Pisi brisi

Jos je jedan dan u nizu dosao i prosao.
Jos jedna poruka u boci a prepuno ih more.
Jos jedan muskarac koji je dosao,i nestao.
Samo jos jedan, u nizu nebitnih likova.
Moje nemirno srce zudi za ljubavlju.
Moje nemirno, ludo, divlje srce zeli da se preda
Ali kome? Samo sjene koje prolaze i odlaze,
Ni jedna da se pokaze u svom pravom sjaju
Trazim svjetlo da me zasljepi, da ne mogu ni gledati
Ta sitna igra polusna mami moje nemirno srce
Kada ces se srce smiriti? Kada ces stabilnost naci?
Kao putnik u vlaku, gledam krajolike, ponekad izadjem na stanicu
Da udahnem svjezi zrak, ali uvjek se vracam svom putu
Gdje ce me ovaj put odvesti? Neizvjesnost je tu.
Toliko te zelim susreti, na stanici, u predahu, i ako te moje
Srce osjeti, ako nam se duse spoje, znaj da nikad necu otici
Moj put prestaje sa tobom, gdje god da si, zelim i ja biti.
Moje nemirno srce te doziva, mora da si daleko ako ga ne cujes
Ali jednog dana naci cemo se na istoj stanici, prepoznat ces me
Prepoznat ces moje nemirno srce, koje je nemirno bilo,
Nemirno zbog puta i potrage, a tada potpuno spokojno,
Znati ces, i ja cu znati, sretan put ljubavi moja
Vidimo se, vidimo se jednom.