za one od nikuda na putu za nigdje

Link

Bile su duge te jesenske noći,

Kad je kroz potkrovlje šutnja ko provalija tekla,

Skupljao sam komade, mislio neću moći,

Dok je svaka uspomena staru ranu pekla.



Ali ranjen se vuk u tišini podiže s poda,

I gura korak po korak kroz oluju i tminu,

Sad mojim carstvom opet teče mirna voda,

I ne gledam natrag, u tvoju praznu daljinu!



Uzalud sad kucaš, uzalud ti suze niz lice teku,

Vrata su zatvorena, i tu se priča skraćuje,

Ja imam novu ljubav, nježnu, toplu i meku,

Moje srce opet kuca i novom se svitanju raduje!



Otišla si sama, tražeći lažne sjaje,

Sad kad te tuga slomila, sjetila se moga stola,

Ali kasno je, draga, ova nova priča traje,

I u njoj nema mjesta za tvoja tri kruga bola.



Zaboravi adresu, zaboravi dane davne,

Preživio sam muški, k'o vuk u oluji,

Moje su staze sad mirne, sretne i ravne,

Dok u bazi pjesma jedne nove ljubavi struji...


z