uvijek kada odlaziš

uvijek kada odlaziš
i kada se na obroncima nebeske tmine
razdvajaju svjetlost i sjena
nebo plače
biserne kapi slijevaju se licem vremena
moje misli samo su poezija zvjezdanog sjaja
bezvremene duše Univerzuma
baršunasti povjetarac svijesti
tiha jeka tvojeg imena

uvijek kada odlaziš
vidim lađu u crveni suton
jednog davnog vremena
kada si otišao
s obećanjem da ćeš se vratiti
i donijeti mi dugu
suze na toplim usnama
crveni odsjaj zalaska sunca
jutarnju rosu na dlanovima

uvijek kada odlaziš
moje more diše svakim valom
a poezija njegovih kapi širi se
beskonačnim krugovima ljubavi
oplakujući skrivene obale srca
a ja vječiti sanjar
još uvijek vjerujem da si ovdje
da smo zajedno
i da zauvijek u ljubavi postojimo

d.r., autorsko djelo

24.02.2017. u 19:42   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:07   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar