za one od nikuda na putu za nigdje

Link



Studen je jutros pala na polja i klupe,

Dok stazom od starog šljunka polako koračam sam,

Ovdje gdje se tiho sve velike ljubavi skupe,

I gdje se u magli gasi ovaj blagdanski dan.

Palim svijeću na hladnom, sivome kamenu,

Gledam u slova što polako u sivilu bljede,

Sve ove godine osjećam teret na ramenu,

Dok oko mene tihe sjene u tišini sjede.



O, pleši sa mnom kroz ovu tihu dvoranu,

Gdje niko ne pita zašto ti niz lice teku suze,

Ovdje zemlja liječi svaku ljudsku ranu,

I sve ono što nam hladno vrijeme uze.

Sve će jednom proći, i bakar i zlato,

I ove teške ceste kojima smo bosi išli,

Ovo su muške suze, prolivene za to,

Što smo u mraku samo sjećanje stisli



Ovdje je mirno, ovdje nema lažnih riječi,

Nema oglasnika, ni ugovora, ni buke,

Ova tišina svaku staru tugu liječi,

Dok u polumraku sklapam ove umorne ruke.

Karakter se muški pred svijetom nikada ne preda,

Ali pred ovim gredama i suha trava proplače,

Gledam u plamen što se tiho u mraku ne da,

Dok vjetrovi jesenji nad ravnicom jače kvače.



O, pleši sa mnom kroz ovu tihu dvoranu,

Gdje niko ne pita zašto ti niz lice teku suze,

Ovdje zemlja liječi svaku ljudsku ranu,

I sve ono što nam hladno vrijeme uze.

Sve će jednom proći, i bakar i zlato,

I ove teške ceste kojima smo bosi išli,

Ovo su muške suze, prolivene za to,

Što smo u mraku samo sjećanje stisli


...mjesta velikih ljubavi... i tišine od kamena... odmarajte u miru...