...u plemenskom pokretu...

bliži se vrijeme spavanja...ispričajte mi neku priču...smiješnu, toplu, obojanu, vjetrovitu, priču s mirisom limunke...ajde nemoje da vas moram sad nagovarati :D :D

http://www.youtube.com/watch?v=BdVVXt29bos&feature=related


Gelem Gelem lungone dromenca,

Maladilem chorore romenca.

Gelem Gelem lungone dromenca,

Maladilem baxtale romenca.

Ooo, romalen,

Ooo, chavralen.

Ala voliv lake kale jakha,

Kaj si gugle sar duj kale drakha.

Ala voliv lake kale jakha,

Kaj si gugle sar duj kale drakha.

Ooo, romalen,

Ooo, chavralen.

Kindem lake lolo dikhlo tursko,

Ni volil man achel latar pusto.

Kindem lake lolo dikhlo tursko,

Ni volil man achel latar pusto.

Ooo, romalen,

Ooo, chavralen.

Ujutro mi zvoni shisha kao alarm na mobu...shisha (čita se šiša) je tuniška pjesma, inače šiša vam je ona napravica, tj ono veliko kandilo, zove se još i narghil, kad dođete u Tursku, pa kad svi iz toga puše...puše plodove biljaka, kanabis, duhan...što god uhvate :D:D:D eto, no, opet sam skrenula s teme...
Eee, zvoni alarm...sve normalno, dobro raspoložena (za čudo) ujutro, nisam čangrizalo (opet za čudo i to veliko :D:D:D:D:D)....uputih se prema predivnom zetovom busu predivne plave boje...boje mirnoće i harmonije jutarnjih vožnji...jooooj kako volim gradski prijevoz :ppppppp.....naravno da nema mjesta, stojim, skoro nam se zabije auto, iskrcavam se...hodam pješice do posla, narafski u cipelama koje nisam nosila barem godinu dana....do posla dobila žuljeve, nabila mali prst jednim predivnim vodenim mjehurom, ufff sve mi bilo žao probušiti....nevjerojatno, na poslu mi je bilo donekle, danas ekipu očigledno uhvatila fjaka od ovih pa možemo reći za ovo doba vrućina, tako da nisu previše gnjavili...svrbi me nos...znam da će me netko danas raspizditi..i naravno tko bi drugi nego samu sebe i to vlastita ja kockareva_ kcer...
Vruće za popizditi, a ja se sjetih da bi mogla malo prošvrljati trgovinama...i okej, idem od jedne do druge, jelte trebam nešto za proljeće...neku normalnu (s naglaskom) majcu, suknju, votever...i nađem neki super šos i idem probati svoju uobičajenu veličinu...kad tamo...ooooooopssss...ne ide...kako????kak ne ide???treba ići...ajmoooo...opet, pa makar strgala faking šlic...i ne ide, okej probah veći broj...nekako uparkirah se u taj broj...kad tamo u struku pleše majko moja, pleše poput hula-hule....a jebate i gujca i sve i krojevi i ...ma....odoh raspiždena na žegu, uključih svoj bukureštanski tango i otplesah do svog predivno plavog harmoničnog zetovog busa sa žuljem i na drugoj nozi

I narafski da nisam stigla danas učiti...jelte ko' bi još učio pod ovakvim temperaturima i čarima proljetnog dana....

idem na konceeeeeeeeee___eert!!! lalalalalalalaala  laaaaaaaaaaaa
pozivam sve  zainteresirane ljude dobre volje da mi se pridruže... :)))
za one koji ne znaju:
Jose Antonio Rodriguez- vodeći svjetski flamenco gitarist, kompozitor i učitelj, najbolji učenik slavnog Paca de Lucije tražen je kao studijski i koncertni gitarist te kao skladatelj. Flamenco glazba José Antonia Rodrígueza karakteristična je po kompliciranoj tehnici i svečanom zvuku. Tijekom svoje relativno kratke glazbene karijere osvojio je veliki broj nagrada i priznanja.
Njegov rad seže dalje od tradicionalnih granica flamenco glazbe. Koristeći svoje flamenco ”falsete” obogaćuje glazbu vrlo razvijenim zvukovima. Skladao je za pet baleta, tri filma, izdao je tri orkestralna albuma i deset gitarskih...
 
dakle ljubitetlji gitara, flamenca i toplog vjetra Andaluzije...javite se :)))
PS za muški rod: nastupa i najbolja španjolska flamenco plesačica, čuvena Rosario Toledo 
PSPS...jedno glupo pitanje : kako se umeću slike ovdje na blogu??
 
 

Tisuće riječi potekle su niz rijeku....
Djela su strgana vjetrom...
Duh slomljen hrastovim krošnjama...

Polako se njišemo...

tonemo...

polako....

Listam stranice knjige koje nikad neću pročitati...
Lijepe mi se prsti za misli koje nikad neću dovršiti...

Stop!

Dišemo polako....

tonemo...

polako...

Hodat ću prema tebi, ali nikad te neću sustići...
Ti me nikad nećeš prmjetiti...
Prolit ću suze koje se nikad neće osušiti....

Stop!

Možda je mjesec prvi put sebe ugledao u ogledalu....
Jedno zrnce prašine, zaboravljeno, otpuhano...

Gledam te...

Poželim samo da si mjesečev odraz...

Toliko svi trube o tom bodi lengvidžu da je to strašno...kažu da je 70 % komunikacije govor tijela...zašto onda dolazi do toliko nesporazuma? Ne bi li se trebali lakše sporazumijevati i čitati kroz pokrete...eh da, baš sam se našla pisati o toj temi u ovom malom virtualnom svemiru...no, dobro...
Gledam samo muško-ženske odnose i govor tijela...vani ste...buka, dim, polupijani likovi koji zaudaraju na faking pive i na koješta... njihov body language...body language koji ga svrstava u homo erectusa a ne sapiensa...ipak smo potekli od majmuna, na žalost...
I tako...danas na poslu ...
znam nikad ništa ne izrečem do kraja, već skočim na drugu temu...tako je to samnom...naviknite se, ja se još uvijek privikavam na vlastite digresije...di sam stala...da, na glupom poslu...uglavnom došaptavam se s kolegicom da ova druga ne čuje (jer je ta druga The Bitch) lamatam rukama, radim face a ona ko tudum...kaj krivo radim? Zar ne kužiš što hoću reći? Možda odašiljem krivi jezik...maaaaa nije valjda...glupačo, maaaaillll, maillll pogledajjjjj!!!!!!!!!
no, uglavnom, strgah se bez veze i na kraju izlanem ono što ne smijeh reći....uuuuupssssss zajeb...
Pitam ja nju na kraju...i Ivana kaj tebi znači bodi lengviDŽ? I znate kaj mi je pokazala...pokazala mi je maloga iliti srednjka...“draga moja kockareva..... to
ti je bodi lengviDž kojeg svi razumiju“

:D:D
Dobro bodilengvidžiranje vam želim :pppppp

23:56 fizički status:krepano tijelo
mentalni status:opća blokada, s energijom černobilskih ludih gljiva
hormonalni status: no comment

Dakle, dođoh sa svojeg najdražeg tribal fusiona...i gle gdje sam nakon toga ...na iskri-katastrofa...
Za par minuta je prokleta srijeda, ustajem za 5 sati i 45 minuta jer moram doći ranije na job...opet isti lešinari....smrad pokvarenosti...
Volite li srijedu?a ples? Htjela bih uz tribal naučiti afro plesove, ako netko zna nekoga koji dobro čaga, može biti i dobar bubnjar...javite mi! :)
Ako ništa drugo vidimo se u Tvornici na Kodu :D:D:D:D

Sjetih se svojih silnih putovanja vlakovima, upravo me inspirirao jedan razgovor tu s iskre i rekoh, da podijelim patnje-radosti sa suputnicima u vlaku koji jesu ili koji će to tek postati….
Putovanje…sama nervoza na pomisao spremanja kofera, paranoje da nešto ne zabraviš…tipa punjač ili ključeve od stana…kad sve uspiješ upakirti trčiš zadnju minutu prema vlaku…uspuhana uletiš u taj pakleno-prljavi stroj i naravno, nema mjesta….i tako stojim zgužvana…..kiša blesava curi kroz poluotvoreni prozor…oslobađa se mjesto …mičem mp3 icu s ušiju »dobar dan !» s faking osmjehom na licu…»je li je slobodno ovo mjesto?» sjedam, vidno  «odlično « raspoložena …preko puta skužim da sjedi jedna luda crvenokosa reporterka koju sam upoznala jednom prilikom u vlaku…»eej!!!!!!!»...»eeej i tebi!!!!!!», i počnemo  tako pričati… izgledamo obje ko 2 vještice koje nastavljaju pričati o ličkim mirilima (jedna divna priča koju ću ispričati jednom ;)J…prelazimo most česme…ne razumijem zašto ljudi nikad ne gledaju u Česmu?…tu divnu nabujalu rijeku pogotovo u ovo vrijeme  kišica…zašto????daj ljudi, počnite opažati stvari oko sebe… stado ovaca…mali janjci….kad odjednom moja crvenokosa suputnica, trk do prozora počne vikati: Maleeeeeeeee ovceeeeeeeee!!!! Maleeeeeeeee ovceeeeee!!!!!
Hahahahahahhahahahaha
 
Zašto nema više takvih ljudi?
J