Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Hoće li se polovičan čovjek zaustaviti kraj mjesta gdje je zastalo plavo jutro? Hoće li njegovo hladno srce, hladnije od ovog jutra, odbrojiti zadnje otkucaje jedne tamne noći i krenuti prema tragu mjeseca, koji se još nazire na tamnoplavom baršunu neba? Vjetar u njegovoj kosi poremetio je savršen sklad njegovih misli. Mislio je kako je besmrtan u trajanju trenutka, ali sa prvim naletom mog nemira stvoreni su tragovi nemira u njegovom miru. Svakog četvrtog dana pohodiš me iz svojih mekanih prostranstava hladnog srca i šapćeš mi u praskozorje o jutarnjem nebu, koje ostaje pustinja nakon tvog odlaska. Pitam se, jesam li previše vjerovala anđelima, koji su mi pričali priče o tebi?

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

Pa što ako sam sanjar
I zamišljam svijet boljim no što jest,
Idealima je sudbina
da tonu i uzdižu se.

Što ako me lome vrtlozi
Laži i licemjerja-
-stalnost izazova
Izoštri čula!

Nek' sam čudak
Što vjeruje u sne – to reći će
oni što ne poznaju me,
To njihov je odraz u zrcalima!

Nek' sam sanjar
-sanjat ću i dalje,
U oblacima plovit ću sve više,
Nek' me lome,
Zvijezdama stremit ću
sve bliže;
Ja čudak sam
Na životnoj niti što snove niže.

"loth..", daj se uozbilji :)

Poslije suze ostala je sama. Zauvijek izgubljena i oprana tugom,
dusa nikad nece naci sebe.
U smiraju dana nalazi jecaj koji se ne tice ni nje, ni suza, ni zivota...

Prazni odjek jos praznije nade.
Odjek se gubi u praznini, bezizlazno se vrteci u krug u praznom prostoru.
Niko ga nikad cuti nece -
u praznom zivotu prazne su i usi.

Prividna punoca zavarava prazan pogled.
Prividno pun pogled, zavarava prividno punu dusu. To je zacarani krug.
Zacarani krug praznine... Izlaza iz njega ima, ali iz samo u prazno.