima.
Svaki period zivota nosi svoje breme, ali i svoju milost. Duboko suosjecam sa svime kroz sto prolazis i tvoja me predanost i snaga iskreno diraju.
Najveca stvar koju mozemo uciniti za one koje volimo jest upravo to-biti tu, u tisini, u molitvi i s ljubavlju koja ne trazi previse rijeci.
Od sveg srca ti zelim da kroz sve ove trenutke prodjes osnazena, u miru i pod Bozjim blagoslovom. Neka sve bude dobro, neka ti se vrati onaj bistar svijet kojem se veselis, a tvojoj dragoj osobi neka dragi Bog podari mir i olaksa patnju.
Tu smo, pisemo i zivimo, svatko na svoj nacin, ali povezani u ovoj tihoj podrsci.
Drago mi je cuti da ima vas koji me citate i razumijete moje tekstove, koji nisu za svakoga, Moj fokus je na ljudima dobre volje, oni drugi neka uzivaju u svome svijetu koji poznajem ali ne biram.
Hvala ti jos jednom i neka bude sve bolje !

:-))

:-)