ajebiga, moj blog

Iluzija poludelirantnog, nadsvjesnog stanja. Slijepa ulica krivomjesteno krivoremenske egzstencije i natalnog horoskopa. Generacija freak brothersa i svevremenskih bendova. Viva Che! Ne generacija filistersog Fidela, generacija srca nad umom. Arogantna, glasna generacija Andreasa i Ulrike, razbarušena. Umna generacija bezimenih imena Krvave Nedjelje. Oni koji su salastog, otromboljenog Carlosa, skup s njegovim nateklim venama uživajući ispratili u zaborav neke francuske ćuze. Viva Che! Mi smo u špičokima, šangajkama i španjolsim čizmama utabanali prašinu ovog asfalta, ovih pločnika. Mi, generacija iz stanova koji su dubinom skriveno mirisali vanilijom vanili kifla i švercane kave. Mi, koji nikad nismo bili urednici, ali smo uredno prodavali svaki zabranjeni broj Poleta i Studentskog. Viva Che! Grubo nježni frajeri i cure iz Tucmana, Šrapčeve i Varšavske, iskopnili smo s prašinom ovog grada. Spolomili se sanjkajući Tuškancem od Gvozda do zavoja iza Lokomotive. Razletili se Vončininom na terezinama, skup s kuglagerima i ostavili krv na Vlaškoj, ko rastepene špekule. Viva Che! Prolutani i prolupani svijetom sretno dočekali krvavo pušketanje o kojem smo sanjali. Sve iluzije i misli Brigada, RAF-a i IRA-e mi smo ozbiljili, urealili san. Viva Che! I dočekali novu generaciju nedosanjanog bureka i prve obraznocrveneće zajedničke kopulacije s hrabrom Desnicom Rukom. Mirno prihvatili vladanje generacije mirisa ovčjeg sira i vlastitih govana na neopranim gaćama. Viva Che! Ostarili smo sretno nestajući u sjenama, vitlajući se u alkoholnim snovima lokalnih pijanaca: To su bili dečki iz kvarta! Viva Che! Viva la revolucion! Jebiga, zgoreli smo.

Dok ovo čitam, nameće mi se jedan stih:
...a ako razvrat, bodeži i žice još nisu ispleli uzorke na prostome platnu sudbine pregorke, to je samo zato što smo kukavice

eh, Polet:))))
kaj god!
ne bih rekla da smo zgoreli.