Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Zaleđenog srca, rastrganog u razne oblike i tako zaleđenog u apstraktne figurice, izmaknula sam otpadniku vremena i shvatila da se moji otkucaji srca ne stapaju u pravilnom ritmu sa tvojim otkucajima. U tom kretanju između zvjezdanog kruga nepouzdanog vremena do spajanja noći života i smrti, tvoje plave oči zasjale su poput kristala na tamnom nebu i osvijetlile mi put. Između naša dva svijeta nema granice. To je sad jedna svjetlost, što se grli s mojim sjenama i prosipa zlatni prah na naš put prema svijetu dubina ljubavi i potopljenog svijeta duboko skrivenih tajni. U meni je iznikao drugi dio tebe, u tebi niče drugi dio mene. Na bolno mjesto Longinovog koplja stavila sam crvenu ružu, kako bi zarasle rane davno zadobivene od onih plavih očiju. Ti si ovdje za mene – ipak drugačiji od svih. Moja duša, toliko delikatna kao i tvoja, pronašla je tajni ključ i pružila ti ga na dlanu, kao mladu pticu. Svijet opsjenarstva, iluzija i ludih snova pokazao se kao loš putokaz… Bile su to samo priče.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

i tebi :) hladno i vedro :)

taman! :)) vedro veče! :)

đizus, sama sebi dajem komentare na blog! idem se ubit'!

ma, nisam mogla odoljeti da ne stavim ovaj lijepi citat: "Ne odlazi u vrtove cvijeća!
O, prijatelju, ne odlazi tamo!
Vrtovi u tvome tijelu cvjetaju.
Sjedni na tisućulatični lotos – cvijet
i zaroni oko u beskrajnu ljepotu."-Kabir