ivicag

Postoje trenuci koji lebde u zraku, kao da samo vrijeme uči biti strpljivo kada nešto zaista znači. Postaju mala utočišta, trenuci koji se osjećaju bestežinski, ali nikada sasvim ne nestaju. Između jednog i drugog, prodire drugačija vrsta smirenosti, nježan način bliskosti bez potrebe da se sve kaže. I tako, bez puno truda, ovi mali trenuci se isprepliću kao da se poznaju već dugo... U mirisu uzdaha, zagrljaj žudi za domom u tom trenutku. Odjek svijeta...…