moje misli

Anđele je si li mi sretan ! Anđele moj ovo je tvoj dan a ti si tako daleko.... Anđele moj nemoj plakati...mene čuvaju kao i sve želje koje ti si meni rekao u ponoć. I u nedjelju kad se pomoliš otvori prozore i poželi mi samo Laku noć anđele moj...

Ti si moje zlato, ti si moje srebro, vidim li te s drugim slomit ću ti rebro! :-)) Ne vjeruj onom tko ti sa osmjehom na licu kaže "Volim te"! Vjeruj onom tko te sa suzom u očima pita "Voliš li me"?

"Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna."

* * *

Poziv

Ne zanima me čime se baviš u životu.
Želim znati za čime čezneš
i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.

Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom.
Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge,
jesu li te izdaje u životu otvorile
ili si se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne boli!
Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom,
a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio.
Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom,
možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju,
a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni,
da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.

Ne zanime me je li priča koju meni pričaš istinita.
Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran;
možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne izdaš svoju dušu, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan,
i možeš li iz nje crpsti svoj život.
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim,
i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: „DA!“

Ne zanima me gdje živiš i koliko novca imaš.
Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja,
izmučen i uništen do srži, i učiniti što se mora kako bi nahranio djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio dovde.
Želim znati hoćeš li sa mnom stati u središte vatre, a da pritom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio.
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom
i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.

* * *

The Invitation
by Oriah Mountain Dreamer, Indian Elder

It doesn’t interest me what you do for a living.
I want to know what ache for,
and if you dare to dream of meeting your hearts longing.
It doesn’t interest me how old you are
I want to know if you will risk looking like a fool for love,
for your dreams, for the adventure of being alive.

It doesn’t interest me what planets are squaring your moon.
I want to know if you have touched the center of you own sorrow,
if you have been opened by life’s betrayals
or have become shriveled and closed from fear of further pain!
I want to know if you can sit with pain, mine or your own,
without moving to hide it or fade it or fix it.
I want to know if you can be with JOY, mine or your own;
if you can dance with wildness and let the ecstasy fill you to the tips of
your fingers and toes without cautioning us to be careful, be realistic, or
to remember the limitations of being a human.

It doesn’t interest me if the story you’re telling me is true.
I want to know if you can disappoint another to be true to yourself;
if you can bear the accusation of betrayal and not betray your own soul.
I want to know if you can be faithful and therefore be trustworthy.
I want to know if you can see beauty even when it is not pretty every day,
and if you can source your life from ITS presence.
I want to know if you can live with failure, yours and mine,
and still stand on the edge of a lake and shout to the silver of the full
moon, "YES!"

It doesn’t interest me to know where you live or how much money you have.
I want to know if you can get up after the night of grief and despair,
weary and bruised to the bone, and do what needs to be done for the children.
It doesn’t interest me who you are, how you came to be here.
I want to know if you will stand in the center of the fire with me and not shrink back.
It doesn’t interest me where or what or with whom you have studied.
I want to know what sustains you from the inside when all else falls away.
I want to know if you can be alone with yourself,
and if you truly like the company you keep in the empty moments.