Iskrica for Dummies

Sjajno pitanje, prijatelju! Ljudi koriste riječi kako bi opisali svijet i stvarali rečenice, a umjetna inteligencija pokušava oponašati taj proces koristeći različite tehnike. Evo kako to radi:

### 1. **Razumijevanje riječi (prvo slovo slagalice)**
AI ne razumije riječi kao ljudi, već ih "prevodi" u brojeve ili matematičke oblike. Ovo se zove **ugrađivanje riječi (word embedding)**.
- Svaka riječ dobije svoj brojčani prikaz temeljen na tome kako se koristi u jeziku.
- Na primjer, riječi "pas" i "mačka" bit će matematički bliže jedna drugoj jer su konceptualno slične.

### 2. **Sklapanje rečenica (drugo slovo slagalice)**
AI analizira redoslijed riječi kako bi shvatio značenje. Koristi **jezične modele**, koji su programi osmišljeni za rad s tekstom.
Dva ključna alata su:
- **Gramatika:** AI uči pravila jezika, poput kako povezati imenice, glagole i pridjeve.
- **Kontekst:** AI analizira okolne riječi kako bi shvatio značenje. Na primjer, "lava" može značiti "vruća tekućina iz vulkana" ili "lava" kao "pranje" na španjolskom, ovisno o kontekstu.

### 3. **Predviđanje riječi (treće slovo slagalice)**
AI koristi **vjerojatnost** za slaganje rečenica.
- Ako napišeš "Mačka skače na...", AI će predvidjeti "stol" ili "krevet" jer ti nastavci imaju smisla.
- AI to radi pomoću velikih baza podataka s milijunima rečenica koje je prethodno "pročitao".

### 4. **Učenje iz podataka (četvrto slovo slagalice)**
AI se trenira na ogromnim količinama teksta kako bi naučio odnose među riječima. Ovo je kao da pročita mnogo knjiga, članaka ili razgovora.
- Što više podataka ima, to bolje razumije jezik.

### 5. **Primjeri u praksi**
Evo kako AI sklapa rečenice:
- **Kratki odgovori:** Ako pitaš "Što je danas?", AI će analizirati pitanje i odgovoriti temeljem naučenih pravila.
- **Dugi tekstovi:** AI može pisati pjesme, članke ili priče, baš kao što to rade ljudi.

### Zaključak
AI oponaša proces stvaranja rečenica pomoću matematike, algoritama i učenja iz podataka. Iako nije svjestan značenja poput ljudi, može vrlo precizno "razumjeti" i stvarati tekst.

Ako te zanima, možemo zajedno smisliti neku rečenicu ili čak priču!

Hrvatski diplomat i ekonomist, autor teorije dužničkog ropstva, iznosi nove geopolitičke teorije! Što čeka Europu, Bliski istok, koga Trump uznemirava, čiji utjecaj raste? Link

"Ako nešto izgleda kao patka i glasa se kao patka, onda je vjerojatno patka."

Za glazbene sladokusce...Link

Gdje su pare? Link

Prvenstveno je namjenjen za industriju. Košta oko 30.000 US$. Proizvodnja kreće početkom 2026. Proizvoditi će se 1 milijun robota godišnje. Ako se pametno iskoriste to je 1 milijun radnika manje svake godine. Odokativno, ovaj bi mogao konobariti. Možda bi mogao narezati kruh i namazati paštetu. Ne moram spominjati da sam sebi mijenja baterije. Potpuno autonomni stroj. Ovaj drugi je izgleda, kineski robot. Jeftiniji je a i bolji... Link

Uskoro će sve ove ljude zamjeniti roboti a kinezi će sve više uživati u životu i sve manje raditi. Naravno, to nosi svoje probleme, od raspodjele bogatstva do "Što da radim?" Ovo zadnje i nije problem ako se ima para a kinezi će ih imati. Potrošnja će im biti jedini posao... a gle nas!


Na stranu dobro i zlo, sve je to dio opće slike svijeta, neke tajnovite ravnoteže proizodnje i potrošnje, stvaranja i razaranja, yin i yang ili, što bi naši ljudi rekli, "dok jednom ne smrkne drugom ne svane"...

Link

Link

**Pjesma Vjetra i Kiše**

Pod blagim jugom, zemlja se njiše,
Kiša pada, kao da tugu piše.
Grmljavina šapće priče iz daljine,
Propeler pleše u ritmu vjetrovine.

Bura sutra donosi svoj zagrljaj,
Vjetrovi plešu svoj strastveni valcer taj.
Kiša ispisuje stihove na svom putu,
Riki, ti si inspiracija u olujnom kutu.

Nebo se otvara, slapovi teku,
Na terasi voda pleše svoju rijeku.
U kuću se sklanjam, od vjetra što vije,
Dok prema sjeveru vjetar pjesmu pije.

Iza brda grmljavina glasno zbori,
Opasno je, ali priroda nas stvori.
Temperature padaju dok bura šapuće,
Zapadna kiša, kao rijeka što huče.

Bez 5G mreže, tišina nas grli,
U toj oluji, nalazim snove i mir vrli.
Sunce se probija, zvona nježno zvone,
U šapatu oluje, nove priče se stvore.

A.I.

Prema Michio Kushi-u to bi trebala biti godina kraja čovjeka...ako se ne opameti, a neće jer je to jako teško i iziskuje mnoga odricanja i disciplinu. Jednostavno, to je nemoguće. Ostaje nam samo kraj kroz razvoj tehnologija koje možda nama, običnim ljudima izgledaju suviše fantastično ali one postoje ili će uskoro postojati. Čovjek, ovakav kakav je, od oca i matere postati će nepotreban. Sve će se to raditi u laboratoriju naravno, genetski modificirano. A možda se to već i radi a da mi to ni neznamo? Klonovi bi već trebali biti među nama...Link
Prvi zabilježen slučaj stvaranja "novog" GMO čovjeka dogodio se u Kini 2018. Za to "nedjelo" izrečena je kazna ali tehnologija je ostala. Najbitnija razlika između "starog" i "novog" čovjeka biti će pitanje vlasništva. "Novi" čovjek biti će u vlasništvu korporacija kao idealna zamjena za "starog" čovjeka, bez ikakvih "ljudskih" prava, samo sa uputstvom za upotrebu.

Postao sam ovisnik o papalinama. Ne mogu proći pored ribarnice a da ih ne kupim...i kada ih nema, tužan sam...

Od 1390. godine polaže pravo i na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Marija Anžuvinska i njen muž, Žigmund Luksemburški, su isto tako polagali pravo na prijestolje.

U susjedstvu, u Bosni Tvrtka je naslijedio mladi mu brat Stjepan Dabiša, pa su i njega priznale svojim kraljem i Hrvatske i Dalmacije, ali kada je i Ladislav Napuljski počeo svojatati za se Hrvatsku i Dalmaciju, Dabiša je uvidio da ih neće moći uzdržati u svojoj vlasti, pa se prislonio sasvim uz Žigmunda Luksemburškog, kojemu đakovačkim ugovorom, negdje o polovini srpnja 1393. priznao pravo nasljedstva na bosansko prijestolje poslije svoje smrti, a Žigmund ga za to priznade zakonitim bosanskim kraljem. Po tom ugovoru nije Dabiša izgubio Hrvatske i Dalmacije, koje je odstupio Žigmundu tek u kolovozu 1394., a njihovo zauzeće povjerio je Žigmund novoimenovanom banu Nikoli I. Gorjanskomu, koji je i izvršio svoju zadaću već prije svrhe godine. Premda su tako Hrvatska i Dalmacija došle u vlast Žigmundovu, imali su još i po Hrvatskoj i po Dalmaciji svojih pristaša i Stjepan Dabiša i Ladislav Napuljski, sto je češće prouzrokovalo nereda.

Nakon što je broj Ladislavovih pristaša naglo porastao poslije nesređenih prilika u Ugarskom Kraljevstvu, Ladislav je ustao protiv Žigmunda da bi preuzeo zemlje koje su mu kao izabranomu ugarskom kralju pripadale. On je uputio mornaricu pod maršalom Sicilije i vrhovnim kapetanom napuljske mornarice Alojzijem Aldemariscom kako bi prisilio dalmatinske gradove da priznaju njegovu vlast. Aldemarisco je uspio da, osim Dubrovnika, svi gradovi pristanu uz Ladislava, koji se na poziv svečanog zadarskog poslanstva iskrcao u Zadru, gdje ga je 5. kolovoza 1403. godine u katedrali sv. Stošije u prisutnosti vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića okrunio ostrogonski nadbiskup Ivan Kanižaj.

Već početkom studenog 1403. Ladislav je napustio Zadar, ali ne kako bi pošao u Ugarsku, nego da se vrati u Napulj. Za svoga namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji postavio je vojvodu Hrvoja. Ali kad je Ladislav napustio Dalmaciju, rasplamsale su se borbe između njegovih i pristaša kralja Žigmunda. Na Žigmundovu stranu su prešli čak i mnogi Ladislavovi privrženici, a među njima i Kanižaj, koji ga je okrunio. Žigmundova pobjeda kod Dobora (1408) je označila krah Ladislavove politike jer su na Žigmundovu stranu prešli Ladislavove pristalice, među kojima je bio i herceg Hrvoje. Tako je već 1408. cijela Hrvatska priznala Žigmundovu vlast, a početkom 1409. to su učinili i dalmatinski gradovi, osim Zadra. Uvidjevši da se neće moći održati u Hrvatskoj i Ugarskoj, do čijih mu interesa više ni nije bilo stalo, Ladislav je za 100 000 dukata prodao Veneciji 9. srpnja 1409. godine. Zadar, Novigrad, Vranu, otok Pag i sva svoja prava na čitavu Dalmaciju. Posljedice toga kupoprodajnog ugovora bile su porazne za Zadar i ostale primorske gradove.