ajebiga, moj blog

Hvala Ti Bože na lucidnim trenucima ove moje , načinom življenja uvjetovane, skleroze.
 
Previše vremena mi oduzima čista egzistencija, moji vlastiti mrakovi, živciranje, računi i šljaka. I onda, kao napad padavice, trenutak zarobljen u nedostupnom pamćenju me bubne, opali kao snoviđenje.
 
Oblačni dan, negdje oko Božića. Terasa birca na samoj obali. Bonaca. Potpuni mir. More polako liže i oblizuje škrape, onak nečujno, a opet itekako zvukom prisutno. Oblaci se razmazali nebom od jednog do drugog kraja svijeta. Samo tamo negdi daleko iza Brača, luknja puna svjetla. A Brač crn u kontralihtu, ko duša ubojice. Ne u nekom lošem smislu, jednostavno stravično i lijepo crn. Kao flaster koji drži oblake i more na okupu. Iz birca se rasteže neka gitara i vuče prema Braču u pramenima, slijedeći dim moje cigarete.
 
A pokraj mene Ti. Lijepa, nasmijana, ...boktejebo, pa ti se zapravo stalno smiješ i smijuljiš! Neozbiljna vanjštinom, a tako duboko i predano ozbiljna dušom. Likom ne, djelom da. Toliko puna životne energije i optimizma, da me zapravo vrijeđa u mojem crnom svijetu nakupljenih nedjela i počinjenih nepravdi. A opet.... Svjetlo zapravo i ne dopire iz one luknje u oblacima nego si obasjala cijelu terasu, ublještavila bonacu na moru iskrama smijeha, obojala cigaretni dim dugom melodije iz birtije. I taj smijeh. Zvučan, pun, nepristojan u jadu, bijedi i čemeru običnog dana. Iritantan u svojoj glasnoći  i beskrajnosti. A tako dobar. Onak, da me prolaze trnci ugode... Beskrajno te volim u tom trenutku.
 
Uf, mrzim samog sebe kad me strefi takav trenutak sjećanja. Boli kao iščašenje. Neugodno mi daje na znanje da sam ranjiv u svojoj kamenoj hladnoći, opako mi govori da nisam u pravu, i da istina, kojoj Ja ne dam ni blizu, živi i kao dio mene.
 Ajebiga, zajebo sam po tko zna koji put.

Nisi zajebo,mi koji smo dio mraka ne mozemo dugo durat sa onima nasmijesenima,ma kako da su oni duboko dio nas.

točno. makar ponekad taj mrak, koliko god sam naviknut na njega zna ići na živce

e triba ga iskoristit kreativno:) napises blogic ili pismu i zapivas iz svoga mraka:)