HIPOKRIZIJA

Ovih dana sam jako bizi, jer nikako ne stignem napisati pokoji blog? Ne bih niti danas da nisam jučer imala jedan „obiteljski” događaj! Večera kod „Male ribe” (ex Leut) na Jarunu, tik polak Batka na Jarunu!

Pa sam tako saznala od svoje starije kćeri da je vlasnik „batka” njen prvi dragi iz osnovnjaka koji su se zaljubili (čim je spomenula ime, odmah sam se sjetila na to). Pa mi je onomad rekla i da je Dodić (zlatar) išao s njom u školu, jedino kaj se ne sjećam jel to otac ili sin?

Kakogod, nebitni su za ovu priču o „Maloj ribi” jer su dotični očito „velike ribe”, barem u ovoj maloj, lijepoj našoj!

A obiteljski događaj se sastojao od mog ex-a, mene i moje kćeri, a na poziv moje kćeri! Par mjeseci ne vidjeh ex-a a niti svoju kćer, pa se udebljao, ali manje više ostale stvari su iste. Nisam se pitala zašto sam se od njega rastala već sam se pitala (iako nisam više) kako sam uopće bila s njim? Pa možda zato što sam tada imala 17 let i zaljubila se u dečka koji je bio ajmo reć, šik! Poslije sam ga prerasla i on je ostao tamo negdje gdje sam ga i ostavila!

Što je bitno u ovoj priči? Kasni ručak ili rana večera (17h), riblji specijaliteti od predjela do glavnog, pa i desert. Koji sam ponijela doma jer već dulje vrijeme jedem puno manje (ko ona iz Arsenove priče).

Bitno je zašto je večera sazvana! Neću o tome ovako javno, ali je poanta da su moja očekivanja već u startu poziva bila negativna. Pitala sam se koji je k.da kćer zove na ručak (večeru)? Sigurno nije nešto dobro...sa unučicom, s njezinim brakom....nije bilo puno tema, ali klonila sam se detaljnije razmišljati. Moja znatiželja dugo već nije prisutna, na koncu, kćer mi ima skoro pa pet banki, dovoljno za neki svoj život. Ja znam da sam se ja sa 50 dva puta razvela i počela konačno živjeti neki svoj život.

I da ne duljim, njezina priča je tipična, domaći zadaci za „mamu i tatu” zadani u pisanom obliku da ne bi bilo poslije, nismo znali? Pitanja i potpitanja jedva da su bila dopuštena, uglavnom frustrirajuća, no očekivano.

Kako nas je sazvala tako nas je i raspustila, pa smo od „male ribe” pješice, svaki do svog nekog odredišta! Ex na jednu stranu, ja na drugu a kćer na treću! Znam, ima četiri strane svijeta, ali bilo nas je premalo za sve četiri.

Možda je njezin izbor lokala (riblji restoran, ogromnog prostora, u kojem osim nas nije bilo nikog) bio povod da se zapitam: tko je mala riba a tko je velika? Ex i ja smo očito trebali biti male ribe, a ona i njezina obitelj velike? Kao i obično, ljudi koji imaju hrpe love misle kako više i bolje zaslužuju...sve!

Pa sam se sjetila dana prije kako sam na fejsu komentirala neki interwiew iz Beča, sina Luke Rajića (znate onaj šoferčina koji je zgrnuo naše pare i potom postao „biznismen” koji je kupio za jednu kunu Lura grupu)! Pa kaže mali dripac da se on bavi biznisom...etc...etc...pa sam ja javno tam na faceu pitala kako ga nije sram da priča o biznisu kad mu je otac pokrao nas građane RH?

Eto, toliko o velikim ribama koje smrde od glave i to jako i ljudi koji misle da im lova daje....kulturu, pamet, obrazovanje, sposobnost (nastavi niz), a samo im daje utjehu za sve što nisu i što se novcem ne može kupiti. Znam, reći će netko da je to moj jal osobe koja ništa nema i koja ništa ne želi. Ali znam gdje sam sa sobom, sa drugima pa bili oni i najbliži i najmiliji. Moj vid je ovih dana još posve dobar, iako se ne zna dokle će? Kad je kćer, eto ponešto čula i o meni i bliskoj mojoj budućnosti (operacija) koja ne izgleda baš sjajno, reče: pa imaš dečka! Ova „mala riba” se ne boji npr da se neće probuditi nakon anestezije ali se boji da na operaciji nešto pođe po zlu i postanem invalid koji skoro isključivo ovisi o nekom i ne može sam?

E to je već priča zbog koje bih voljela biti „velika riba” s lovom da platim to nešto ili tog nekog? Iako, čemu se tako patit i živjet, ak nemreš bit „mala riba” koja pliva u svome moru? Jebeš tuđe oceane i velke ribe, jer uvijek može doći veća neka riba i pojesti veliku? A kit? E on ovisi o malim krilovima tak da i njega može netko ili nešto zaskočit. To je baš utješno maloj ribi, koja pliva dalje!


moji kormorani na petom maksimirskom jezeru

izgleda da nešto s mojom malom ribom nije u redu, pa ću hitit moje kormorane, dok ribica ne oživi?

o pojavila se plava mala ribica! a i kormorani (moji) uhvaćeni na maksimirskom petom jezeru su tu. nek i ostanu, ali ću ih malo odmaknut!