MOJE I TUĐE MISLI, no iako su tuđe.... sviđaju mi se

Svjećnica

I jedna od druge pale se svijeću
U polumraku zgusnute nade
Crkva je puna, molitve žamor,
Uz snagu želje, svjetlosti veće.

I svako biće jedna je svijeća
Tek odjeveno u drugom ruhu,
„Oče naš“ isti i nebo želja
U natukvici... „svagdanjem kruhu“.

Moja je svijeća daleko manja,
Daleko tanje nego je bila
No svijetli bolje nego „jučer“,
Sva se u svjetlost pretočila.

Marija danas pokaza dijete
I sretnik onaj koji ga vidi
I sretnik onaj što za njeg dozna
I sretnik onaj što djeličak sebe
U svemu tome bar prepozna.

Ah, što ću duljit... nek' pričaju svijeće
Nek'svjetlost daju i traju i traju,
Nek tjeraju tamu i gone magle...
U svjetlu i sjaju .. NEK USTRAJU

Vrijedno je ono neprolazno,
Vrijedno je ono što dugo traje,
Vrijedno je ono što svjetlost daje
Vrijedno je i „danas“ jer
SVJEĆNICA JE.

Molim bez komentara. Kome se čita nek čita, kome se gleda, nek gleda plamen svijeće...a tko ne želi, ne treba ništa
Zašto? Pa znate, a ako NE sve će vam biti jasno ako pogledate moj prethodni blog...

fato, ja ne mogu šutiti.
nema šanse.
lipa pjesma.
i drago mi da si se sitila

Hvala