Vučji čopori, svakodnevnica i sjećanja.

Jutarnji list jedan je od dva vodeća dnevnika u zemlji. Navodno, predstavlja urbanu, uljuđenu, naprednu, blago lijevo orijentiranu Hrvatsku. Sve su to značajke za svaku pohvalu u zemlji kao što je Hrvatska - konzervativnoj, zaostaloj, iscrpljenoj ratom i tranzicijskim poraćem. Stoga još više čudi što su ti hvalevrijedni novinski sadržaji i kolumnistički komentari realizirani krajnje skromnim jezikom i stilom, gdjekad i ispod praga elementarne pismenosti očekivane u jednom javnom mediju. Da ne duljim, pokazat ću na konkretnim primjerima što točno mislim.
Otvorim tako internetsko izdanje Jutarnjeg lista od 27.veljače, čitam naslove. Policajci u Dubrovniku ne pričaju engleski jer nemaju novaca za tečaj - naslovljava svoj tekst Ahmet Kalajdžić. Po Anićevom Rječniku hrvatskog jezika glagol 'pričati' ima dva značenja: 1. usmeno kazivati, opisivati kakav događaj, pripovijedati; 2. razgovarati. Pričaju se, dakle, priče, a jezik se govori, baksuzni Ahmete. Zaključak prvi: neki novinari Jutarnjeg lista ne znaju hrvatski jezik.
Naslov drugi: Ivanišević je najpraznovjerniji sportaš ikad. Ovo 'ikad' rogobatno strši na kraju rečenice i zorno svjedoči da bi dotični novinar trebao na dodatno opismenjavanje. Bolje ikad, nego nikad! Zaključak drugi: neki novinari Jutarnjeg lista imaju grdnih problema sa sintaksom hrvatskog jezika.
Jurica Pavičić, ugledni hrvatski književnik i novinar, piše o skandaloznoj presudi gospićkog suca Branka Milanovića. ne razumijem se toliko u pravo i pravosudnu praksu da bih mogao procjenjivati koliko je presuda uistinu "skandalozna", no da je književnikovo jezično (ne)znanje skandalozno - u to nema sumnje. Pavičić, naime, veli da je sudac Milanović "Mili Rupčiću iz Brinja, bivšem policajcu koji je s tri udarca u čelo zaklao 81-godišnju staricu" dosudio devet godina robije. Po Aniću glagol 'zaklati' znači: "1.  presjeći grkljan, ubiti presijecanjem grkljana (uglavnom živinče); 2. ubiti (čovjeka) tim načinom." Pavičić, dakle, ili ne zna hrvatski jezik, ili pojma nema o ljudskoj anatomiji! Grkljan se nikada ne nalazi na čelu. Priznajem, pomalo je morbidno razglabati o ovakvim stvarima, no bojim se da je nužno.
Pavičić, naime, vjerojatno nije tolika neznalica, nego će prije biti da pripada onom endemskom hrvatskom tipu ideologiziranih pisaca koji nužno i obične ubojice iz koristoljublja, ukoliko su iz tipične hrvatske sredine, doživljava kao nekakve mitske koljače. Da sam u pravu - kako glede ideologije, tako i glede sintakse - svjedoči i nastavak teksta u kojem Pavičić piše: Doista - Milanovićeve sramotne presude više nisu vijest. Uostalom, isti je čovjek opisao prst u anus kao istovjetan rukovanju, osuđivao je Srbe za 400 godina turskog zuluma, te kršio zakon puštajući ubojicu na učestalu odsutnost.
Sintaktičke konstrukcije kao "isti je čovjek opisivao prst u anus kao istovjetan rukovanju" i "kršio zakon puštajući ubojicu na učestalu odsutnost" doista su "prst u oko" svakom čitatelju s malo razvijenijim  osjećajem za jezik i stil.
Zaključak treći: neki novinari Jutarnjeg lista, čak i ako su renomirani hrvatski književnici, muku muče s tim vražjim hrvatskim jezikom.
I, na koncu, jedan tekst Borisa Vlašića. budući da je riječ o pravom malom remek-djelu jutarnjačkog novinarstva, navest ću ga gotovo u cijelosti: Rezolutna reakcija nepoznatog komentatora kojemu je dojadilo gledati grafite u kojima se ustaštvo skriva iza katoličke vjere i BBB-ovaca pojavila se na pročelju dućana, a onda je smireni polemičar crveno bojom odlučio iznijeti svoj građanski i kulturni svjetonazor. Pristojno se zahvalio na ponudi da živi u gradu u kojem bi se simboli koji veličaju paradržavu utemeljenu na nasilju i progonu isticali kao poželjni. Pritom je istaknuo i pripadnost Zagrebu kao gradu drukčijem od onoga koji se promovira ustaškim simbolom. Grafiti postoje kako bi se stavovi jasno isticali, ponekad su napravljeni da predstavljaju umjetničko djelo, no u posljednjih petnaestak godina postali su tek sredstvo za izražavanje primitivnih poruka kao što su one sa slovom "U" u koje bi se upisao i katolički križ. No, nikada se nije dogodilo da je Crkva reagirala na takve grafite, kao što je i dugo trebala do donošenja zakona koji brani promoviranje fašističkog obilježja te se nakon toga grafiti brišu. Ili dočekaju reakciju grafitera koji se ne slaže s porukom sa zida kao što je slučaj s Konzumovim dućanom.
Cijela vijest, koja uopće vijest nije, začinjena je fotografijom zida na kojemu je netko nažvrljao ušato "u" s križićem iznad i slova BBB, a netko je drugi, valjda, dvjema crvenim crtama prekrižio tu stupidariju i naškrabao grafit: Ne u mom gradu. Čovjek se ne može oteti dojmu da je novinar prvo sročio člančić, a potom se upustio u grafitersku intervenciju u stvarnom svijetu.
Toliko se, naime, identificira s nepoznatim grafiterom. Te mu je on "rezolutan", te je "komentator", te mu je (tom drugom!) "dojadilo gledati grafite u kojima se ustaštvo skriva iza katoličke vjere i BBB-ovaca", te je "pristojan", ali odlučan u odbijanju "ponude da živi u gradu u kojem bi se simboli koji veličaju paradržavu utemeljenu na nasilju i progonu isticali kao poželjni"... Svašta! Ili je Vlašić novi Sherlock Holmes, ili je sam pisao taj grafit! Kako može znati da je onaj tko je napisao "Ne u mom gradu", nužno bolji od onoga dripca koji je naškrabao "U" i "BBB"? Ako su svi protivnici "ustaša" po definiciji dobri, nisu li onda četnici dobri dečki!? Biti protiv nečega što je loše, nipošto nije garancija da smo na strani dobra. Ni da nas resi "građanski i kulturni svjetonazor"! Onaj tko se zgraža nad hrvatskim primitivizmom, možda je kulturan čovjek. Možda, a možda je samo primitivac s drugim predznakom?
No, pustimo to, oko vrijednosnih sudova ionako je teško postići suglasnost. Ali članak vrvi i nelogičnostima druge vrste. Naime, kakav je to katolički križ? kako ga Vlašić nepogrješivo prepoznaje na zidnoj škrabotini? Jednostavno, treba mu! Da uvuče Crkvu u sve to! Kao da sami popovi okolo lunjaju prerušeni i ispisuju nedolične grafite! I gdje bi Crkva stigla da se ograđuje od kojekakvih škrabotina po zidovima? Zamislite priopćenje HBK: Hrvatska biskupska konferencija odlučno se ograđuje od nedoličnih grafita u Draškovićevoj, preko puta tramvajske stanice, neposredno prije skretanja u Vlašku, kraj kante za smeće, te najoštrije osuđuje itd.. 
Zanimljiva je zadnja rečenica u tekstu: Ili dočekaju reakciju grafitera koji se ne slaže s porukom sa zida kao što je slučaj s Konzumovim dućanom. Nije baš jasno što se htjelo kazati tom rečenicom, moglo bi se čak zaključiti da je "Konzumov dućan" zapravo taj hrabri grafiter. Ako je tako, onda su "konzumovci" željni besplatne reklame navukli ustašofobnog Vlašića da im napravi besplatnu reklamu!
Da izmišljanje događaja cvjeta u hrvatskom medijskom prostoru, dokaz je i to što se "vijest" o "hrabrom grafiteru" za koji sat pojavila i na portalu "Index". Čeka se reakcija HBK. Ukoliko izostane, bit će to znak da se Crkva solidarizirala s "ustaštvom"! Barem po izokrenutoj logici Jutarnjeg lista.
Zaključak četvrti: pokojni se Krleža okreće u grobu gledajući što se i kako se piše na hrvatskoj književnoj (i novinarskoj) ljevici.

zašto si obrisao komentar?

Slučajno. Kliknuo sam "promjeni" zbog tipfelera, ali tek iz drugog pokušaja. Sorry.

ok...jer nije bio ozbiljan ali nije ni bezobrazan pa nisam znao. Dogodi se...

s obzirom na sve iznjeto (a i inače poznatu pismenost novinara), moram konstatirati da su iskričini blogeri, ako ne baš sve redom pisci, ali svakako SUPER PISMENI :)

Ne slažem se, Maat-a: obje skupine koje spominješ su neupućene u pravopisna i gramatička pravila jezika kojim se služe; nažalost, čini mi se da se stvara novi val nove anarho-pismenosti kojoj je cilj odokativna nekomunikacija.

pa ako profesionalci pišu, tako kako pišu, onda amateri blogeri super pišu... :) (među uglavnom blogerima amaterima sigurno ima i profesionalaca, to se primjeti i svaka čast njima, popravljaju prosjek :)

ne podržavam novi val anarho-pismenosti,...ali prvo treba tražiti pismenost od onih čiji je to poziv, posao, struka, kao i od državnih medija koji imaju velik utjecaj na promjene u jeziku..

fantastičan blog :)))) moram reći da je razina pismenosti u Hrvata drastično u opadanju, ali što očekivati kada je vrhunac komunikacije postalo pisanje SMS poruka