Angie

Link

Za moju baku. Bosanku Luciju. Što rodila šest sinova i dvije kćeri .
Uvrijedila se na mog pokojnog oca što meni nije nadjenuo njeno ime. Lucija. ...
Jer prva sam unuka joj bila....
Baka je bila relativno visoka, vitka ne bih o ljepoti, teško je procijeniti, crno je nosila i dvije sijede pletenice čvrsto omotane oko glave.......

Takva su vremena bila i običaji u tom selu, ne nije selo, bilo zaseok.....
Tamo se udala . Ušla u veliku familiju. Koja je funkcionirala nešto po principu recimo - zadruge......
Znao se točno red. Tko je najstariji. Tko odlučuje. Koje su uloge snaha a koje su uloge starijih žena..
Red se poštivao...
Djeca su slušala starije.......
Al jahali su konje po beskrajnim livadama,.........
A Zadruga bje bogata za ta doba, nepregledne livade, šume , 2 mlina.......
Malo mojih ostade tamo........
Prvi , pa Drugi svjetski rat natjerao ih da pronađu sreću u Hrvatskoj, Švedskoj, Njemačkoj , Americi , Čileu.......

Od tolikih ljudi . Ostade ih na ogromnom imanju. Sad. Ravno troje. Ako ne brojim i one koji mirnu sniju na groblju.....

I da . Još jedno sjećanje na baku Luciju. Svake godine nakon ljetovanja u našoj viksi na moru. Moj otac nas je vodio kod bake i djeda u Bosnu na par dana pri povratku u Zagreb. I svaki put kad bi odlazili baka bi brzinski ispekla pitu zeljanicu. Za put.

I onda bi uvijek stali na jednom lijepom proplanku . Uz crnogoričnu šumu. I pojeli tu pitu....

A naravno u Zagreb smo nosili i bosanski krumpir, i sireve, i prštut - sve ono što danas ne smijete po Zakonima Europske Unije unijet u Hrvatsku.

Nadodala bih . Baka je bila jaka. Jaka je bila u tome što se nikad nije žalila. Prihvaćala je sve. I dobro i loše s nekim fatalizmom. Jer nije život Bajka. Bori se . A na kraju . Prihvati .....druge ti nema.....

Dodatak. Da ne mislite da smo dolazili samo po hranu. Moj pokojni tata bi svaki put kad bi novi auto kupio , stari auto (uvjetno rečeno stari , star recimo 5,6 godina ) poklanjao svom bratu što ostao je uz stare njegove roditelje ...

Najmlađa njegova sestra kod nas je bila 6 godina u stanu, dok nije Medicinu završila.
To su bila bolja vremena. Kad su se ljudi više familijarno pomagali nego danas...
Iako . I danas . Pomažu se uglavnom. Jer da toga nema.
Uz ove plaće i ove cijene , teško bi se preživljavalo........

Jedan bloger mi je u podrumu. Viče nešto. Neka ga ........
Uskoro će i ručak.......
Ja koja sam već davno mrtva, jer sam u tri "podruma" gdje nisam hranu vidjela godinama, svojim zatvorenicima pružam humane uvjete zatočeništva.......

Ni hrane ni vode, ni sunca ni mjeseca......
Da
To ja zovem creme de la creme bloga . Ubaci u podrum. Zaključaj. Ključ baci. Pa se bahati kako si divna osoba....
Jesi jesi
Samo kome ?
to je pitanje svih pitanja......

Pa da sam ti pol sela splalila, nisam to zaslužila........