ajebiga, moj blog

U IŠČEKIVANJU OBARANJA Pas mater i čekanju i nadama. Na Nadi je spas, vele, malo morgen, niti s njima nije bilo sreće. Cijeli život sam čekal da me nekaj obori s nogu. Ko klinca obarale su me razne kemije i prirodne esencije i uvijek mi je bilo zlo ili mi je svijet bio nerazumno i gadljivo mutan nakon toga. Neke kemije ne samo da me nisu oborile nego sam se glavom lupal u plafon, ili sam bar tak mislil. I opet mi je nakon svega bilo sve skup bedasto i nezadovoljavajuće. Sa zrelijim adolescentskim godinama prepustil sam se obaranju od strane raznih tekućina, raznih proizvođača i zemalja podrijetla. Istina, neke su me u određenim (čitaj: velikim) količinama i oborile, no uvijek je ostajao problem drugog dana, grljenje zahodske školjke, glavobolja i nepodnošljivi smrad iz dubina želuca. Uz to, te su zamamne tekućinice donijele i još jednu vrstu obaranja, ono šakama, nogama, letvama, lancima i inim asortimanom priručnog alata. To je pak rezultiralo šavovima, šljivama, zubarskim zahvatima, a ponekad i popriličnim bolovima. Obarao sam i obaralo me. Nezahvalno, obećavajuće, bolno i razočaravajuće. Onda su dosle ozbiljne stvari na red. Nekoliko vratolomnih turističkih epizoda ratovanja po vrućem suncu juga skoro me oborilo, ako ne teškim metalima (poglavito olovom), onda eksplozijama adrenalina. Rušilo me po prašini, po razvalinama, po pijesku, ali me nikad nije oborilo s nogu. I dok sam se tak rušio i dizao, preplitale su se neke drage žene mojim tijelom i mislima, ali nikad nisam imao vremena shvatiti značenje njihovog prisustva. Previše sam željno i žudno tražio nešto da me obori s nogu. Svijet je velik i šaren, pa sam si dao truda vidjeti bar neki mali njegov dio, ali sve je, zapravo, iako divno i krasno, bilo jednostavno ljudski, dohvatljivo i razumljivo, i nije me oborilo s nogu. I sad je vrag došel po svoje. Godine su se nakupile ko guano na pacifičkim otocima, smrdljive i teške. Kemije i prirodne esencije me više ne zanimaju, razne tekućine me ne omamljuju ugodom nego bijesom, ratova mi je po malo dost (ionako su neki drugi imali koristi od svega toga), rijetke tučnjave samo donose probleme sa zakonom, putovanja su postala muka kalkulacija, komplikacija i živciranja. Ljudi, knjige, misli i teorije zatvorili su krug beskrajnog ponavljanja iste biti. I sad u miru vlastite samoće napokon shvaćam propušteni razlog svog postojanja: ja sam cijelog života čekao ženu koja će me oboriti s nogu.


14.03.2004. 00:57:38