ajebiga, moj blog

Nisam baš i neki vjernik, zapravo, nisam nikakav. Cijenim to da netko vjeruje, to da. Znam, isto tako, da je vjera mnogima pomogla prebroditi krize i teške trenutke. Ljudima je lakše kad misle da je netko na njihovoj strani. Ja se kopam sam iz dreka. With a little help from my friends. Ali da me je papa i srdil i oduševljaval cijelo vrijeme pontifikata, je. Umrl je velki čovjek. Jako velki. Za mene najveći čovjek dvadesetog stoljeća. I žal mi je da je hmrl. Falil bu mi, isto ko i Kuharić. I on me je i srdil i oduševljaval. Obojica puno više ovo drugo. Nemreš postat ni kardinal ni papa ak se ne držiš dogme. To je vjera. Ja to ne kužim, ali poštujem iako me ponekad zna fest rasrditi. Ali duhovitost, čovječe, to pokapa sve ono kaj sam im zamjeral. E moj Woytek kak si me znal ponekad nasmijat. A bogme i dal mi kaj za mislit ponekad. Nateral me na preispitivanje vlastitih postupaka i savjesti. Ne baš da sam nekaj promenil, ali sam se zamislil nad sobom. Nitko me na to nije uspel natjerat. Iskreno, bilo je trenutaka kad sam htel biti kao ti. Imati mir i mudrost, snagu i duhovitost. Ali, ja sam ja, a ti si ti. Kad ja otegnem papke, siguran sam da se nebumo videli u istoj birtiji. Najiskrenije sam ti se divil Woytek i zato, s punim poštovanjem, počivaj u miru.