Na dnu svake duse postoji skriveno blago koje samo ljubav moze iznijeti na vidjelo.

Trag je ostao u meni,bio je jaci od svih psihologa i muka.Trag koji ponekad ozivi jace  ponekad slabije,nekad u snu nekad u pjesmi.Crna pruga koja ponekad s vremenom na vrijeme presjece grudi i zaboli.Silno.Takav trag je ostao u meni dar proslosti,temelj moje licnosti.Znam ostao je i u njemu to naslucujem i to me cini sretnom,ponekad neosjetljivom na bol.....To je zapravo prica onasoj ljubavi,ni nova ni stara,romanticna kakvih je bilo i bice.Nas dvoje smo prozivjeli krizu i ona je samo nasa,kao sto je bilo samo moje ushicenje kada smo imali prvi sastanak...................Ta zima jos je u mojim mislima i uvik ce biti.Nitko nije imun nema vakcine protiv boli koje donose  mnoge,zapravo sve te duboke veze medu ljudima.....Od te ljubavi ostale su samo pjesme koje podsjecaju,staze koje nikome ne mozemo pokloniti,mjesta koja bole,trenutci koji se ne vracaju,greske koje se ne ispravljaju.....Ostaje gorcina u ustima kao poslije velike svecanosti,ili bole oci od plakanja.Tesko mi je reci sto se dogodilo ono sto nas je vezivalo,kako smo osjetili potrebu da se drzimo za ruke i njezno dodirujemo...Pamtim svaku njegovu rijec,misao bila sam sretna kad mi se pozalio,neku svoju tajnu samo meni.Izgledao mi je kao covjek s kojim se sve cini jednostavno i moguce.Cini mi se kao da jos uvik cujem njegov topli glas,koji je sav iskren,i znam da nema nista strasnije i bice uvik prepreka i nerjesenih problema.Ljubav naide iznenada kao podzemna voda nesluceno i neocekivano.Tako jednom dosao je i on.Prve veceri igrali smo igru upoznavanja.Bili su to bez rijeci dugi pogledi i neizmjerni osmjesi.Gledali smo jedno u drugo kao dar prirode neocekivan l divan,da bi sa bolom covik mogao da mu se raduje kao d cita knjigu bez kraja.Nekad sam mislila da mu citam misli,zeljela sam saznati sta misli u kom vremenu i kad...Rastali smo se kazu da je lutao trazio nekoga,mada je znao da ga nece sresti.Uvjek je tako u zivotu nema nekoga bica i svjet je pust.Tesko je biti s nekim danima i onda znati nema vise,razilazimo se zbog nekoga ko to ne zeli.A isto tako tesko je biti zrtva u tom kratkom  jedinom zivotu.Sve je ludo,a ipak tako stvarno i bolno.Poslije rastanka postala sam nemirna i  nervozna.Svi kazu nije jedini,ali eto ja sam takva.Osjecam veliku promjenu.To mi je briga budna i nepomicna sve veca i veca.Zivjela sam za susret s tobom.Ma sto da se dogodi uvik cu biti tvoja,ostaces moja neispunjena zelja,moja misao i moja velika ljubav.Zapisala sam svaku tvoju rijec u srce.Ima teskih trenutaka preko koji se ne moze proci.Uvjek na ruci nosim tvoj dodir...Znas kako ono kazu malo je onih koji su potrebni,a nema onoga bez koga se ne moze.
 
 
 

Ona je moj
najvrijedniji i
najljepsi
dragulj....ona je moja polovica...
ona je moja
svjetlost....
toplina....
njeznost...ona
je moje nebo...
ona je moja ljubav..i samo
uz nju  ja sam
kompletna
zena...samo
uz nju ja sam
sretna i ispunjena
samo uz nju mi
je srce istinski mirno.

Pogledom skidam dio tebe
i vrelim tijelom mjerim svaki tvoj dah,
Skidam i zadnji pogled sa sebe
Lezim kraj tebe,
I nije me strah
tijelom mi klizis i budis mi zelju,
Usnama vrelim
Ljubis me cijeli,
Usnama njeznim ostavljas trag......
Dajes mi snagu,
Stvarno si drag!
I sada napokom bez tuge mogu reci,
i bez sjete sanjati miran san
sa slatkim snovima
i mirisom na tebe
docekati novi dan.

Ti si stranac,ne poznajem te
al opasan si po srce moje,
natjeraces ove usne
da pozele da budu tvoje.
Jos uvjek si stranac,a cini se da te sudbina
namjerno na moj put nosi.
Kazi mi onda,razrijesi dilemu,
da saznam za tebe,konacno,ko si?
Mora da si pisac,jer govor ti je knjiga
poznajem ga dusom po magicnom zvuku,
cinis me da zelim da sam olovka tvoja,
pa da me nikada ne ispustis iz ruku.
Mora da si slikar,tvoj osmjeh je slika,
bez njega bi moj svjet izgubio boju,
al vec ludo zelim da sam kicica mala
pa da tako zasluzim svu beskrajnu ljubav tvoju.
Mora da si pjesnik,jer tvoj  pogled  je poezija
spektar osjecanja topline i dara
Vidis li da zudim da sam tvoja rijec
da ti zauvjek predam sav svoj poetski zar.
Mora da si glazbenik,jer osjecam tvoj ritam
zvuk ustreptalog srca kroz vatrenu noc
dozvoli mi da budem tvoja nota
odsviraj me sad kad ti dajem svu moc.
Ali znam strance,to su samo pusti snovi
tebi je u mislima drugi netko,
zasto onda cinis da te nocas zelim,
da te stvarno ljubim iako si daleko?

Meni je dovoljno samo malo mjesta u tvome srcu....ako ga nemas,izbaci nekoga......

Puno je uspomena oko mene
iscupala sam ih iz blata
umila ih i sad smo prijatelji,
porazgovaramo se,nasmjesimo
i svatko svojim putem odlazi
one u proslost,ja u sadasnjost.

LAKU VAM NOC SVIMA KOJI OSTAJU ........PAPPAPAPA.......

Znaj da nisi sam na ovoj zemlji.Ti si neodoljivi dio covjecanstva.Tvoja radost zraci na druge i na mene,tvoja bol me rastuzuje,tvoje stvaralastvo me bogati,tvoje disanje sudjeluje u pulsu svemira..Ima te...U meni jer tvoju dusu posebno osjecam.U razgovoru s tobom ja se oblikujem,gradim nove svjetove,ljepotu duha.U tvom pogledu zelim vidjeti onu zvjezdu koju zajedno zelimo dosegnuti stvarajuci...IMATI PRIJATELJA DAR JE S NEBA

Laku Vam noc svima......papapapapapa.....

Trazim jedna vrata,otvorena koja me vode izvoru jednoga osjecaja,,,dozvoli mi istrazivati izvore...dozvoli mi  ...cuti jedan dasak topline.Trazim mogicnost realnog.......trazim mogucnost....izgubljenog vremena i potrebe za orjentacijom.Odnijet cu te u beskonacnost....Upoznat cu te u mom prostoru...ucinit ces me zivom u dusi mojoj...bices ljubav moja..............

Molim da mi se ne javljaju momci ispod trideset.....postaje mi to vec dosadno objasnjavati......

Sto letis....?
Sto me trazis....?
Sto navika sam jos?
Sto uspomena?
Sto kletva?
Sto masta?
Sto.........

Cudna to bijah....kad
sam te cekala
Izadoh iz koze svoje....
Pretvori se...
U majku,zavodnicu,zenu,djevojcicu.
Cudna to bijase noc....od sto godina....
Il svaka misao cekanja,u sat se pretvorila...
Cudna to bijah ja,u noci uzaludnog cekanja.
Van svoje koze,do cik zore
U cudoviste sam se pretvorila.
 

Ponosna i gorda
stoji ispred svih
Majka moja,ociju sirom otvorenih.
Zna ona da gnjezdo
vjetar nosi.
Zato je zidine sagradila,
Moju drskost nepotrebnu nekada,
U tisini gorko progutala.
Ona je koja razumije pogled moj
moju dusu cita na dlanu svom
koja presuti kad bi vristala,
koja krisom pomogne,
a znam da bi pitala.
Volim je sto ne pita,
kad zna da odgovore ne nalazim.
Volim je kad spava i kad budi se
kad me osmjehom ohrabri....
Volim je sto cuva me
i kad nisam zasluzula
Volim je zbog mora ljubavi
koje mi je pruzila...
Dar njen volim,
Da u stihove misli pretoci,kad najmilije svoje cuva
niko nista joj ne znaci.
I povrh svega,
zbog snage njene volim je,
Jer nesebicno podize
umorne i posrnule.

Ima li na svjetu ista  mekse
od obraza djeteta mog
Ima li ista bistrije od oka njegovoga
Ima li vece topline od snenog poljubca.......
Od price koje mi izmislja pred spavanje....
Od bezbroj pitanja koje mi postavlja
I da znam odgovore...sve predpostavlja
Bože, ima li išta vrijedno na svijetu
Ima li veće ljubavi od ove.