postumno

Kad je Petar tog jutra ustao, nad kavom se prebirući po mislima smješkao. Ponekad se čini da je nestašni svemir doista sklon ljudima i ponudi im skriptu baš kada počnu osjećati da su u nekoj temi izgubljeni. Prošao je komad puta kao raspuštenac nakon prvog braka, odradio prvo ono za što je prije braka bio premlad, loveći nabrzaka, pimpekom naprijed, figom u džepu, osmijehom čovjeka koji se ludo zabavlja na vrtuljku u lunaparku. Zatim su se neke počele izdvajati i činilo mu se kako je to sasvim okej. Ipak, iako se pojavila i jedna do dvije priče koje su polako na pročelje montirale natpis „Veza“, naprosto ih je nasilno razvalio čim bi mu u stan počeli stizati fikusi i četkice za zube. Žene su mu objašnjavale da je očito gorko ranjen u braku i morao bi potražiti psihološku pomoć ili bar pročitati neku od knjiga koje preporučuje Oprah Winfrey, a zabračeni vršnjaci uz perverzan cerek dizali šape na high five, snatreći o pregolemom razvratu i sretnom vječnom petarpaniranju. Sučeljene bedastoće su se skladno neutralizirale.
On sam obično bi govorio kako nema ništa protiv veze ni braka, ali i ništa protiv soliranja. Činjenica je bila da je iskusio i jedno i drugo, a vremenski odmak ostavljao je trezvenu sliku kad bi se emocije trenutka utišale. Nije ga više uzbuđivao razvrat. Ruku na srce, nije ga nikad previše uzbuđivao, no probao je. Neposredno nakon braka libido mu je divljao i dopustio si je da prođe komadić tog puta, pomalo mu je bilo neugodno što to nema u životopisu. Pokazalo se da je ustav te pokrajine pisao Bukowsky, a ne Henry Miller. Osamljenik po prirodi, koristio je internet kako bi degustirao priče koje su bile što je moguće dalje od staza na koje je rođenjem, prirodom i odgojem posađen. Novog i poticajnog je bilo malo, napornog, čemernog i nezanimljivog mnogo.
Prve veze su bile s eteričnim pomaknutim mladicama koje su lebdjele daleko nad zemljom. Odgovaralo je to njegovoj romantičnoj prirodi. Izuzetost od normi. Svijet mašte Walta Disneya. Nepal, Ganges, Brahmaputra, Ramajana, Kama Sutra, daleki svjetovi o kojima znaš malo ili ništa i gradiš proizvoljno na zakupljenoj domeni. I egzistiraš u vakuumu. S okusima cimeta i vanilije, kusaš svijet koji crtaš. A zatim su ga počele iritirati granice. Neki su ljudi maštoviti. Dapače, ima ih puno. Ipak, kad samo dvoje maštovitih mašta, granice teritorija su bolno tijesne u odnosu na sve što je izmaštao, ali i iskrvario svijet.
Prva je reakcija bila refleks. Slegneš ramenima i primijeniš hedging, uzmeš dionice u tri ili pet priča, ali tako ostaješ izvan svake i samuješ sam umjesto udvoje. Nije neki pomak.
S druge je strane krajičkom oka motrio poznate koji su pljunuli u šake i zaorali u ovdje i sada, no oni su uzgajali komplete iluzija koji su bili tek drugačije aromatizirani. Nekako je u tom vremenu negdje na placu u Utrinama naletio na bivšu ljubavnicu i kasnije s njom povremeno odlazio na kavu. Dojmila ga se ta žena, sada gospođa u braku, činilo se kako vrlo trezveno vidi svoje odabire, ali ipak nepokolebivo ustraje. Sidrište su joj bila djeca, no nije spadala u krdo prozacoidnih manijaka koji tepaju djeci i odlučuju da više ne vide ništa mimo njih. Pojavila se i druga žena koja je također imala djecu i prihvatila se posla i majčinstva i to van braka.
Teorija je poprimala praktične obrise. Ovdje i sada je bilo teško, najčešće iscrpljujuće i s rijetkim nagradama. Bilo je primamljivo njegovom organu za plemenitost i čast i činilo se kako je to „just what the doctor ordered“. Antidot za nekog tko je godinama refleksno širio svoj komfor i granice Nezavisne republike Ja. Ono što ga je plašilo bila je činjenica da nema kondicije za ovdje i sada, zahirio je na mekim jastucima samoživosti. Pamtio je vrijeme kad je bio spreman voljan i sposoban zagristi u jednu točku poput terijera i ne puštati ali to su sada već daleke uspomene, a izgledi da je trud jalov nisu manji od onih u kraljevstvu samotnih, samodostatnih ptica.
Uz konzervu ili dvije pive u par je navrata slušao inserte iz života koji je sada živjela mala plava fajterica. Smijala se kako često kod muškaraca osjeti sindrom princa spasitelja koji će, eto, uletjeti na svom bijelom golfu i izbaviti je iz nesretne pozicije samohrane majke, a on je mislio kako možda samo žele spašavati sebe iz vakuuma komfora. Bilo je nečega u tome. Ako ne znaš što bi radio, skočiš u vodu. Tako ne moraš misliti što bi radio, nego plivaš, ali kad imaš neku godinicu u dupetu znaš da plivači jednako čeznutljivo pogledavaju u nebo kao što ptice gledaju u površinu mora.

Digresija. Može se dogoditi da netko letimice baci pogled na Petrovu metaforu koja suze mami i ovlaš kaže: „Mislim da je iz metafore razvidno kako je prirodni nastavak priče da sklopiš krila i mazneš ribu pa uzletiš natrag“, ali na to se Petar neće smijati i neće to čak niti zapisati. Ipak, nagnat će ga da se oštrije zagleda.

Tako se kalio čelik. To je bila neka socijalistička propagandna priča. Uzalud se pokušavao prisjetiti. Ostao je samo naslov. Naručio je dostavu. Petar nije kuhao. Nije ni pomislio na metaforičke produžetke toga dok je odsutno grickao pomfrit zagledan u monitor. Bi li zaista pred svaku krišku užitka trebalo svjesno stavljati porciju muke da postignemo intenzivniji okus? Činilo se kao nešto što nadilazi ljudske odabire. Prirodno je tragati za minimiziranjem rada i maksimizacijom rezultata. Može li čovjek uopće uživati u naporu? Ali zaista u naporu. Ne u mrkvi koja leluja negdje deset koraka dalje.

Možda se može uskladiti priroda i… i društvo. Ako s lakoćom postižeš da nisi gladan, možeš postaviti ciljeve dalje. Povećati svoje apetite. Jebiga, traganje za komforom jest prirodno, ali drugi je faktor to do kuda seže tvoja glad. Nisi preispitivao hipijevske ideje skromnog nužnog minimuma, a tu ima jebenog prostora. Poželi više i porcija muke bit će servirana FOC. Kako se uzgaja ambicija?

Pavao i Marija sjeli su na zadnji odjeljak iz čiste zajebancije, da ga pogledaju iz trećeg lica. Prijekorno su ga gledali. Djelovao je kao bijedni izrod otuđen od radne etike. Luftšpancirer. Pizda gnjus i truba. Površan i lak, fudbal kokakola i pinkflojd.

„Šta me tako gledate, tako mi je grah pao! I ja bih rado da mi je teško!“ – pobunio se, premještajući se nelagodno s noge na nogu oborena pogleda. „Za koji kurac da se borim kad me više niš ne fascinira?!“

Pavao i Marija prijekorno su gledali odmahujući glavama. Došlo mu je da ih pobriše.

E, ona je fakat posle diplomirala i sad je dotoresa! Provincijska, na faljen isus doktorka evo domaćeg ulja malo. :D
Reko eto, prerano sam je upozno, onomad me samo pokušavala osakatit i oslijepit.
Doduše, bila je vrlo ganuta i pitala me jel da zove traumu i pita kad je dr. Oetker u smjeni.
Onda me kad sam bio još malo dosadan i kukao pipajući pred sobom (što ima svojih prednosti) i pokušavajući iskamčiti neko tetošenje odjebala da sam je mogo ne nasmijavat pa mi ne bi napuhala čokolino u oko cerekajuć se.
Eh. Faljen isus doktorka, sunce vam povazdan obasjavalo pute, živjela vazda u miru sreći i nikad lavež... no, dobro, jel, uglavnom... sretno! :)

Ako je neupotrebljivo vjerojatno ipak može poslužiti za zajebanciju :D

...tiče uglavnom je mokro, ali moram vam priznati da sam bio izrazito slon tome, što je postalo razvidno kad su se sve žemske na svadbi počele bacati pod stol čim bi ih krenul čupat na ples sa zvijezdama gledam dvojako, no svakako je lijepo da imamo emisiju koja popularizira ples jer ga ja teoretski vrlo.

A sad pornografija za dječake iz dobrih obitelji.

Idem ja iako ne idem nego sjedim a sve zahvaljujuć autu, dkle treba ga i parkirat a Bandić mi osobno samo da me zajebe naprdio nove rubnike od metar i ne pretjerano mnogo ali točan iznos preko metra ne mogu navesti jer nemam pouzdanih podataka koje bih mogao podastrijeti a i nije relevantno, točno si ga vidim u sileđijici kako lupka kamenčuge po špagici i sretno se kesi što zato što će me zajebat što zato što je kamenčuge nabavio od rođe koji je zatvorio pogrebnospomenički obrt i naravno nije ih razlomio nego sad idu cijeli kao rubnici što moram napomenut jer bi neko mogao krivo mislit a onda bi mi se razvodnio vic a ja volim kad je ležeran i kao usput u dve reči ovako kadli ide mala i ima trenirkicu ili tu negdje i kratku jaknicu neku ko premala spitfajerica koja joj završi na vratnom kralješku i nagna me da promijenim diskurc jer slijede ozbiljne teme.

Naime, mala bila neverovatna. Parkiro sam 16 metri dalje i skoro prepeglal Visu od dede Martina kaj sad živi tam di je bil Vuksa prije a sve slineć i održavajuć optimalan rakurs dok je mrdala pločnikom.

To je ta građa koju ponekad vidim kod ženske čeljadi kad je slobodno rebro jedno metar nad zdjelicom a zdjelica je izrazito otvorena, tako da su bokovi jako naglašeni. Gogač veli da je njemu to bezveze jer takvim žemskama jako visi dupe još dok su mlade, što je istina jer ide u širinu tako da uglavnom iz profila nije dojmljivo. Ova bila skroz tele ali guzovi su joj fakat daleko. S druge strane (ma ne odispred), moćni su za tak mršavo djevojče i hoda tak kak joj zdjelica određuje. Kuiš, zamislimo vodoravnu osovinu dugu ko međuosovinski razmak, onak ko na novom swiftu i tam di je glavčina kotača imaš homokinetički zglob za bedrenu kost. Daklem, ima ladno trećinu koraka za izvuć iz vodoravne osovine a guzovi onda idu tu trećinu koraka naprijed i natrag.

Usporedimo to sada sa sportskim modelom žene. Sportski model gotovo bez iznimke ima atraktivniji bočni profil zadnjeg ovjesa zahvaljujući drastično skraćenoj vodoravnoj osovini, odnosno razmaku između hvatišta bedrenih kostiju. Zahvaljujući tome, hvatišta gluteusa su okomita, dok su kod limuzina otvorena donjom stranom prema van, a korak se praktički u cijelosti izvodi fleksijom gluteusa i bedrenog mišića, što dugoročno pogoduje razvoju istih i njihovom stavu prema životu i smislu. S druge strane, stražnjica ne vitla posvuda već je uglavnom fiksna što je velika šteta jer ne svraća pozornost nego se u nju bulji samo ako se čovjek unaprijed odlučio za tu aktivnost. Struk je u pravilu manje izražen jer većim dijelom ovisi o širini rebara dok je zdjelica širinom približno jednaka grudnom košu.

Debata se zahuktala kad sam podržao Dančija od Mirte koji je ustvrdio kako sportski modeli u pravilu imaju agresivnije i dojmljivije modeliran prednji odbojnik i s nemalim ponosom istaknuo kao primjer svoju Mirtu, dok je Gogač ustrajao u tome kako nema statistički relevantne korelacije dizajna stražnjeg i prednjeg ovjesa, nakon čega smo uz žuje oslonili glave na dlanove i zagledali se u prazne zidne plohe uz povremene usklike "A Iva?", "Jebote, a mala od Lojzeka kaj radi kod praonice na šanku!?" čime smo nastojali argumentirati sučeljene teze, no meni je već nakon dva tri sata dosadilo jer prednji ovjesi nisu područje moje uže specijalizacije.

PS
Preciznije definicije postižemo posegnemo li za pojmovima poput toe, camber i caster al nemrem se sad sjetit rvacki kak se veli.

a kad sam jednom našo jednu na netu s nickom Linda_Evans_ZG pisalo je da jema stoidvajs kila i ja reko de da uletim i onako, reko, te plave padaju na latino šarm pa ću:

"Tu eres muuuuy Linda!"

a ona će:

"Odjebi"

točno tako, ni točke ni niš.

i onda sam jednom na sastanku debatnog kluba Novi Zagreb zapad slušo o Silviju.

Silvije je bil OG. Decrajt, an original gangsta, foo!
jednom je uletil u stambenu štedu s rasklopljenim mobitelom i s gusto tkanom ženskom čarapom od 60 DEN-a na nozi, zgrozil se da bu zval automat s vicevima i svima strgal pičke ak ne budu kuš i prek reda išal pitat zakaj su mu smanjili minus kad mu furt ista crkavica kapa na skladištu.

Silvije nije dugo trajal jer je zaboravil zadić nogavicu da vide čarapu pa su ga prepoznali nekak, a Josip iz debatnog tima Novi Zagreb Zapad 4 je to lukavo iskoristil da poentira kak neoriginalni gangsteri u prosjeku znatno dulje traju.

ona meni na pevete
kaže, ma pazi, jebo te
kaže ovo a ja njoj ono
i zato je neću
pa nisam šonjo
uglavnom eto
tek da vam kažem
da sam kriteričan
jebala me ak lažem
u presjeku kratkom
ženskog nemorala
moja zvijezda blista
a nije ni pala
jer ja vam žene
baš znam što hoću
znam i po danu
a bome i predvečer
a one, ma pazi, jebo te
kažu evo ovako
i dodaju ono
i zato ja neću
nije pajk gono
pajkova je moralna vertikala
zvijezda što blista
i nije pala
i ovo vam pišem
ne da se hvalim
niti da daćebog
šagod povalim
već iz gnušanja pusta
i golema šoka
jer na pvt mi reče
tako mi oka
reče mi ovo i doda ono
i zato neću
nije pajk gono

čoham brada
idem bos
pas veseo
lizne nos
jutro valjda
majicu plavu
di sam opće
dajte kavu
lijepo vani
mogao bi
ček polako
polako
leba ti

I kad su se prvi puta vidjeli nakon njenog povratka puno je pričala o dečkima s plaže i tajlanđankama punim boleština koje se smiju i plaču jednako često kao i svi svugdje jer je sve to pitanje kalibracije nulte točke iznad koje je smijeh i ispod koje su suze i razmetala se kako su joj sad dobre noge jer je propješačila puste kilometre a ja sam se iskosa gledao s onim dalmatinerom kojeg nisam smio tuć jer bi me zatukla a nisam bio siguran bi li jako vikala na njega da me pojede i tako smo krivili njuške jedan na drugoga i ocjenjivali gdje je nulta točka a ona je zadrvila da mi polije tijesto umakom od ukuhanih suhih šljiva s mnogo papra i ja sam bio očajan jer ne volem austrijanerske pošećerene salate ni anglicke marmelade na lubinu ali bio sam prilično gladan i reko preživjet ću to lakše nego alternative i bilo je jako dobro i nije opće bilo slatko i bilo je jako a mislim da je bilo jako zato što su se negdje u mojem crtić viđenju umačne problematike crni papar i suhe šljive vijali žutim keramičkim tanjurom kao kraljević marko i musa kesedžija. u tome je cijela stvar. :D

Djevojčice su se tiho igrale na tepisonu, a Goran je odsutno nabadao po internetu, izvaljen na kauču s laptopom. Nakon nekog vremena zaključi kako mu sada već jako treba cigareta. Prekorači Ivu, koja je kvrcala po mp4 playeru i nasmiješi se maloj Danijeli. Četverogodišnjakinja se igrala Barbikom. Na TV-u su se vrtili crtići, no činilo se kako nitko ne obraća pažnju na njih pa uhvati daljinski i isključi DVD. Odloži daljinski na klupski stolić uz mobitel i gusti od kruške, ugledavši krajičkom oka Jacu koja je zaskočila ekran i uz nervozno smijuckanje replicirala Spužva Bobu. Iva dohvati upravljač i iznova pokrenu crtiće prije no što je izašao iz sobe. Bravo mala, pomisli dok je prelazio tamno predsoblje do Silvijine sobe. Zapalio je cigaretu u mraku i nadlanicom neznatno odmaknuo žaluzine kraj radnog stola. Na prozorskom staklu se odražavao žar cigarete, dio njegovog lica i svijetao kvadrat vrata sobe u kojoj su se igrala djeca. U susjednom je dvorištu starica uzimala po nekoliko cjepanica drva s gomile kraj panja i zabijene sjekire i pognuta ih polako unosila u garažu, praćena mršavom mačkom. „U vrtu je sjekira, na krovovima dimnjaci…“ Linija u Silvijinoj sobi neurotično je naizmjence žmirkala indikatorima CD-a, ekvilajzera, glasnoće… Pružio je ruku s cigaretom i srednjakom taknuo tipku obrubljenu plavičastim svjetlom. Aznavour se odmah počeo žaliti na današnje žene. Silvijin djed se uspinjao stubama iz garaže. Slušao je kako užurbano priključuje lijevu nogu i zatim desnom korača na sljedeću stepenicu. Kroz predsoblje je u susjednoj sobi vidio Silvijinu malu sestričnu dok se igrala s lutkama i ruke njene sestre koje su „hodale“ s Kenom.
Trgnuo se kad je deda Ante kliknuo prekidač i progovorio još iz predsoblja, glasno i vedro, kroz smijeh: - O, pa tu se Aznavour sluša!-
- E, nego šta… - odvrati Goran, misleći kako je i njega pomalo zatekao CD u Silvijinoj liniji.
- A ona je…? – upitno se osvrnu deda Ante mašući kažiprstom prema vratima.
- Je, je, gubi se tamo po faksu umjesto da je uz nekog tko sluša poštenu glazbu…
- O, pa morat ću je ja izgrditi kad se vrati… -smješkao se Ante – a znate, ja vam baš ovu njegovu nekako volim… pravo kaže, nekoć je s ženama mnoogo lakše bilo. Razumnije su bile, da, da…
Goran se prisjeti obiteljskih fotografija koje mu je Silvija davno pokazivala dok su prašnjavi i znojni krajem ljeta navlačili kramu na tavanu obiteljske kuće kraj Šibenika. Djed Ante je bio visok, svjetlokos, velikih plavih očiju, širokih ramena i toplog osmjeha. Osmjeh je ostao, „socijalnim zubima“ u inat. Nije bilo teško povjerovati da su žene nekoć bile bitno razumnije.
- A što da vam kažem, meni se čini da su i u 90-tima bile razumnije… – izleti Goranu uz namigivanje, no odmah se pokaja, misleći kako bi ovo moglo krenuti u krivom smjeru na više načina. Međutim, Ante je na tren zaplutao negdje kroz prošlost i samo ga blago taknu za rame posežući za prozorskom kvakom. Ante nije pušio.

Silvija je stigla desetak minuta kasnije, ovlaš ga poljubila skidajući naušnice, izvukla golemu drvenu iglu iz kose, pripalila i sjela na rub stola izuvajući cipele. Isključio je CD i s dovratka promatrao kako djeca simuliraju grljenje i ljubljenje lutaka lupkajući njihovim licima jedno o drugo i aproksimirajući grljenje njihovim ukočenim plastičnim rukama. Barbie i Ken bi bez daljnjeg trebali dobiti glavne uloge u epskoj ljubavnoj priči novog milenija.

tehnološki napredak je guba. prvo ti oduzmu mogućnost da sam složiš kak će nekaj šljakat a onda priču obogate "featureima". koji šljakaju po shemi ako i samo ako a možda ni tako. i svebjato provario da nije riječ o nečem kaj je očito namijenjeno deci. trebalo mi dve ure da stavim klinkama na igračku tri videa koji će se šljakat. već se vidim kak osmogodišnjakinji objašnjavam "znaš, zanemari kaj ti kaže da može wmv il mp4 na 10 Mbps i nemoj VBR neg strogo na 128, FFmpg ti ne pali neg samo x264 u m4v zapakirano i na videu samo AAC može al glazbu moš mp3. eto, sad si to možete ubuduće same. oćemo sladoled?" :D

Ako poskupljuje 7 lipa i onda sad skočim do Dubrave zajmit od Iveka iz Tri goluba 100 kuna i do Trnovčice od Mirte još jeno 30 i 70 od Josipa pandura u Prečkom mogo bi skočit do benzinske i zajebat Dur za kunu i po sam tak, hehehe...

Za početak je,
unatoč proturječnim
i
ponekad zbunjujućim
informacijama
u literaturi
od presudnog
značaja
posvećivati potpunu
i
nepodijeljenu pažnju tome
da
ne pošećerite jebenu svinjetinu!

PS
oćel pas jest pošećerenu svinjetinu s jajima na oko? hmmm... idem utvrdit činjenice eksperimentalno i empirijski u nadi da empirija ne uzvraća udarac :/

I onda je taman skontam, reko e, dobro, vidim te i zgasnem mob. I mislim si da kurac je vidim neg vidim njenog pesa i sigurno bi se ljutila da zna kaj vidim dok vičem vidim te a možda i ne bi jer jako voli svog pesa i tu već idemo prema rupi u jako velkoj vreći od krumpira kroz koju se ide nutri na vašar di ima trkaća škoda, pijane banane i neki srpski trubači i maloljetnice u minicama na štandu i lunapark i garant i drvene čaplje negdi i bezobzirno pobjegnem glavom dok je ne uspijem izvuć da bježimo glavom bez obzira i tako bježeć glavom mislim izrazito irelevantne stvari koje bez daljnjeg zaslužuju da njima zamijenim radnju koja je relevantna ko kurje oko jer imaju oblake, cirkuski um, leptire i zebre i mjesečeve zrake i bajke ali na mjesečeve zrake mi zvoni telefon i mjesečeva zraka kaže da se dođem šetat šnjon i ja joj rečem da ček da vidim kad sam gotov s navažanjem teranila i rezalica za pločice i vojnih uniformi i lustera i sve mi nekako drago jer mjesečeva zraka zvuči veselo ko da je sunčana pa si mislim da garant je ispit prošla i još si mislim da neću to ni napisat na blog da se ne unesreći ako nije nego je vesela čisto rendomli il probava kak joj stoji i onda odmjerim da imam četir palca teksta bez točke i stavim jednu. Dok mi ona veli da mene žene baš obožavaju kad klapnem mob mjesečevoj plesačici i ja se nesretan mislim da i ne baš i da bi se ja masu više da sam na njihovom mjestu i kažem joj amatočno to.

Hoverkraft u naslovu me buni iako bi garant mogal nekaj smuljat da ga uvalim bar ko neku metaforu i ta sranja al to onda dođe ko da lažem a ko laže ne voli tita voli hitlera pa ga pustim nek hovuje kak zna i nek se nabacuju na njeg jajima i akobogda sisama takvog džombastog bezveze unaslovljenog. Dabome, klimam sam sebi ponosan na tu odluku dodajuć mu TV čez penđer a on veli da će sve to srušit i onda će srušit ovo i ono i stavit šinu od trajvana da mu ne padne kuća po glavi a mi klimkamo glavama a ja mu držim fige v žepu da ga ne napusti entuzijazam i da uđe u povect ko rušimir veliki a ona visi nos i tak jako u tišini sumnja da me sve strah da bu joj se parket pod njom oštetil alkajsad, žene rado sumnjaju i mnoge su jako dobre u tom a ja verujem da valja radit ono u čem si dobar i onda posle velim, ček sekund i odem do audija jer se mislim da možda ipak nisam zvlekal onu kutiju z lampama vun kad sam ga išal nekidan regat neg sam peraje i masku i pol kruha iz srpnja i zdelu za pesu pit dat i ručnikzanamore i uljeocatpaparsoldestiliranuisuninumajicu al ona ispizdi ko laudakinja i zavrne niz novucestu i škripi po rotoru i reko jebigakuš taka s jenim farom ajebiga i zemem dekicu da odemo vuć ono sranje teško bez da zdrapamo pod i on u mislima a ja u trapericama nekim zmazanim i mislim se jebenti pa nema valda dva dana da su mi se tu protezale baš mrak noge po toj dekici hićenoj tam uz more pa smo baš guba pregovarali bil se karali i onda se nismo a meni posle bilo nekak krivo jer si mislim jebemuitikodasidetesereš al kaj kad sam se odvikal a i odvikal mi se pa polako idemo prema onoj loškuracidlaka domeni di sam ja loš a on je dlaka al opet recmo ovaj dan koji je tu povraćen na tipke je isto počel s nekim suhofukom a skroz druga priča bila i baš sam bil sav nasmajljen otog jer je to bašmrak kad se s ljudima kontaš il vam se bar tak čini a ak ljudi imaju sise onda je to još bonusx4 al to ne znači da oko pol jedan u noći nisi gladan i zaoreš na rotoru za mekdonalds a ono ga odnijelo i kaže srušili smo vam mekdonalds zbog vas autripičkematerine a mislil sam tam na trešnjevačkom placu ić u onaj donut.

Ajnemaveze, ima doma posnog sira i gavrilović paštete i pive kadli jebate Tom. Ne onaj Jerryjev neg pravi pravcati stoji pred gdje nema mekdonaldsa i čoha se po glavi i ide pišat uz ono di je ograđeno i piša a šljaker nekaj čuči tam u dva u noći pod reflektorima i veli da je ona nakraju fakat ošla na novizeland ofce čuvat i sere kao hehe jadranka ofce zeland inekjeošla kad ni za drugo a jadan je sav onak globoke vu sedmoj čaplji i reči mu idu ko da tijesto stisneš šakom pa cijediš kroz prste i dođe mi da ga napijem do kraja al nemam di osim tam u BBS-u al tam su sad sve cajkoši i ni biljara nema i mislim si bude on to sam dovšil imam vjere u njeg, zna Tom kak se to radi i idem doma i hasam posni sir i šišnem se i šišne mi se ona trenutačno mež noge i razjapi ralje od zjevanja i počoha se iza uha i stenjucka onak ko sretno prase dok se namešta i zaspimo skoro pa do sad.

E. Tako vam je to bilo. Dabogda mi uraso nokat ako lažem.

PS
Dvajs deka posebne sam mislio da imam al činjenično je utvrđeno da je u biti bila riječ samo o posnom siru i mesu iz konzuma u plastičnom onom koje mi se nije dalo peć.

mislim da će bit vruće. i da bi valjalo. a sve sam, bez šalabahtera. mislim sve to. i to odma ujutro. a samo iz džezve popio od sinoć ostatke. vidli bute kad novu skuham. di bu mi kraj bil.

potiho mislim i da sam to uobličil jezgrovito nekak. i da ću se sad morat mrdnut. tak da sam sam sebe zajebal. eto ti kad na žlici soca obavljaš promišljanja.

jakasan se igro s junijorom na videjo igrice sam baš puno naučijo i došao sam tu reći to da me pohvalite. jer je bila neka di vušvuš kao skijaš nešto i onda opet vušvuš i onda imaš kao klikklik da premotaš di si zajebo a ono di si bio bojankrižaj pustiš i onda skrpaš tako guba vožnju ki amerikn klit ali disgrafinač srkoz. kuišono, dont prčk it if itejnt broken. samo prekeljiš ispravak na ono di si zapackal. vušvuš. disklejmer: nema veze s pređom. ajd. valja zaleć. crvrče cvrcrč a fino svježe i grmigrmgrm negdje nad učkom (učkučk) :)

e da, naslov je od druge metafore. ta je bila dobra isto ako ne i bolja.