Avantura osmijeha

Ajde...Idealna riječ za natjerati nekoga na nešto...Tako kratka a tako puna očekivanja...Ako se pravilno i dovoljno nježno izgovori, može se čak i upotrijebiti za tepanje...
Kako su se napokon posložili svi idealni uvjeti za neprofitno izražavanje kreativnosti, tako me evo malo tu...Ne tražim i ne očekujem fanfare, limenu glazbu i posipanje laticama, dolazim tiho poput stranca, umornog ali lucidnog...A i neki bubnjevi sviraju u naslovu...ili to samo ja čujem...
Škiljim da vidim šta je to blog, ipak sam novi tu...Aha...Tako znači, nije problem...Pisanje samo po sebi i nije neka muka, dapače, sad još samo moram popričati malo sa voljom...Petak prijepodne, početak ljeta, kraj jednog životnog ciklusa...
Ajde...Savršeno vrijeme za prvi post...I mogao bi ga lagano privesti kraju, ne valja ništa na naglo...Idem se nagraditi malim porokom, zaslužio sam...