postumno

Umoriše me. Primijetiste li kako one divne strastvene eurekije pod zajedničkom odrednicom "Sve je to u biti tako jednostavno!" neizostavno izlijeću iz spontano nasmiješenih ustašaca osoba čija je mentalna kondicija nedostatna da domisle misao koja nije "tako jednostavna!" (uskličnik ovdje dočarava nasmiješeni prozac entuzijazam izgovaratelja)

E, ti i takvi mi se ponavljaju. Apeliram. Pušćajte, o'te si gledat Opru, krrvmssusovu.

Loša karma. Vjerojatno sam pojeo bebu svete krave ili si zašamarao majmuna u prošlom životu. A i u ovom oboje često radim. Najebo sam dakle i u idućem.
Jednostavno.

Jedan od simpatičnijih hrkljuša je kad shvatiš da se procesi koje si sa strahopoštovanjem trpao nekud u termosferu, daleko van dosega tvojih radara, u stvari sasvim redovno klize svojim putem ispod radara. :D
Manje je simpatično to što uz to može ići obostrani animozitet, onaj kojeg ne shvaćaš ljut je na tebe, svjestan da je jedino objašnjenje da se praviš slijep i glup, a i tvoje strpljenje ima granica (zaboga, trudim se ko zvijer a ona me sad još tu jebe...)
A sve krene iz dubokog (očito neopravdano predubokog) poštovanja, skoro strahopoštovanja. Pretpostavljam da "egzotična" etnička pripadnost nije ni jedini ni najučestaliji primjer, ali ipak je zanimljivo... koliko mistifikacije, oblaci magle, priče o kulturnim krugovima i tradiciji koja rezultira sustavom vrijednosti koji "ti ne možeš shvatiti". Drži se strahopoštovanja i sa smiješkom prihvati svoje neznanje. Kita od ofce.
Loosen up, pikey. Svijet je mali, zdrav razum je najčešće dovoljan. Olabavi malo te okoštale vratne kralješke. Isplati se tu i tamo gledati ravno. U visini očiju. I niže, sam kaj je malo prehladno za dekolteiće sad. Al treba razgibat vrat. Be prepared, boyscout.