postumno

Milivoj je s galerije gledao vrapca kako skakuće oko pepeljare na terasi kafića i ozbiljno razmišljao o tome bi li pojeo keksić koji je dobio uz kavu kad mu je u kadar uletjelo gavranovo krilo i skuti bijelog balonera pod njim. Pružio je ruku preko ograde galerije i mahnuo, sluteći da se osvrće kraj šanka.

Razmijenili su tradicionalno trapave poljupce u obraz, a zatim je kroz uvodni rafal dnevnih vijesti o kolegici koja je kasnila pa je morala babysittati klijenta pratio njeno lice i gestikulaciju. Unatoč kukanju oko usklađivanja s redovitim zagrebačkim ritmom nakon dugog ljeta, doimala se bitno mirnije no u proljeće. Očito je napunila baterije na moru, dok su roditelji hendlali djecu. Hvatali su konce o raštrkanim zajedničkim prijateljima i skicirali svakodnevicu razdoblja od zadnje kave, no začudo, ovaj put je Klotilda pritisnula temu njegovog života i nije se dala otkačiti dosjetkama. Bome, zaista se konsolidirala kad ima energije prebacivati temu preko polovice terena, pomisli Milivoj. I reče joj kako je balans praznine i sadržaja podjednak i na njegovom polu. Šaka suza, vrića smija i mnogo, mnogo prekuhanog graška i mrkve svuda oko toga. Nije lagao, a u trenu je posumnjao kako Klotilda možda forsira u očekivanju zavodljivih motiva s bitničke hemisfere pa doda još šeflju kašaste mrkve da ne remeti mir zdravo integrirane državne službenice i obiteljske žene, no Klo ga odmah poče spašavati i savjetovati mu dobru ženu, državnu službu i Toyotu.

-Ajebiga kad si me odkantala i rekla da se nećeš razvodit. – odvali Milivoj frontalno, očajnički pipajući oko sebe u potrazi za defanzivom.
-Neću. – nasmije se Klo i šesti put u 12 minuta skupi raskopčanu vestu preko košulje na prsima.
„Anketirati dvajs deka žemskinja buljim li im u sise“ – upisa Milivoj u mentalni „to do“. „Nikad ne znaš, možda mi je ovo spičkano autonomno oko nestašnije od mene.“
-Da ti zakopčam? – ponudi se susretljivo, a Klo prasnu u smijeh i stera ga u kurac.
-Ne, stvarno, jel imaš kaj ozbiljno?
-Imam ti Still Life od Byattice, vrlo ozbiljno štivo. I tematski relevantno. – doda mumljajući Milivoj udubljen u vrh cigare koju je pripaljivao. Uzvrati joj kes, pa izvjesi bijelu zastavu.
-Ma nemam, Klo, diš mene i ozbiljno u istu rečenicu trpat, oš da si oči povadimo. U biti, bila je sad čak jedna ženska koja me kopkala al imala je malo nezgodnu manu.
- Jel? Koju? – zagrize Klotilda kurtoazno.
- Nije me jebala dva posto. A osim tog me nije jebala dva posto.
- E jesi zahtjevan, to su ti već četiri posto, to ti je čist okej prinos u vreme recesije.
- A jok, to je dva cijelaaa… 04. Dva posto brutto i dva posto od toga u sektoru jebanja u užem smislu.
- A dobro, kaj, pa di ste se onda opće našli? – upita Klotilda, iskreno zgranuta, a Milivoja ponije duboki žal za davnom prošlošću i štrecne ga pravo u središnji emotivni organ pa prebaci nogu preko noge i pod bilješku o anketiranju dopiše „redovito bar pro forma kuriti Klo“ i poprati to tapšući je po bedru – Tvoja kolegica, arhitektica, ali iz gradskog… ne možemo mi od naše arhitekture ni da hoćemo… - nakon pomnog nepristranog promišljanja zaključi da se Klo nedvojbeno nije ukočila zato kaj joj je neugodno nego se oduzela od strasti, ali ipak makne ruku.
- Hačuj, žena isto ima troje dece a solo, al jebiga, nije baš ni da se ubila da me negde integrira. Onak, žonglira 32 loptice pa se ukaže na blef svaki sedmi mlađak kad baš nemre smislit kak bi ubila vreme, a to je… - Milivoj dopiše „jezik pregrizo, pseto lajavo“ na zadnji slobodan kut „to do“ cedulje, kontajući da će se usrat kao potencijalni pričuvni dojebnik - …to je, onak, okej, ali… nemreš od tud niš dalje počinjat. (virtualni Milivoj pisar kritički nakrivi glavu i zaključi „okej, sad si razmazal to“)
- I kaj si onda…?
- Ajebiga, taman kad sam zaključil da tu igram kolko i Blažević u Zaprešiću ove sezone uletila mi ova mala kaj je znam od prije…
- Pa dobro jebiga, mogo si od tud krenut, kaj s njom?
- Ti mene odlučila zbrinut i gotovo, jel? Kaj ja znam kaj s njom, u subotu sam tu bil s njom na kavi, drndal nam tam dole neki gitarist, ono „dobra večer, ja sam Dado i malo ću vas ugnjavit, he he“. Jebote ja mislio da heheće jer se šali, al kurac…
- Ma okej, al kakva je, kaj, jel to fercera, ono, perspektivno ili…
- Nemoj me, Klo, pa jedva znam ženu, sprdali se malo sad za vikend a ti bi roman da ti pričam… okej je cura, bistrica, šljaka, studira drugi faks već, simpa… gle, nemam pojma kaj bi ti reko…
- Pa kak se ona postavlja? Jel drži distancu il…
Virtualni lubanjski Milivoj se poče cerekati ko hijena. Milivoj se blago i decentno osmijehnu škubeći usta u pusičasti gard pa priprijeti Klo kažiprstom.
- E, svaki put mi guslaš po tom…
- I svaki put je jednako istina, micek… - uzvrati Klotilda unoseći mu u facu karikiraturu njegovog pusičastog smiješka i zibajući glavom lijevo desno - …čitam te ko knjigu, Mimi, mogu ti odma reć sve… ko da sam bila prisutna – pogleda ga prijekorno značajnim pogledom i ugasi osmijeh. Neke žene nikad ne zaboravljaju.
- Ženskica ti daje zeleno i trenutno je stavljaš pod „razno“, jel istina?
- Nije istina. Nije imala niš zeleno, bila je u traper minjaku...
Klotilda ga pogleda polusažalno i prokuštra mu kosu kao nestašnom dječarcu, pa dohvati ključeve Toyote.
-Moram po klince, aj' zvrcnem te krajem tjedna, kažu da će ljepše vrijeme…
Milivoj je pomislio kako i njegova arhitektica vozi Toyotu. „Te s Toyotama me uvek spičkaju ko šmrkavca. Počel bum pitat ženske kaj voze kad krenu s horoskopom. Uvel bum auto horoskop. Ak imaju Toyotu odma bežim dok mi nisu totalno razjebale samopouzdanje.“

Muzička zabeca odjavne špice: http://www.youtube.com/watch?v=aRpj3r_MrMw

Call for Tend... uhm, Poziv za popunjavanje i predaju anketnih listića

Molil bi žensko pučanstvo koje sam u tijeku dugog i časnog iskričarskog staža uspel suzama, moljakanjem i očajem zajebat da se nađu na kavi sa mnom (dakle, obje) da se na pvt očituje o izjavi


Pajk mi je buljil u sise dok sam pokušavala komunicirat šnjim.

u NE/NE UOPĆE formatu.



Unaprijed zahvaljujemo na suradnji, vaš input pridonijet
će sretnijoj budućnosti hrvatskog naroda, pronalaženju lijeka protiv strija i bržem ulasku u EU.

PS
U pojašnjenju možete navesti je li buljio s oba oka, samo ovim staklastim koje prazno i tupo gleda ili samo onim staklenim :)

Istina, svaki kog si upoznala dijelio je karte

svaki pričajuć' da s kartama je gotov

Kad ponudila bi mu utočište

Znam takve ljude

Teško je za ruku držat bilo koga

što k nebu tek na predaju je pruža.



Skupljaš jokere što za sobom je ostavio

i shvatiš kako ostavio ti je malo

čak niti smijeha

Poput svakog djelitelja čekao je kartu

kartu jaku, kartu pravu

poslije koje dijelit više nikad neće morat

Još jedan Josip što očajnički traži jasle

Samo Josip koji traži neke jasle.



I tad, oslonjen na prozorsku dasku

reć' će jednog dana kako volju si mu

oslabila ljubavlju i toplinom utočišta

I uzet će iz novčanika

vlaka stari vozni red i reći

Rekoh ti kad dođoh da sam stranac

Rekoh ti čim dođoh da sam stranac



A sada opet novi stranac
moli da ne zamjeraš mu snove

k'o da prtljag su što ostavi ga netko drugi

Njega vidjela si već i prije

zlatnom rukom kako karte dijeli,

rukom što sad već cijelu izjela je hrđa

I igru svoju za sklonište je voljan mijenjat

Da, za sklonište je znanu igru voljan mijenjat



Pogled mrzak ti je na još jednog

umornog što karte polaže na stol

ko svetu igru da na žrtvu nosi

I dok sne svoje kao djecu uspavljuje

za leđima mu put već vidiš

poput cigaretnog dima što za njim se vuče

i naglo osjetiš da stariš.



Kažeš mu da uđe, sjedne

no tad okreneš se, sklonište je otvoreno

za njim vrata zatvoriti se neće

Stavi dakle svoju ruku na vrata puta samog

Otvaraju se, nemoj imat straha

Ljubavi, ti si ta što tu je stranac

Ti sad ljubavi si ta što tu je stranac



Znaš, čekao sam, siguran da

srest ćemo se međ našim vlakovima

Kad vrijeme je da opet vlakom krenem

I vjeruj, nikad ključ ne držah ja u ruci

odgovor što pružio bi na to

ili odgovor na nešto, išta drugo

Dok riječ na riječ on tako niže

ne znaš što je to što sada želi

On govori,

ti ne znaš što još želi.



Daj da nađemo se sutra već

na plaži, podno mosta što

na beskrajnoj ga nekoj rijeci grade

Tad odmah ode sa perona u

toplinu spavaćeg vagona

I shvatiš da tek utočište novo hvali

Shvatiš najzad da on stranac nikad bio nije

I kažeš, dobro, most a možda čak i prije...





...



Skupljaš jokere što za sobom je ostavio

shvatiš kako ostavio ti je malo

čak niti smijeha

Poput svakog djelitelja čekao je kartu

kartu jaku, kartu pravu

poslije koje dijelit više nikad neće morat

Još jedan Josip što očajnički traži jasle

Samo Josip koji traži neke jasle.





I tad, nagnut na tvoju prozorsku dasku

reć' će jednog dana kako volju si mu

oslabila ljubavlju i toplinom utočišta

I uzet će iz novčanika

vlaka stari vozni red i reći

Rekoh ti kad dođoh da sam stranac

Rekoh ti čim dođoh da sam stranac






(Pjesma o strancu, L.Cohen)

Vjetar udara prozorima. Budim se i bunovan zatvaram prozor prema tihoj uličici s kišobranima i prozore prema parku vijorećeg drveća. Osjećam kako me zahvaća taj ritam uvijanja granja, prirodan prirodi ribljoj, neumoran slijed mekih valova glava prsa leđa zdjelica bedro potkoljenica stopalo, preklapa već na leđima kad glava ulazi u novi val i oči su mi poput Frodovih tihe zadovoljne i sretne jer dolazi vrijeme mojeg ritma i tihih ulica kojima se meko glasa voda pod kotačima prolazećih automobila. Jesen je.

Jednom je bio jedan pas koji je imao kost i onda je stao kraj vode i htio ukrast kost pesu kojeg je vidio u vodi jer mu se činila boljom od njegove i zinuo i ostao bez kosti i skoro se utopio i bilo je to sranje živo. Bio je to pohlepan pas.

A jednom je bio pas koji je imao kost jedno deset godina i bio je to go kurac od kosti i mogao je tako i štap nanašat okolo i, budući da se glodat ionak davno nije imalo kaj, otišo je stat kraj vode tam di je prije stajo pas iz prve priče i vidio da se vidi u vodi i da ima bezveze kost al nema drugu kost i onda je išo dalje i mislio si da je to znal i bez da gleda u vodu. Bio je to racionalan pas.

A onda je jednom bio pas koji nije imo kost i onda je stao kraj vode i vidio na dnu bare kost koja je ispala prvom pesu i svoj odraz nad njom i pomislio „jebate koju dobru kost imam“ i odletio drito u nebo na krilima sretnih misli ko petar pan. Bio je to pas poeta i, mislili mi o njemu štogod hoćemo, zasad prvi koji je priču napustio u plusu.

Usput je zbunil pesa broj dva koji je ostavil svoju ćelavu kost da dođe vidit zakaj se budala tak oduševila i vidil kost na dnu no, racionalan, iskusan i načitan kakav jest, bje svjestan opasnosti od utapanja. Razmotril je i datum nastanka basne o pohlepnom psu koji je popušil tu kost, pa utjecaj bočate vode i najzad zaključio kako će pričekati da bara presuši kao posljedica eksploatacije riječnog pijeska na slivu koji je baru punio vodom. Bio je to vrlo racionalan i trezven pas i prava je šteta što ga je sutradan prepeglao Fiolićev dostavni kamion.

U kojem je bila kost koja je dotrčala do bare. I onda su se dve kosti gledale. Malo su bile fascinirane žanrolomom a malo su si bile i dosadne al su čkomile jer su uslijed objektivnih okolnosti bile nesklone priznat da je kost smrtno dosadna stvar. Bio je tu i odraz one kosti s kopna koji je mislil da je ovo fakat teže sranje i da bi neko tu trebal bit pes jer inače ne bu bilo bogznakakve radnje. Kopnena kost je kontala da su izgledi da iz bare iskoči morski pes dost slabi. Podvodna kost je kontala da joj je pesa koji lete, utapaju se i izvode kojekakva sranja ionak puna zglobna čašica a ovo joj je bar smešno i došlo joj je da kaže nešto kao „ej, kost, bok!“, no budući da je igrom slučaja bila teleća koljenica šutjela je da joj ne uđe voda u koljeno i pokušavala plasirati neverbalne izraze naklonosti dok se kopnena kost upinjala da kaže av.

...u epizodi "supereroj a ne multipraktik!"

ja sam jednom gledo trakavicu i onda sam reko da su autori tupavi jer unedogled vrte isti tupobal vrištanja i pičkaranja uprazno na temu čiji je brabonjak okrugliji ko bibisijev dokjumentari o mujmanima drekavcima al s titlovima. akadtamo to savršeno odgovara funkcionisisanju suvremene čovjekotinje. baš sam nedodiran sos stvarnošću i bedast. drag i umiljat al dozlaboga bedast. cure iz Saponie Madrid s.p.o. su nešto ko novi zola.

mogao bi za promjenu prek do kajzerice... :)

kesad, opet? bovasslikodod taki :D

S lišćem, mislio sam, a konobarica ju je odbijala pogledati dok nije po drugi put dala prijedlog za prilog. A misao mi ni glagola nije imala. Možda bi valjalo skupljati priloge da joj nabavimo neki. Konobarica je donijela opće imenice pa smo ih žvakali, grickali, rezali i gutali. Žene ponekad kao da su vidovite. Zahvalno sam je pogledao preko priloga i odlučio se pobrinuti za prijedlog nakon večere, gentlemanski ubacujući jedan čak i prije iste. Pomalo je prohladno, kaže ona. Bilo je to krajnje indikativno.

Hej, nosit ćemo kišne mantile!
Tiš bit Tracy
And I'll be a real Dick
I smijat ćemo se
tegleći vrećice iz Bille

Znaš zašto mantile?
Imaju potencijal leta
Ako je povoljan vjetar
I ništa ne zasmeta

Kad jednom zapne u grlu
Drugo će upirati prstom
Dok ne zapne njemu
I'll be a real Dick about it
A tiš bit Tracy

Možemo se i praviti
Da nam je vjetar nanio list
Kao šatro
I smijati se
Spokojni u mantilima
S potencijalom leta

Maloik je mitsko biće koje je napisalo pjesmu s najvećim brojem obrisanih stihova. Točan broj nije poznat jer je suočen s ogledalom na koje je naišao usred šume čučnuo, počeo opsjednuto pisati i bio tako prestravljen svakim stihom da ga je panično brisao u prašini pred ogledalom, osvrćući se u nerazumnom strahu da bi netko u pustoj noći mogao pročitati koju riječ. Pred zoru je iscrpljen stao i čučeći okrenuo leđa ogledalu, a iščašeno oko puno strave prestalo je tražiti čitače u noći i pokušavalo pogledati unatrag kao da će ga staklo i srebro mučki napasti s leđa. Legenda navodi kako je obrisao čitav spjev o jednom jedinom grijehu, sasvim malenom, beznačajnom i smiješnom za svakoga osim njega. Smiješnom za one koji su s njime dijelili taj grijeh jer ga nisu razumjeli. Bio je to čaroban grijeh kao što je čarobno Jackovo drvo izraslo iz graha. Tako čaroban da se zamatao u tisuće smjehova za one koje nije dotakao ili naprosto nestajao i spokojno jeo sendviče od ovčjeg sira i ljudskih duša na klupama kraj kojih su u neznanju prolazile gomile ljudi koje je progutao. Bio je to grijeh koji se u hodu gipko izvrtao i gutao vlastiti rep, te se isprva smatralo da je Maloik u šumi naišao na ogledalo jer je grijeh račvastim jezikom nehajno liznuo redove u kojima je jasno pisalo kako se Maloik ugledao u kapi guste tamne krvi dok se u noći bez mjesečine po navadi hranio duboko u trnjem prepletenom šipražju, te danas ne bi bio sačuvan niti ovaj fragmentaran, proturječan i zbunjujuć zapis da ne bje ježa koji je sasma slučajno na iglama iznio iz šume pregršt crvenih slova na lišću koje se zadesilo pod Maloikovim kopitima.


Povratak na kazalo
PRETHODNOMalacoda ~ M ~ MelkorSLJEDEĆE

ja sam i superiji od toga
jer moj pas ima krivije noge
a moja djeca ne koriste droge
moj pas ima sjajniju dlaku
a mojoj sam djeci kupio žvaku
moje su žene imale noge cca do pola
i nisu djeci priuštile mnogo bola
osim one jedne s brača
al samo jedno ljeto
jer je našla novog prijatelja

Slušajte dečki, nemoralno je kaj naćeravate žemske ako ste u braku, očevi djece mlađe od 10 ili starije od 14, niži od metar osamdeset ili viši od 185, mlađi od 37 ili stariji od 39, nepušači ili imate platfus, ćelavi ste, plavokosi ili smeđooki.
Ja vam to kompetentno kažem kao netko tko je bio svjedok bezbroj tužnih situacija u kojima su predivni mladići koje ne obuhvaćaju navedene restrikcije izvisili zbog vas.

Kaže neki dan Mirta da nju to ljuti kaj ti muški tako gadno lažu i kažu jedno i onda poslije vidiš da je drugo a nije treće. Ona detaljizira ja spavam. Čuo. Da čuo. Te priče su ko white noise. Muške, ženske, srednjorodne. Pesi na nasipu si onjuše dupe i onda krenu woof vau mene ljuti to kaj kučke jedno laju i...

A sve je to zbog ekonomičnosti. Mislim, okej, neki lažu ko pseta. Posebno šnauceri i retrieverke. Al inače su te boli čisto zbog ekonomičnosti. Jer nam se komunikacija temelji na metaforama i metonimijama. Znate ono, zajedništvo, ljubav, seks, obitelj, posao, dobra dehidrirana hrana i slično. Mislim, di bi stigli da prosječna ljupka malinois dama mora čekat dok joj Rex objasni točan udio masnoća i proizvodni proces za dehidriranu klopu koju štenadi jamči njegov gazda. Ne tjera se ona tri mjeseca. I onda jebiga, oćel bit dobre klope. Najdobrije, bejb. Okej. I onda krš. Kod Rexa se klopa Darling. A nije lago, njemu Darling zakon. Ona počne nosit viklere i ronzat da je mogla otrčat na livadu s Nerom kod kojeg se klopa Purina. Zato su ljudi evoluirali da mogu malo dulje slušat. Al onda su zasrali jer su uveli metafore višeg višijeg i najvišovišijeg reda i opet malo prekratko žive da bi ih imali vremena raščlanjivat. A i interval sposobnosti koncentracije im nije bogznakaj evoluiral. Posebno dok se teraju, dakle od 15-te do 60-te.

Mala ja te volim miljon i htiob ti reć Keats šišćevap termoizolirana kućica duge šetnje. Ajd dobro onda, oj sim malo. Vikleri i ronzanje neminovni.

E al zakaj onda to? Pa zato da ih sparimo. A i socijalne kohezije poradi. Volim Hrvatsku. Ja sam katolik. Ja sam liberal, ljubitelj umjetnosti, taoist, pjesnička duša, manager, dalmoš, desničar (ubaci metaforu visokog reda sveobuhvatnosti i neodređenosti). Nemoj me jebat, i ja! Naprosto je nevjerojatno kak se kužimo. De lezi časkom / De zovi rundu.

Mislim, ima i izroda računovodstvenog tipa. Oni su dosadni ko računovođa. Razmotaju pivot tablicu i očima ko mrtve ribe ukucavaju parametre, zaboravljajuć da na raspolaganju imaju 7 banki godina i ne buju stigli isprintat analizu sastavnica Rexovih demokršćanskih uvjerenja i ljubavi prema Hrvatskoj u cjelini osim užeg područja Heinzelove di te pikaju i tlače.

Zato trebaš komunikaciju kao izraz dobre volje. Kad pošten i pravovjeran Rex ima skroz puno volje domoć se stražnjeg kraja Fifi naniže sve kaj zna i ne zna u duuugu sjajnu kobasu metafora i zafrlji je prema njenom prednjem kraju di su zubi a Fifi zna da je mali najiskrenije voljan i da je red dat mu pet minuta iz zalaganja dok prožvače nisku metaforičkih kobasica.

Vedra vijest za one koji su navijali da mi neko strga noge. Vrlo su mi strgane. Laku noć. :D