Svjetlo koje je pobijedilo oluje- prica o zahvalnosti i snazi jedne majke

Zivot nas ponekad, bez naseg pristanka, baci u vatre za koje nismo ni znali da ih mozemo izdrzati. Ali, upravo u tim najtezim trenucima, kada se sve oko nas rusi, otkrivamo od cega smo uistinu satkani. Otkrivamo snagu koju nam je potrebna da izadjemo iz toga, s naucenim i spoznajom o sebi i zivotu koji zivimo.
Moja staza nije bila posuta laticama. Na svoj 22. rodjendan, u doba kada zivot tek treba cvjetati, bila sam prisiljena napustiti sve sto sam poznavala. Protjerana iz rodnog doma, s malom bebom u narucju, zakoracila sam u neizvjesnost izbjeglickog zivota. U tim trenucima nisam imala luksuz ocajavati ili da netko drugi rijesi moju sudbinu. Morala sam uzeti svoj zivot i zivot svog djeteta u svoje ruke.
Put me doveo u Svedsku, zemlju koja nam je trebala postati utociste, ali vec nakon dva mjeseca docekao nas je hladan tus-kolektivna odluka da ne mozemo dobiti azil svi mi koji smo dosli s hrvatskom putovnicom. Nikada to nisam prihvatila jer sam na put krenula s tom informacijom i vjerovala u dubini srca da to nece biti istina za mene i moje. Meni je bilo potrebno samo dva mjeseca u stranoj drzavi, bez poznavanja jezika da pronadjem rjesenje. Preda mnom su bile tri duge, preduge godine cekanja, neizvjesnosti i borbe. Rat mi je uzeo godine, uzeo mi je bezbriznost, ali mu nikad nisam dopustila jedno- da mi uzme vjeru i dostojanstvo. Uz pomoc dobrih ljudi, koje je Bog poslao na moj put, pronasla sam rjesenje i izborila se za bolju buducnost. I evo me tu vise od 32 godine.
Zato se danas, kada u tisini svoga doma palim svijece koje su simbol Isusa Krista, samo blago nasmijesim na male, povrsne svakodnevne nemire. Osoba koje je sve to prosla i jos dosta toga ne moze se poljuljati pred prolaznim rijecima ili tudjim nerazumijevanjem.
Moja vjera nije samo teorija iz knjiga; moja vjera je moj stiti koji me vodio i vodi kroz zivot. Moja dobrota nije slabost ili krotkost: ona je svjesni odabir zene koja je vidjela i tminu i svjetlost, i odlucila zauvijek pripadati svjetlosti.
Beskrajno sam zahvalna dragom Bogu na svakom koraku tog teskog puta, jer me svaki od njih izgradio u osobu koja sam danas- zenu koja mirno zivi svoj zivot, ponosna na svoje pobjede i okrenuta iskljucivo ljepoti, miru, dobru i istinskoj ljubavi.
Tihe price moje duse nisu samo stihovi prirode: one su pobjednicka pjesma zivota koji je iz pepela izrastao u predivan mir.
Sretna i zahvalna na blagoslovima koje sam dobila !
21.10.2026. u 11:38