Njeno Visočanstvo: Sarma

Onaj pravi, istinski gešmak sarme nije zajebancija.
Zelje nesme biti isprano, mora biti ona prava razina kiseline, ko u najplemenitijem vinu. Ona prava, iskonka kiselina prirodno ukiseljenog, domaćeg zelja. Onaj pravi saft koji stvara samo sol.
Onda meso, nemre to biti samo sfaširana govnarija kaj se kupuje u konzumu, ne. Ne. Dvije trećine govedine, ne junetine, ne teletine, govedine, i jedna trećina svinjetine. I jedno i drugo od plećke. Ak je od buta onda je presuho. To je ono kaj mesar ima za dati. A doma, mmmmmmm, cmrc vepra nutra. Samo cmrc, jer je suhi kaj trešće, i za polovicu ukupne mase srnetine, mmmmmmmm. I još kad se fašira divljač frknut petinu od količine dobro dimljenog špeka. Naravno, kožice i hrskavice uvališ vjernom pesu ili mačku kaj se mota pod nogama. To ni za jest. Rasteraj vukove, susede, decu i žohare pak zemi par češnjofkih i razreži ih na frtalje. Isto tak i dva para domačih kobasa. Zviz! Na frtalje.
Dan prije, kad si umiral od gladi i šparal sve za goste i za sarmu uspel si speči nekakav stari špek i kupovnu kobasu f roru. OK. I kobasa i špek su već davno u zahodu, zeprani zmazanim guzicpapirom, ali mast u protvanu je ostala. E, to je svetinja! Mast od prepečenog špeka i klobase. Operi ruke, dušu i tijelo, pomoli i pokloni se, to je duša buduće sarme.
Sad dolazi sveta biljka, luk. Stoljećima su se ljudi liječili i tjerali zle duhove lukom svih vrsta, ovaj naš svagdašnji je luk, ne češnjak, ne sremuš, ne lučac, ne kozjak, obični luk. Znutra beli, zvana črlene ljuske. Kak i obično, zajebancija je očistit ga i nakosat, ali i to je dio rituala Presvetle Sarme. Nemora biti koznakak fino nakosan, ionak bu se raskuhal.

Znači, maščoba od klobasa i špeka je spremna, luk je skosan, idemo se poklonit Snagi, tj, mesu.
Operi ruke, dušu i tijelo vodom i inim dezinficijensima moderne civilizacije. Srce operi direktorom ili bilo kojim bijelim glavoboljčekom koji je pri ruki. Trebal bu ti i posle. Za posvećenje proljeća. Svo sfaširano meso, i govedinu i pajceketinu i divljač izžnjaraj ko najbolju šesticu kaj ti je dopala ruku (ak si u životu imal tu sreću. Ja jesam pa znam kaj govorim). Vegeta je uvreda za svakog pristojnog kuhara, to se zna. Je, kad na Tvju pokazuju kak se u šalicu bacaju lopate, ali, pajsadovo, ak imaš mesa za kilu, čajna žlica, ak imaš mesa onda kavena. Duplo tolko se dene soli, a isto mlevenog papra. I sad opet žnjaraj i uživaj. Mislim da me lezbe buju razmele a pubertetlije pojma nemaju o čemu govorim. Sad dojde riža. Kolko je bilo kavenih žlica soli, tolko jušnih žlica riže (za one kaj znaju kaj delaju ričeta ili heljde), ak su bile kavene, onda pol toga. Žnjaraj!!!!!!! Sjeti se gladne djece na svijetu, smrznitih u Pakistanu, žrtava Hirošime i nategni guc, dva direktora i žnjaraj, ali polagano i s rešpektom! I moli Boga da se nikomu nisi zameril! I moli za oprost sve pretke koje si izdal u njihovim nadanjima slave familije i potomaka!
OK. U velki lonac, NE RAJNGLU NI ZA BOGA MILOGA!!!! scedi maščobu i hiti na to skosani luk. Sad nježno, bez žurbe i živciranja pokrij dotični, gorespomenuti luk rezanim zeljem. Tak da pokrije sve, ali da se još kuži da je luk ispod. Znači ne hiči ko z lopatom. To je nježni krevetac za frtalje klobasa i češnjofkih. Tiho ih u svečanom pijanstvu položi na to predzadnje počivalište. Ili možda predpredzadnje, jebiga ko bu brojal do zahoda. Tak, deni im mekani pokrov od rezanog zelja nek ih pokrije da se ne vidiju i ne mamiju na grickanje.

Sveto Meso, Sveta Snaga, udruženo sa Svetom Rižom. Operi ruke, operi dušu i tijelo, očisti srce direktorom i lagano se približi Njima, moleći tiho i skrušeno. Oprez!!!! Ovo je duhovni pupak cijele ceremonije Svete Sarme! Nakloni se, izmoli sedam jin i janga, potegni deci direktora i kreni! Laganim pokretima, nježno, izuzimaj količinu Svetomesnorižne smjese kolko ti stane među dlanove, još nježnije ju zaokrugli i stisni ko faširanac. Uz blagoslove i molitve položi svaki taj faširanac na mekani pokrov zelja koji pokriva kobase, koje leže na zelju, koje pokriva luk, koji se paca na maščobi od kobasa i špeka. Kad si popunil sav prostor, pazeći bogobojazno da se faširanci ne preklapaju, posveti ih s tri čajne žlice ribanog hrena i uz dužno poštovanje pokrij sve rezanim zeljem. Zemi posudu sa soli, desnom rukom, uzmi prstohvat i baci ga preko lijevog ramena. Zatim smjerno raspi šest prstohvata soli po zelju.
Blizu smo kraju čarolije. Nježno, ko kad dobermanu uzimaš lopticu, dlanovima sve skupa pritisni u tortu. Zalij vodom (nemora biti iz Lourdesa ili Međugorja) dok ne dojde do ispod gornjeg sloja zelja. E sad, sad dolazi tricky part. Uz krajni oprez i molitve svim bogovima i božanstvima kojih se možeš sjetit, dotoči direktor ili bilo koji drugi najgori kiseliš koji si mogel najti tak da prekrije gornji sloj zelj, ne više od 2mm!!!!!
Očisti ruke, dušu i tijelo, rasteraj decu susede, rođake, čak i kućne ljubimce, poljubi lonac, poklopi ga i deni na najmanji mogući plamen kaj na šparhetu moreš najti, ak imaš struju, moreš sve skup hitit kroz prozor i trebal si ovo pročitat prvo. Dunque, kad si lonac sa Svetom Sarmom denul na Sveti plamen svih gladnih, otegni ostatak direktora i sjedni u fotelju Mudrih. Tu ostani četiri sata, u tihoj kontemplaciji (ako familija ima namjere smetat, položi nabijenu sačmaricu u krilo), digni se polako i u tišini, svakih sat vremena i mirom i svetošću Sadua primi lonac za vuha i samo zaspinaj sadržaj par puta, NE DIŽI POKLOPAC!!! Nakon četiri vure Sveta Sarma je gotova i spremna pričestiti gladne.
Star sam ko biblija i oduvek sam mrzil sarmu zamotanu u lišće kaj smo ovak i onak svo hitali. Ovo je za one koji mrze one listove u koje je sarma zamotana.
PS. nisam ja kriv, jebiga ,badbluegirl je potegnula temu o sarmi, jebite nju, ne mene

27.11.2005. u 6:03   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

To se zove sarma!!! Ak nije direktor odmah u rano jutro,hm, moglo bi proć:)

Autor: Isolina   |   27.11.2005. u 11:19   |   opcije


Je, tak je! Naš pokojni mesar je za sarmu uvijek daval od svojega :))

Autor: TeeJay   |   27.11.2005. u 11:43   |   opcije


čajnik, bormeš si slabu sarmu jel

Autor: traper   |   27.11.2005. u 12:39   |   opcije


najdraza ljepoto misticnog kamenog grada, dok god zivim, jedini direktor kojeg priznajem ujutro je i bu onaj tekuci. oni hodajuci, kad, tad dobiju saku u glavu :))))))

Autor: traper   |   27.11.2005. u 12:56   |   opcije


reci cu samo ovo:
JA kuham bolju sarmu :)))))

al svaka cast..jos da nisi frfljal neko bi i nekaj skuhal na osnovi ovog :))))

Autor: palchi   |   27.11.2005. u 14:31   |   opcije


palch, buduci da si zensko, nemres skuhat bolju sarmu, ni bazul, kad smo vec kod toga, ali dobis oooooooooogromni cmox!!!! to kaj se tebi cini ko sfrfljano je samo uzbudenje stvaralastva pretopljeno u prespore prste.a ima i muskih tajnih rijeci(vidi: Al Bundy:rijecnik muskih rijeci), onih koje su zenama prestrasne i nerazumljive. ma, cmox

Autor: traper   |   27.11.2005. u 15:09   |   opcije


Ričet :-)). I gladna sam :-)).

Autor: ZlicaOdOpaka   |   27.11.2005. u 16:00   |   opcije


hahahahahahahaha, malo zadovoljstvo meni, dobar recept dragim ljudima. to me veseli :)))))))))))

Autor: traper   |   28.11.2005. u 3:11   |   opcije


Dodaj komentar