postumno

Grafit na zidu ekonomskog faksa:

TU ME CIJENE, TU KUPUJEM

;DD

L'aurora di bianco vestita
Già l'uscio dischiude al gran sol;
Di già con le rosee sue dita
Carezza de' fiori lo stuol!
Commosso da un fremito arcano
Intorno il creato già par;
E tu non ti desti, ed invano
Mi sto qui dolente a cantar.
 
Metti anche tu la veste bianca
E schiudi l'uscio al tuo cantor!
Ove non sei la luce manca;
Ove tu sei nasce l'amor.
 
(Lavokonj) :)
http://www.youtube.com/watch?v=3jPNDdTZZsg&feature=related

Jeste li ikad bili u prilici uživati u ovakvoj ponudi "je li gospodinu više po volji mica crna ili mica plava? cijena je ista, 20.000€..."
e pa... ako budete, nisam vam ja kriv :DD

Following the problems in the sub-prime lending market in America and the run on Northern Rock in the UK, uncertainty has now hit Japan.
In the last 7 days Origami Bank has folded, Sumo Bank has gone belly up and Bonsai Bank announced plans to cut some of its branches.
Yesterday, it was announced that Karaoke Bank is up for sale and will likely go for a song, while today shares in Kamikaze Bank were suspended after they nose-dived.
While Samurai Bank fell on its sword, Ninja Bank is reported to have taken a hit, but they remain in the black.
Furthermore, 500 staff at Karate Bank got the chop and analysts report that there is something fishy going on at Sushi Bank where it is feared that staff may get a raw deal.

Nije se imalo bogzna što za reći, slušao ju je i slijegao ramenima... onda naglo osvijesti svoju glupastu gestikulaciju, a to ga u zao čas podsjeti na crtani film, baš kad je pritisak da nešto izgovori dosegao vrhuanac.

- Hey, I'm not bad, I'm just drawn that way.

Pih... neke žene baš nemaju smisla za humor. U blog ću je stavit. :D

Proturimo jezik kroz zube, zaškiljimo i postulatima mladosti črčkamo aureole svetinje iz nostalgije prema danima kad nas nisu klale rate kredita i čirevi na dvanaestercu... i tako sadašnjost zdušno pretapamo u licemjerje. Iz čiste inercije. Skupa neka nostalgija. Ali ima melodramatskog potencijala.

Uz rampu iz tunela
šleperima na rep
od devet se zatvara cesta
od osam vozio prazan
od sedam nosio torbe
odjednom odlučiš stati
piješ kavu
i dec mineralne
u dini
na zidu boksačke rukavice
i trofeji
motivira
u Krnici TKO
a adrenalin još pumpa
batine se lakše piju
na svježe modrice
rabat baby
 
mrak je
ili će skoro biti
opkoračenje tone u san
da bude lijepo za tebe
sutra, rano ujutro
u zagrebačkom predgrađu
do tada misliš u punim redovima
uživaj
 
Kad sam bio klinac tu sam s druge strane otišao na stijenu, na proplanak nad cestom, i zakopao nešto kao što gusari iz dječjih priča zakopavaju škrinje s blagom. 16 koraka od hrasta prema cesti i zatim niz cestu koliko je trebalo da se dimnjak kuće poravna s vrhom brda. Ili tako nekako. Ne znam. Zapisao sam točno. Na mali papirić. Složio ga pomno, presavio nekoliko puta, skinuo metalni kraj drške s lovačkog noža i ugurao u držak. Ne, ne znam više gdje je taj nož. Mislim da sam ga godinama kasnije odnio u Posrednik sa sabljom i još par stvari kad sam prokockao one novce za registraciju Jussijeve Toyote. I, ne, ne znam ni što sam zakopao. Vjerujte, bilo je trivijalno i puno više vrijedi sada. Sada kad odavno ne znam što je to bilo. 
 
Iz Rijeke odlazim kasno, uz utjehu rime – sve je i prije toga bilo jasno. Ne vjerujte čovjeku koji tvrdi da je nedužan samo zato što nosi modrice. Poklonite radije svoje povjerenje onome koji poluplačno viče „e, a trebaš vidjet kak on izgleda!“... ili ona.
 
A noćas je autoput predivan. Zvijezde. Toplo. Suho. Vidljivost savršena. Promet slab. Srednjom trakom do Zagreba, uz radio. Treba snimiti nove CD-e... ali kad začuješ beskonačno dugi biip prije vijesti... magijski realizam. Savršeno moduliran, mekan i bezbojan glas neke novovjeke Helge Vlahović u vremenu kad radijski voditelji dube na glavi da bi nam prodali svoju osobnost.
 
Ova cesta je dren. Ostavljaš čestice gume, ostavljaš čestice dana da sutra slikaš iznova. Uvijek iznova, sloj preko sloja boje je greška. Mach 3 za savršeno, glatko brijanje. Briješ. Rotor te zatiče nespremnog. Piša ti se. Jako. I sijevne ti... obećao si se u Jasci. Hehe, ne, nisi zaručen. Ako... odložim treće lice kraj sunčanih očala malo... ako odem kući probudit ću opkoračenje, treće lice će mi se rasplakati na stražnjem sjedištu... kaos. Ali piša mi se. Motam po rotoru, odjednom imam premalo prostora za misli. Kud, budalo? Stajem uz neku zgradu na Jarunu. Nasumično, stvarno mi se gadno piša. S prozora se čuju brucoški tulumi. Da, subota je. Da, ja tu pišam sa slamnatim kaubojskim šeširom na glavi, a ti tu na prozoru duvaš. Ša ima, sinko? Za ne vjerovat, poznanica, šeta s mužem, taj Zagreb je prokleto tijesan.
 
Do Jaske je kriška prostora. Malo veća kad ne ideš autoputom. A u Jasci motley crew. Nemam dionice u nikome, ali uživam. Jednom mi se neki Koreanac zapucao u stražnji kraj auta. Meni malo spigan auspuh, a njemu pukla poluosovina i hladnjak, spigan, sjeban, crni dim, izgleda ko totalka, lol. E, vidite, u ovoj ekipi nema Koreanaca. Prosjek 250.000 km, ima lima svih boja ali vozi. Vozi, miško... boli te kurac kaj trošiš malo više ulja. Čujem tu slučajno iz druge ruke da se svijet vrti dalje i dok ne gledam. Hat trick, bit će da je to bila lekcija dana. Ma neka. Mislim da bi mi trebalo biti drago. Bi, definitivno. Radit ću na tome da mi bude, čpr. Sjednem u auto, a s radia se uopće ne čuje „…but with knowledge of your sin, you throw your love to all the strangers and caution to the wind“. To znatno otežava, errr... seamless ubacivanje tih stihova, ali smislit ću već nešto.

Untisumpor... (i kalijev perklorat također viču moja braća Robert i Minicico Dalmatinac). Reko ko se dere... osluhnem... Niko, očito. Kadligod nešto izrečen sve se uroti da me de'mantira (to je bia samo naglasak). Ka, neću RL u moju blogobutigu više.
 
Zvoni. Probode me oko srca aproksimativno, makar, teško je reć jerbo sam jako duševan i kojekud mi je oko srca. Men rijetko zvoni. (tu gubim zuhrodalmatinski, Dalmatinci su ljudine a ne plačipičke) Obično se sam klijenti deredu mjestimice da di im je ovo i ono i kad će. Ne često. Jerbo sam ja odgovoran. Profesionalan. I živa guba. A link na web stranicu vam je... http://www.naravnoda.ne (ref s iskrobloga vam je 0,2% popusta i đaba plastični tanjur smeđe ili ljubičaste boje!) :D E nije. Mislim, klijent nije. Žemska baraba, stara prijateljica mi. Da misle napucavat vatrometinu tu pod prozorom mojim i da će mi dlake s jaja počupat ak je opet odeskiviram. Ideš, vatromet. Pljesk pljesk ručicama. I sad, jelte, kao pravi sentimentalac ...oman iz rukava, i to kratkih, poispada par fragmenata dične povijesti. Tu oman odvrnem Kerles visprz, Silvija, matere ti, Komitebejebetamara i Drufizonfajer (čisto zajeba radi) i ondak se zblesiram malo. Nazovem jednu povijesnovatrometnu kojoj nije dobro da vidim oće mi bit bolje. Uf, dobro je, u kurcu je, bolje mi je sad, ne otapaju mi više suze maskaru al taj jebeni vatromet je po prirodi zajeban i još me ovi špijaju cijeli život i krenu mi to napucavat kadgod... nda, dobro...  otvorim MS Project dviiljadetri i pišem a) nju mi uvijek jako drago vidit a upisana je na vatrometnoj stranici... al jebemu, to je još uvijek nekak klizak teren nakon svog tog vremena, vreme poluraspada ko uran, stroncijev ti karbonat poljubim kaćemo više nać neki stabilan teren i konsenzusuzualzus... obostrano prihvatljive uvjete, jelte b) skroz novo, skroz dražesno i ležerno društvo c) mudodepilatorica, to iz čistog staha moram odradit... ljeto će sad jebemu, a jesam vam pričo ono jednom kasan ljeti... no dobro, i bolje da nisam :D d) žena majti davn nekak a draga i dobrica i dagojebeš nekak ju žrvanj dograbil, reko sam si da je moram zabavit i razvedrit dokler sam tu jedan dan, bešmisve ak nije fajter al treba brejk (mojtemene, to ona puno piše te transkriptike s anglickog pa me povuklo, ne bi ja inače)
 
Odem vidim. Na mrež, nego di. Četir dana. Jebate. Hehe. Kako će nekom bit pun krasni krastavac vatrometa u ponedjeljak. Zatvorim to uz kes i vratim se poslu. I tu stiže jedna od onih stvari koje me čine tak zabavnim da bi komediju o sebi snimil kaki sam krasan, sam da nisam tak lišen svake natruhe samoljublja pa zato nebum. Naime, bedara mi je, ka. Ford. Ka. Probam se sjetit zakaj mi je ono bedara. Zemem svoju keramičku politarsku ajlavmajetitjudproblem kavca šalicu i hrsnem hrkljuš. Kak zakaj? Pa prazna je, to me uvek sneveseli.
 
Stavljam kavu i mislim si aučetripičkematerine (devalvacija, zbog cijena benge) pa di tu ima pravice, dok sav civilizovani svet konstruktivno pristupa svemu bre i lepo smišlja kak bit pošten i jeben ja si tu po apatekarskoj vagi jaja rastežem da vidim jesam li stvarno pošten, a nejeben sam ko Tibet u UN-ovom VS-u i taki ću po svoj prilici ponediljak dočekat, samo kaj bum se pinku trzal i žmirkal jerbo bu mi bljesičilo u milim plavim okicama. Da citiram eminentnog stručnjaka na globalnoj razini za pitanja pajkovih jebica i nejebica dr. Sipea: Diš leba prek pogače, već si sjeban, bolte kurac jesil jeban. Daj rađe rundu zovi.

Nda. Obećah da ću pisati. Nekolicini. Stvarno, ni pisma ni razglednice (vidiš, i pisma obećah... uh). Dugo. Obeć'o sam, srca teška, obeć'o sam, al... znate kako dalje ide? ;) Nema se kamo. A opet... boja se ljušti sa zapostavljenih priča. Fabule im se razvijaju linearno i predvidljivo. Stvarnost je dječja bojanka. Didaktička, poučna, ali hej, brate, pa odrasli smo, davno smo naučili. Da, treba ponekad pisati. To je kao paleta. Ideš danom a u primozgu ti „djeco, I-vi-ca se zo-vem...“ I, ako nisi pisao, moraš bez palete - drito iz tube. A to je teško i rezultati su nezgrapni ako nisi doista vješt. Biste li mi zamjerili ako bojam preko crta? Mislim, to u nemetaforičkom svijetu zovu disocijativni poremećaj i upiru svim silama da nam ga sjebu, a ne znaju koliko truda zahtijeva. Bu! Hehe, ne dajte da vas neznanje plaši, u stvarnosti je dovoljno pustiti sidro da se vuče dnom i dr. Jekyll ostaje postojan. Romantičarske ekstreme pouzdano liječi stari stih, a izdaje se bez recepta. „Once I pulled all my roots free, I became a slave to the wind“ A za one koje strah teže ostavlja, alternativna formulacija istoga se, počešljana i lišena svake prijetnje, mirno kreće utabanim stazama „težnje prema božanskom“ koja dijeli čovjeka od životinje, a osim toga...
 
Znate li koja je bolest poprimila epidemijske razmjere? Bojanje unutar crta. Tragična pošast. Uniformni vektori. Konsenzus. Društvo to voli. (I ravnatelj to voli ;D) Em što se lakše nameće od liberalnosti i tolerancije, em što je nenadjebivo praktično. Utilitarizam. Uspješna vrsta. Vedra čela. Plamene zore. Progres. Čačak. A pod „promoting diversity“ - padajući izbornik s 4 opcije. Da ne zalutaš, jebenlite nesposobna. Beee.
 
A ja volem nezdrave elemente društvene zajednice. Jebiga. Klaić nema definiciju, Karaklaić će poslužiti. Hemoragijska dijateza (Jedna trećina znanosti, 2/3 metafore, na prazan želudac). Ljudi mekih jagodica, a.k.a. „bleeding hearts and artists“. Blagoslov, prokletstvo ili neka druga akcentuirana riječ. (psst, točan odgovor ti je blagoslov) No dobro, po volji ti, al' leba ti, kloni se augmentativa. S vremenom umara svakoga tko nije nagluh. Vjerojatno i šteti sluhu. Immer langsam, gnädige. Bolje ćete vidjeti.
 
Nego... on a more personal note, glede onog što rekoh nejavno... ummm... mislim, nejavnije od ovoga xexe... priče ću izostaviti, jer priče su moje. Nemaju vrijednost za druge. Pričat ću o pričama. Za paletu. Za one koji vole priče (sic ;D). Za vatrene. Za vas. Ralon, baby.
 
http://uk.youtube.com/watch?v=0U8777RRfBM&feature=related
 
PS Trivia... Godinama sam bio u uvjerenju da jedan od stihova glasi "fishing for a good time starts with growin' in your lines", refleksno to tumačeči u smislu "to grow into one's role", ne "to grow in one's role" (naravno xexe) Sad me strah googlat stihove nekih drugih pijesmica koje volem. (a na kapiji mi piše Ignoranz Macht Frei!) ;D 

Nalil sam se i sav sam strgan, ali ni mi mesec kriv
Dobil sam kaj sam platil i sad...
Vidimo se sutra... čuj Franjo, imaš možda
Sto-dvesto euri za posudit?
Išal bi tražit posla, sezonski nekaj
Morti da probamo skupa

Nis ja kriv, sjebala me ulica,
oslijepila sam tak
I umoran sam od svih tih soldata tu
Nigdo ne priča hrvatski kak se šika
I šimike su mi skroz promočile
A išal bi tražit posla, možda sezonski nekaj
E, a mogli smo baš i skupa

Ovde sam tule cucki i čame taksisti
Koji će mi oni krasni
Molil sam te da mi nož zarineš i zdrapala si mi šulju
Je, noćas sam fakat koma
I potegnul sam vekije, zakopala si mi nož
Vidim ti sjenu, gori ti svetlo doma
Al idem rađe tražit posel, našal bum si posel
A kaj, možda bi i ti z menom...

Sveti Krištof me napustil kad sam je poljubil
I poker u bircu zna
I onaj ludi Kinez s Kajzerice i sve te mrzle bandere
I cure kaj delaju vu Alohi
Da bum već našel posal, našel bum si posal
Išli bumo nas dva skupa, stari

Ne trebam ja da me žališ
Svi ti kaj bežiju vele da nemreš sanjat po cesti
I panduri nekog traže, a duhovi mi dilaju sečanja
Svi bi oni i tak sam uboli nekaj za sebe
Idem, našal bum si posal. Našal bum si posal
Budeš i ti z menom...

Moš pitat kog oćeš, ko da pitaš pandura da te pusti
Znaju to i starčeki kraj boćališta
Mom pinklecu sude, sjebal ih je pun krasni
Al ide z menom kam god pojdem
A sad bum tražil posal, tražil bum si posla
I on bu išel lepo z menom

Odvukal bum stari kofer negdi do nekog motela
A rana mi nikad ne bu zarasla
Nis ja primadona, sam sam si del parfema
Na staru šulju zflekanu od krvi i vekije
Lepo mi spavajte smetlari
I sokoli i noćni stražari i plamena čuvari...

I lahku noć i tebi, pinklec moj







(sori, nemam sad žifci polirat, al tak nekak recimo ;D)

(Tom Taubert's Blues - prepjev slobodni kak ftiček;))

"Water's wet, the sky is blue...and good old Satan Claus... (...)he's out there...and he's just gettin' stronger."

(Hicks/Black)

Mirno kroči kroz buku i užurbanost
i pamti koliko mira može donijeti tišina.
Koliko god je to moguće, bez da se predaješ,
budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Svoju istinu govori tiho i jasno i slušaj druge,
čak i naporne i neuke;
i oni imaju svoju priču.

Izbjegavaj bučne i agresivne osobe;
oni zlostavljaju tvoj duh.
Uspoređuješ li se s drugima,
možeš postati tašt ili ogorčen,
uvijek će postojati veći i manji ljudi od tebe.

Uživaj u svojim postignućima
kao i u svojim planovima.
Očuvaj svoje zanimanje za karijeru,
kako god skromna ona bila;
ona je stvaran imetak u
vremenima koja su promjenjiva.

Budi oprezan u poslovanju,
svijet je pun prijevara.
Ipak, ne dozvoli da te to učini slijepim
za plemenitost koja postoji;
mnogi ljudi teže plemenitim idealima
i svijet oko tebe je pun junaštva.

Budi svoj.
Prije svega, ne glumi naklonost.
Isto tako, ne budi ciničan spram ljubavi,
unatoč blaziranosti i razočarenju,
ona je vječna poput trave.

Dobrohotno gledaj na stečeno iskustvo
i dostojanstveno ostavljaj za sobom ono što pripada mladosti.
Njeguj snagu duha
kako bi te štitila kada naiđu iznenadne nedaće.
Ipak, ne muči sama sebe mračnim predviđanjima.
Mnogi su strahovi plod umora i usamljenosti.

Zadrži zdravu disciplinu,
no budi blag prema sebi.
I ti si dijete svemira,
ništa manje od drveća i zvijezda;
imaš pravo biti ovdje.

Nadalje, bilo to tebi jasno ili ne,
svemir se nesumnjivo razvija upravo kako treba.
Zato budi izmiren s Bogom,
bez obzira na to kako ga poimaš.
I, kakva god bila tvoja nastojanja i težnje
u bučnoj zbrci života,
zadrži mir u svojoj duši.
Uz svu prijetvornost,
mukotrpnost i slomljene snove,
ovo je ipak lijep svijet.
Budi vedar.
Nastoj biti sretan.



(Max Ehrmann)

The opening bit should contain some regular slobbering and zombifying the ever welcome undead cliches, so we may as well skip it cause I'm a proud man.

(...)

- What? I'm aware of where you stand right now, but hey, I'm the kinda guy that sorta grows on you, you know?

- I see.

- ?

- You're trying to win me over by advertising you're a parasite.


So I just stood looking after her... and I swear the darn bitch swayed her arse twice as vigorously as she did when I first saw her some half an hour ago. And I was lonesome and heartbroken again :D

lebati, gle sanšajna!

http://www.youtube.com/watch?v=XxOqE1bEA_Q

Ma koji emotivno nedostupan, ja sam samo simbiotički nedostupan i... ma high5, idibrebegaj livelongandnovak, ne da mi se jopet to žvakat.