MOJE I TUĐE MISLI, no iako su tuđe.... sviđaju mi se

Nakon podulje vremena evo odlučih i ja opet napisati blog, potaknuta sinoćnjima, no i pričom s jednim iskričarom, a najviše nekakvim osjećajem da bih i sama trebala javno obznaniti svoje viđenje.
Smatram se meritornom, za razliku od mnogih, koji pišu paušalno i teoretski, poneki tek samo da se istaknu. Zašto? Pa zato, jer sam živeći u kraju svog porijekla, podosta toga iskusila i to ne samo ja ...
Ne volim rat ni sve strahote koje donosi sa sobom...
Nemam ništa protiv drugih naroda, već vrednujem ljude po njihovim ljudskim kvalitetama, a ne nacionalnim.
Kao što napisa jedan bloger, možda su sve ovo izrežirali neki drugi, a izvršioci bili tek marionete u njihovim rukama. Možda?! No zar je sadašnjost drugačija?

Ali... bez obzira na sav razvoj događanja, bez obzira što je kao u svakom ratu bilo ružnog s obje strane.... ja znam da je bilo i jako časnih ljudi koji su imali i vizije i ideale, koji su bili plemeniti, koji ... da ne nabrajam, no znate. I znam da smo se zapravo branili u prvom redu za svoje ljudsko dostojanstvo.

Uglavnom, da ne duljim ja sam baš njima zahvalna i poštujem ovaj dan... i pravo ime ima DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, jer ja sam, kao i mnogi moji sunarodnjaci zahvalna, što više ne živim kao moji pokojni roditelji i moji preci u svojoj jedinoj domovini, što više nisam
GRAĐANIN DRUGOG REDA U SVOJOJ HRVATSKOJ!

Hvala tebi jer ovo je ponajbolji blog danas.

Iskren osmjeh i josjednom hvala ti

nikada se nisam osječao građaninom drugog reda u mojoj Hrvatskoj
niti dok je bila u SFRJ niti danas kada me hrvatine nastoje tu staviti.

Neznam o tebi stari, neznam gdje si živio i odrastao... o Titu toliko da je "znao" posložiti stvari da bude mir, ali kako? Tako, da Hrvati šute bez obzira kako im je, jer inače...pa zna se Udba... itd.... a u to "itd" spadalo je da će na primjer izgubiti posao. Hrvat je morao biti triput bolji i vredniji da bi to radno mjesto i dobio i naravno TIHO. Nijedan Božić se na primjer nije smio slaviti u mom domu. Slavili smo potajno kod moje bake na selu, jer je ona bila obična zemljoradnica, radila od jutra do sutra za koru kruha... i od nešto pomoći od djeda iz Canade, koji je skoro cijeli život bio u iseljeništvu (da i tad su Hrvati masovno iseljavali). Nije puno i često slao, jer i njegov se život tamo sveo na ništa... Primjera još puno kako je bilo živjeti sa Srbima. Tita cijenim samo zbog "nesvrstanih"....