Tihe Price Moje Duse

Cesto slusamo price o uspjehu koje se zavrsavaju tamo gdje pocinje raskos. Drustvo nas uci da je vrhunac zivota trenutak kada ostvarimo materijalno izobilje, kada se popnemo na vrh i posjedujemo sve ono o cemu vecina sanja. Prosla sam taj put. Krenula sam od apsolutne nule i zajedno sa svojim tadasnjim suprugom, izgradila veliko materijalno bogatstvo. Imala sam sve. I upravo na tom vrhuncu posjedovanja, spoznala sam najvecu istinu svoga zivota: materijalne stvari nas ne cine sretnijim, niti boljim ljudima.

Kad smo ostvarili sve materijalne ciljeve, nasli smo se na raskrsnici. Moj suprug je zelio jos vise, trazeci srecu u daljem gomilanju. Ja sam osjecala da nas ta vjecita utrka udaljava od onog najvaznijeg. Znala sam da bi ostanak u tom zacaranom krugu, usprkos svakom trudu, donio samo nesrecu- kako nama, tako i nasoj djeci. Vodjena ljubavlju prema sebi, njemu a najvise prema nasoj djeci, donijela sam odluku da pustim. Otisla sam s jednim jedinim ciljem:da oboje dobijemo priliku da budemo istinski sretni.

Odlazak iz braka nakon vise od dvije decenije zajednickog zivota donio je prirodan period tugovanja. To je bio proces koji je morao proci. Ali danas, sa distance, znam da je to bio najveci cin hrabrosti i najbolji potez koji sam mogla povuci. Moja djeca su sve razumjela. Izrasla su u samostalne, zdrave i divne ljude s vlastitim zivotima. Ono na sto sam posebno ponosna jeste da smo moj bivsi suprug i ja, kroz zreo razgovor i kompromis, uspjeli prebroditi teske momente i postati istinski prijatelji. To je nasa najveca zajednicka snaga.

Danas imam materijalno manje, ali osjecam da imam i vise nego dovoljno. Izgradila sam svoju unutrasnju stabilnost, svoj mir i zivot ispunjen ljudima koji me vole i koje ja volim s najdubljim postovanjem. Najvise me raduju jednostavne stvari: setnje u prirodi, svakodnevne obaveze i vrijeme posveceno dragim osobama.Malo radim, puno ugadjam sebi i dragim ljudima koji su dio moga zivota. Nedavno sam postala baka, i osjecaj da u rukama drzim novi zivot, u potpunom unutrasnjem skladu, za mene je vrhunac zivotne srece.

Kad pogledam unazad, shvacam da sam kroz svoje oluje i vrhunce uspjela zadrzati svoju bit. Bila sam ista osoba kada nisam imala nista i kada sam imala sve. Shvatila sam da na ovome svijetu nema potrebe zatrpavati se stvarima i pri tome gubiti sebe.

Tek danas, kada sam sve ove misli i uspomene stavila na papir, dosla sam do one najdublje spoznaje: ja sam cijelo ovo vrijeme zapravo zivjela u duhu duhovnosti. Ta tiha, unutrasnja duhovnost bila je moj kompas. Ona mi je davala snagu da oprostim, da pustim kada je najteze i da prepoznam da se stvarni zivot ne mjeri onim sto posjedujemo, vec onim sto nosimo u srcu.

Moja poruka i moje nasljedje za moju djecu, moje unuce i svakog tko se nalazi na pocetku svoga puta je jednostavna: Stvarajte i radite radi sebe i svog unutrasnjeg ispunjenja, a ne da biste u ocima drugih bili veliki. Nikad ne dozvolite da vam materijalno oduzima one prave, istinske vrijednosti koje nosite u svojoj dusi. To je jedino bogatstvo koje nikad ne gubi vrijednost.

Zivot pise nevjerojatne price, a moja me u posljednje vrijeme ostavlja bez teksta. Prosle godine, a sada ponovo u subotu, dozivjela sam nesto sto prkosi svim zakonima vjerojatnosti-pogodila sam sesticu na lotu! Samo me jedan jedini broj, tek mali korak, dva put u kratkom vremenu dijelio od toga da postanem milijunasica. I ako covjek u takvom trenutku
osjeti onaj blagi uzdah za tim jedinim brojem koji je nedostajao, u meni zapravo vlada duboki osjecaj zahvalnosti i fascinacije. Imati takvu srecu dvaput u dvije godine uistinu je rijedak blagoslov i cudo.

Svoje vjerne, iste brojeve igram i dalje. Tko zna, mozda se onaj sedmi,sudjeni broj samo malo pritajio i ceka pravi trenutak da zaokruzi moju pricu. Do tada, uzivam u ovome cudesnom osjecaju da je sve moguce- krenuti od nule,stvoriti veliko bogatstvo i privuci dobitke u svoj zivot.


“ Ljeto, jesen, zimu i proljece, sve to jedan zivot nosi. Kada s neba andjeo dolijece radjamo se i odemo bosi “


Link


Link