Samo za ljude i ostale....

Dok izgovaraš moje ime,
dok ti se usne pomiću,
neopisiv sjaj je u vojim očima,
i veliki osmijeh na tvom licu,
jer se nitko tako kao ti,
ne veseli mom dolasku,
i ne izgovara ljepše moje ime,
nitko to ne čini,
nitko tako lijepo kao ti.

Iz tvojih usta moje ime,
zvuči kao najljepša melodija,
kao pjesma slavuja u proljeće,
kao savršena nebeska glazba,
koju sluša moje srce,
i bez tebe ni trena ne mogu,
jer svojim predivnim glasom,
brzo si me očarala,
jer nitko, tako lijepo kao ti,
nitko tako ne izgovara moje ime.

Došla je sa ljetom,
tiho se ušuljala,
u moj život dosadni,
ispunivši ga srećom.

Zajedno smo se kupali,
noćima gradom šetali,
na trgu se ljubili,
sreću našu polako gradili.

Na granam je požutjelo lišće,
došla je predivna jesen,
dani su bili sve kraći,
a ja sam je volio sve više.

Prošao je i studeni,
pojavile su se prve pahuljice,
a nje više nije bilo,
jer otišla je s jeseni.

Nikad je nitko nije vidio,
nikad nitko nije čuo za nju,
ali ja znam da ona postoji,
ja znam da je ona tu.

Tu je kada mi suze krenu,
tu je kada se sretan smijem,
i stalno ja mislim na nju,
ona je uvijek samnom tu.

Gleda me nježnim pogledom,
drži me nježnom ručicom,
ljubi me slatkim poljupcem,
a ja je volim svim srcem.

Pitaju me svi, pa gdje je ona,
pa gdje se ona skriva?
Ja im velim, ona je tu,
ona postoji samo u mom srcu.

Tužna je jesen ova,
tužni su dani kišni,
gdje si ljubavi sada ti.
Nedostaju mi tvoje ruke,
nedostaju mi tvoje oči.
I sve me na tebe podsjeća,
gdje je sada moja sreća.

Ljubavi hočeš li see vratiti?
Hočeš li me opet voljeti?
Bez tebe ja ne mogu više,
dosta mi je jeseni i kiše,
hoću tebe opet ljubavi.
Svoje srce čuvam samo za tebe,
jer znam da me želiš kraj sebe.

LJUBAVI, AJMO SE VJEČNO VOLJETI.

Kiša je padala te noći,
slabi povjetarac je bio u zraku,
kada si odlučila otići,
i ostaviti me samog u mraku.

Suze su mi tekle niz obraze,
tad još nisam shvačao da zašto odlaziš,
kao sad kad mi je sve jasnije,
odeš, ako nekoga ne voliš.

Dugo sam stajao na kiši,
gledajući u smjeru kuda si otišla,
nevjerujući da je došao kraj prići,
u kojoj si bila moja prva djevojka.

Uvijek češ biti u mom siječanju,
kao moja prva djevojka,
prvo zajedničko jutro u svitanju,
poljubac prvi, i ljubav prva.

Tog jutra sam je prvi puta vidio,
istog trena u nju sam se zaljubio.
Ona je sam stajala, vesela i razdragana,
ispod lišća koje pada sa grana.

Njezine oći i kosa boje mraka,
ostavile su me brzo bez zraka.
Dok sam joj se lagano približavao,
moje srce je sve jače poskakivalo.

Odjednom su se naši pogledi sreli,
oboje smo se nasmijali i zacrvenili.
Ja sam svojim putem dalje nastavio,
i iz njenog vida i iza ugla nestao.

No, u glavi mi je bila samo ona,
onako lijepa, slatka i nasmijana.
Odlučio sam se tada natrag vratiti,
ako ništa, barem se s njom upoznati.

Brzo sam se vratio do Kaptola,
ali njoj više ni traga, negdje je nestala.
A ja se tog jutra i nje sada često sjetim,
iste one cure, nasmijane s kojom sada živim.

SVE SAM VOLIO NA NJOJ, JER BILA JE ZAISTA LIJEPA,
GDJE GOD BI MI IŠLI, GLEDALO BI NAS POLA SVIJETA.
bIO SAM VEOMA SRETAN ŠTO TA LJEPOTICA PRIPADA SAMO MOM SRCU,
I PRIMJETIO SAM ZAVIST NA SVAKOM MUŠKARCU.

UZ SVU NJENU LJEPOTU, ONA BILA JE JOŠ I DRAGA,
NJEZINIMA JA SAM BIO JAKO MIO,OD SREĆE SAM SUZE LIO.
NIJE PROŠLO MNOGO VREMENA, KAD VJENČAMO SE MI,
TOGA DANA OSTVARIŠE SE NAŠI NAJLJEPŠI U ŽIVOTU SNI.

RODILA MI JE KČERKICU I PRESLATKOGA MALOG SINA,
A U NJIHOVU TADA ČAST SVI SMO PILI MNOGO VINA,
MISLILI SMO MI TADA DA UVIJEK ĆE TAKO BITI.
NITKO TADA NIJE NI ZNAO DA ĆU GORKE SUZE LITI.

UMRLA JE LJUBAV MOJA, KANULE SU SUZE MOJE.
TIHO TAD SAM PROKLINJAO, TKO MI NAJDRAŽU UZE.
NITKO NIKADA NIJE ZNAO DA BOLESNA ONA JE BILA,
TA NAJLJEPŠA ZVIJEZDA MOJA, TAJNU JE SVOJU KRILA.

NEMA VIŠE LJEPOTICE MOJE, NE PIJU SE VIŠE SLATKA VINA,
NIŠTA VIŠE JA NEMAM OSIM KČERKICE I MALOG SINA.

SADA PRIČAM SA PRAZNOM ČAŠOM,
NA ŠANKU NEKOG LUKSUZNOG HOTELA,
DA ŠTO PRIJE ZABORAVIM OVAJ DAN,
DAN KADA JE REKLA DA ODLAZI,
I DA ME VIŠE NE ŽELI VIDJETI,
JER JE NIMALO NISAM CIJENIO.
A NE ZNA KAKO JE TO TEŠKO,
KADA IDEŠ KUĆI, A NE STANEŠ NEGDJE,
ONAK USPUT, DA NAZDRAVIŠ DANU,
KOJI TRAJE JOŠ SAMO PAR SATI.
ZNAM DA JE NJOJ TO TEŠKO,
CIJELI DAN SAMOJ DOMA MENE ČEKATI,
I RIJETKO ME PRIJE POLA NOĆI DOČEKATI.
ALI I MENI JE TEŠKO S FRENDOVIMA NE NAZDRAVITI.
A SADA, SADA ZA NJOM PLAČEM,
JER ZNAM DA SE ONA NEĆE VRATITI.
KONOBAR KAŽE: "PONOĆ JE, ZATVARAMO."
DOLAZIM DOMA, SAMO NA NJU MISLIM,
IDEM SPAVATI, NJE NEMA PORED MENE.
GDJE JE? PITAM SE ZAČUĐENO,
JER OD PIJANSTVA ZABORAVIH,
DA ME MOJA DRAGA SAMOG OSTAVILA.
TEK UJUTRO ĆU BITI SVJESTAN TOGA,
TOGA ŠTO SAM DANAS IZGUBIO,
RADI SVOG BOHEMSKOG ŽIVOTA,
A SADA, SADA MI SAN NA OĆI DOLAZI.

Na zemlju je pala magla,
ulice su bile puste,
a mi smo šetali, šetali, šetali....

Iz oblaka je sinula kiša,
ljudi su kućama bježali,
a mi smo se smijali, smijali, smijali...

Nebom je sijevala munja,
ljudi su prozore zatvarali,
a mi smo se ljubili, ljubili, ljubili...

Zemlju je sunce obasjalo
ljudi su sretni bili,
a mi smo plakali, plakali, plakali...

putniče, namirniče....ti koji si navratio namjerno ili nenamjerno, zalutao ili se izgubio u ovim vodama, ostavi poruku da tvoje ime odzvanja još godinama nakon što nestaneš.