Zaljubljena u život

događa mi se
da skupim nekoliko nevažnih stvari
uguram ih u neku bezveznu torbu i
uputim se nekamo
misleći kako ću stići tamo negdje
gdje me ti čekaš već eonima i
odakle do mene dopire uvijek ista pjesma
koja me doziva i
koja me podsjeća na glas sunca
kada odjekuje kristalnim odajama Univerzuma
na svjetlosne zrake koje pričaju arhetipske bajke
koje žive u aureoli mojeg bezvremenog postojanja

skupim tako tih nekoliko nevažnih stvari i
uputim se nekamo
obično zastanem na vratima vremena i
osvrnem se
vidim drhtaj svojega tijela
u svoj njegovoj čudesnoj ljepoti
vidim sunce kako se utapa u morskim dubinama
i izrasta u zlaćanu spiralu u vrtnji
koja me nevidljivim nitima tišine
povezuje s bezvremenom odom ljubavi
na beskrajnoj stazi vremena
u kojem koračaju sva moja "ja"
pozdravljajući me šarenim marmama
a njihova pjesma odjekuje eonima

d.r., autorsko djelo