Laprdarij

Da se prisjetimo - napisala sam da mi je korona nešto izvan fokusa, nešto čega se ne bojim. Znam negdje u kutku mozga da je to nešto opasno, ali mi nije bitno. Kao što i vi pušite i znate da vam to ne donosi dobro, ali ne prestajete. Eto, u tom rangu. Pa što bude.

Kako vrijeme ide, a ova država ne zna što bi, skužila sam da mi se je život zakomplicirao. Često moram u državne ustanove, pa na poštu, i sad bih se trebala svaki put testirati. Prvo sam mislila, ok, i to je varijanta, a onda mi je jednostavno dopizdilo. Previše energije se tu traži od mene. I popustila sam. To je ova lijepa naša i htjela. Ok, kad odlučim, onda je to tak i ne preispitujem više.

I tako se ja jučer opet odlučila ići cijepiti, ali na punkt gdje to provjereno rade. A znate što, nije dobro da se svatko poziva na znanost, pogotovo onaj koji nikad nije ni zakoračio u znanost. Ako vam je tata, mama, bivši, sin, kći znanstvenik, niste vi. A zašto? Zato jer se u znanosti nađe svega. A najmanje da postoji jednoznačni zaključak o nekoj temi. U pravilu postoje znanstvenici koji tvrde jedno, i oni koji tvrde suprotno, i naravno cijeli spektar između. Pa imamo priliku to i sada vidjeti. Ne postoje više i manje vrijedni znanstvenici. Postoji, ajd, mainstream, pa ako su neke tvrdnje jako daleko od mainstreama onda se je teško pozicionirati kao znanstvenik. Ovisi tko stoji iza nas. Ne moram ponavljati kako su u povijesti spaljivali napredne znanstvenike. A zašto mislite da smo mi danas iznad toga?

Osim toga, kao što je Milanović rekao, tretirati necijepljene tako da ih se zatvara u kuće jest fašizam. Lako je s odmakom od 30+ godina zaključiti da je u Njemačkoj bio fašizam. A koliko je onda ljudi vjerovalo u to? Tko kaže da mi danas nismo isto tako zadojeni nekakvom politikom? Tek će vrijeme pokazati. Eto, ja samo molim da malo odškrinete vrata i ostalim mogućnostima, a ne da ste isključivi. Jer imamo primjere u povijesti. A nismo mi daleko odmakli na vremenskoj crti. Ja mislila da ćemo s vremenom kao civilizacija napredovati, a kako vidim, ćorak.

A što se cijepljenja tiče, što se lijekova tiče, svakakvih istraživanja ima. Recimo, utjecaj alkohola na lijek/cjepivo. Tj ak si pijan hoće li ti lijek djelovati jednako kao i ako si trijezan? Znate da se kod uzimanja nekih lijekova ne smije piti. I to je uglavnom zato jer alkohol pojačava djelovanje lijeka, i to uglavnom na način da pojačava resorpciju pa je koncentracija lijeka u krvi viša nego bi trebala. Neka su istraživanja ukazala da nek se ne pije alkohol prije i nakon cijepljenja jer može utjecati na imuno sustav. Kako vrijeme ide, ima i ovakvih i onakvih studija i rezultata. Kao i preporuka. Ok, ja pročitala da alkohol utječe na smanjenje efikasnosti cjepiva. A kako meni cijepljenje treba zbog papira, pogodite što sam napravila?

Uglavnom, krenem ja autom prema mjestu za cijepljenje, uključim autopilot i vozim se. Autopilot u ovom slučaju ne znači da vozim Teslu, već da ne mislim. Približavam se i pomislim, hm, htjela sam popiti neku žesticu, ali kako sad idem neću stići, jer navodno na tom mjestu nema gužve i odmah ću vjerojatno doći na red. Ali, prepustim se, nek bude kako treba biti. Stignem, sparkam se, a ono barem 200 ljudi ispred mene. Auh. Prvo sam se šetala po krugu, onda mi se pripišalo, naravno, a kako sam imala barem jedan sat vremena odem ja u birc, naručim što? viljamovku 0.5 i počastim se. E, baš sam uživala! Koliko se sjećam, nikad nisam u bircu pila rakiju. Inače nikad ne pijem rakiju. Osim kad se krenem cijepiti. A zadnji sam put bila u bircu neke daleke 2019? Ta viljamovka mi se učinila nekako malo, iako proračunom maksimalna koncentracija alkohola u krvi bi trebala biti baš u trenutku cijepljenja. Pa sam si kupila i jednu bombicu marjančeka. No, tu nisam stigla načeti jer sam došla na red vrlo brzo. I sad, koje cjepivo, što ovo, što ono, i zaključim da mi se ovo ne radi dvaput i uzmem Janssen. To se cjepivo uzima samo jedanput.

Digresija: razgovaram s kolegicom koja zagovara cijepljenje, i priča mi iskustva s cijepljenja. I veli, znaš, nakon druge doze sam imala nus pojavu koju sam rekla samo jednoj frendici, i zamisli, ta je rekla da je imala istu nus pojavu (a nisu uzele isto cjepivo). A koja je to nus pojava? Veli ona - euforija. Tako me lupila euforija da sam par dana nakon toga hodala iznad zemlje, nešto prekrasno! Jeee, rekoh, prvo nešto pozitivno i primamljivo u cijepljenju!

Odsjedim ja tih 15 minuta tamo u hali, nešto mi je trnula ruka u koju sam cijepljena ali je to prošlo. Javim toj kolegici da sam uzela ovo jednokratno cjepivo, i ona mi veli - ajd, nadam se da ćeš ti nakon te jedine doze doživjeti euforiju. Hehe :) Malo sam sve poduprla i homeopatskim lijekom koji briše nus pojave cijepljenja.

Dakle, probudim se jutros, malo me glava boluckala u ležećem položaju no čim sam se uspravila, prošlo. I, bome me hvata neka euforija. I sluša mi se Tompson. Majko mila, Tompson. Nije da ga baš ne volim, samo mi je nekako - nepotreban. I navinem si Lijepa li si.. Sin okreće očima.. Naravno, updejtiram kolegicu i velim joj - Radi!! Jedino me strah da se ne učlanim u hdz!

Pa sad, koji je zaključak? Ako netko misli da se cijepljenjem dokazuje kako smo školovani, napredni i ne znam kakav narod, varate se! Ja poseljačila.

Jučer/prekjučer je bio prvi dan masovnog testiranja na covid 19. Danas očekujem brojke. Dosad su se testirali samo neki, ili oni kojima treba potvrda za odlazak nekamo, ili oni koji imaju simptome ili sumnju na kontakt. Zapravo, pretpostavljam da su se prikazivali rezultati takvih testiranja.

Za razliku od toga prije, jučer se testiralo hrpu ljudi, pretpostavljam da su to bili samo necijepljeni jer oni nemaju potvrdu. Zapravo, ne znam je li to testiranje zabilježeno, nadam se da je jer su trebali biti službeno testirani. Eto, danas očekujem izvješće koliki je udio pozitivnih u općoj necijepljenoj populaciji. Jučer se je spominjalo nekakvih oko tisuću pozitivnih, ali ne znamo na koliko velikom uzorku je tih tisuću.

Šteta što nije provedeno opće testiranje i cijepljenih i necijepljenih da dobijemo pravu sliku na velikom uzorku.

Nisam bila lijena i pregledala sve epizode braka na prvu iz prve sezone, Vrbi me potaknula. Blože mili, čega sve ima u bašti bložjoj! Pod pretpostavkom da su svi iskreni, tj da misle da su iskreni, drugim riječima da ne fejkaju namjerno, ajme.. Pa kak su ljudi komplicirani! Ali mi je nekak lakše jer kad sama pomislim kak sam komplicirana, pa to moje nije niš spram ovog.

Kako Boris reče, svi u novu vezu ulazimo s dva kofera: u jednom su tereti prošlih veza, a u drugom su očekivanja. I jedan i drugi kofer samo smeta, treba ih se riješiti, i tek onda imamo šansu.

S jedne strane istraumatizirani ljudi kojima možeš ponuditi princa na bijelom konju, ali oni ne vjeruju jer je kofer s teretom prošlih veza pregolem, a s druge strane oni koji osim princa na bijelom konju ne dopuštaju ništa drugo - kofer s očekivanjima ogroman. Ako je frajer ne baci na prvi pogled - to nije to. Tu mislim na - kak se zove, Nikolinu? Pa opet Boris lijepo reče, ljudi u "iskrenost" zapakiraju bezobrazluk i bezosjećanost. Ono "ja to kažem iskreno", a krv teče u potocima.. Prestrašno koliko nemaju obzira, takta, ne znaju razgovarati..

A lik koji me je zgrozio je a tko nego profesorica. Pa jebemu, i onda ne ispada da su profesori fakat čudni? Najviše drame, scena, ne slušanja, upadanja u riječ, nerazumijevanja situacije, nekuženja zajebancije - tko? - profesorica. Mislim da s tom ženom nekaj ozbiljno ne štima. Pa ta se sva trese, vrti rukama, nonstop se nekaj zgraža. Meni je to bilo prestrašno! Baca na Brku. I nakon nekoliko tjedana kad su se našli, nadala sam se da će dotična skužiti kak je ispala grozna, a ona se još ponosi! Jer - sve je kriv njezin partner, ona ništa. Ajme, ajme, ajme...

Naša Vrbi i njezin kavalir su iznad svih, staloženi, centrirani, svoji, duhoviti, odmjereni..

Par koji mi je bio nespojiv, a opet je ispao nekako drag, i toliko topline ima među njima iako su ostali samo prijatelji, je onaj s kaubojem.

Usput primjećujem da su svi kandidati bili lijepi ljudi, ako ne baš lijepi, a onda naočiti. Pogotovo su žene bile lijepe. Lijepo dok šuti.

Vjerujem da je kandidatima bilo teško u tom eksperimentu, i svaka im čast da su ušli, i svaka čast onima koji su ostali do kraja.

E, kad sam bila mlada donosila sam odluke brzo i kvalitetno. Zapravo, samo zbog jedne odluke nisam bila sretna, a ta je kredit u švicarcima. No, tužila sam banku i bogato me obeštetila tako da je i ta odluka ispala dobra. Kupila sam stan za švicarce kao investicija za penziju. A sad me obeštetilo taman prije penzije, i ostao mi stan, tako da je ispalo bolje nego sam planirala.

Zadnjih ne znam, desetak godina, ili manje, ne mogu donijeti odluku. Samoj sebi idem na živce, jel bi piškila ili kakila. Najbedastiju odluku mi je teško donijeti. Uređujem stan, i svaki korak je mučan, pa do bolan. Jebemti, da barem netko umjesto mene odlučuje. Na kraju pitam djecu, ona vele ovo ili ono, i ja napravim kak oni hoće. Hehe, sad mijenjamo prozore, i pitam kćer koju boju roleta da stavimo. Dosad su bile smeđe, ostatak zgrade ima smeđe i bijele bez pravila, no naš dio zgrade je odvojen tako da nije nužno da se uklapamo u ostatak. Veli kći - sive. Pa kak sive, neće pasat, ne, veli ona, sive. Pak ja pitam izvođača, a kakva je to siva, veli on - to je zapravo metalno siva, boja aluminija. E, jebote, izgledat će kao svemirski brod! No, gledam ja sad susjedstvo i primijetim da zapravo neki imaju sive rolete, a dosad bih se kladila da su bijele. I to su te metalik. Jedva se vidi razlika. Rekoh, ok, sive. Da je do mene, ja bih još mjesec dana - bijele, smeđe, sive..

A prozore biram oko dva mjeseca, možda malo manje. No nije to nešto što se mijenja svake godine, pa kad se već radi da bude onak kak mi baš paše. Pošto je budžet ipak tijesan, nisam mogla uklopiti drvene prozore, bit će pvc, ali će funkcionalno zato biti super. Ima oko 22 kvadrata prozora, što nije malo. Bome, i ovo će koštat ko manji auto. Jučer sam uplatila avans pa se danas osjećam baš nekako lako, ipak sam nešto odlučila.

.. no fakat je netko dobro primijetio, kako operirati nos a nije hitno sada kad smo u maksimumu zaraze? jel ima vaucer? mojoj frendici koja treba operirati kraljeznicu jer pati od bolova da joj painkilleri ne pomazu odgodjena je operacija.

Autor: John Hedgecoe

Autor Maja Šivec

https://www.iskrica.com/weblogs/blog.php?id=5#log_3

Nisam znala da su sačuvani svi zapisi od 2003, jer neke tamo 2009 ili 2010 su mijenjali sustav i mislila sam da nema prethodnih blogova. Barem ih tada nije bilo, ne znam kad su to updejtirali.

I dalje ostajem pri ovoj svojoj izjavi. To što je Brka dodala na tu moju izjavu stvari koje nisam ni pomislila, a pogotovo napisala - dakle to je proizvod u njezinoj glavi - ona to tako vidi. Jesam li ja tu napisala da ga smatram kriplom, invalidom, muškarcem drugog reda ili nemuškarcem? Ne, ja ga smatram osobom koja je osjetljiva na emocionalnom planu. A to može biti bilo koja osoba koja je dugo sama, koja je možda nesigurna, koja je možda jače emotivna od većine. Takva se osoba ponada kad nade nema nigdje. I zato kažem da se s takvima ne zajebava. No, to treba prepoznati. Netko tko je završio psihologiju to ne može prepoznati. Što da ja mislim onda o takvoj osobi kao psihologu? Sramota za struku.

A što sam ja jučer radila dok je trajala lektoreja (ili kako se zove kad netko ima proljev riječi)? Brojala sam riječi koje je moja izjava izazvala. Evo, bilo je oko 2500 riječi. Neki su zapisi obrisani ali sam ih spremila. Poštivajući originalni prored, to je oko 10 stranica teksta. I to pridodajem u popis svoji uspjeha od dana prije. Mojih 25 riječi vs 2500! Faktor 100!

Sad ću ovo napisati okruglo pa na ćošak, da se ne skuži o čemu i kome se radi, jer ne bih voljela, barem zasad.

Uglavnom, znam jednu osobu koja ima čudan strah, a ko za vraga s tim se susreće svaki dan. Puno smo razgovarali i ta osoba ne zna otkud joj taj strah jer ni roditelji te osobe nisu svjesni da je dotična došla u neku situaciju u kojoj bi joj se taj strah razvio. I ta osoba je sama zaključila da je taj strah možda iz nekog bivšeg života.

Zabilježen je jedan slučaj (nažalost nije samo jedan, ali taj jedan je upečatljiv) u kojem je neka druga osoba stradala baš na način kakvog se boji ova prva osoba. Mučno, jako mučno.

Zatim, moj muž mi je jednom rekao da poznaje tatu te osobe, veli on, sjećaš se ti tog slučaja? Ajme, sjećam se... I onda sam ponukana cijelom pričom išla tražiti kada se je sve to događalo, i fakat je ta osoba mučno stradala par mjeseci prije začeća ove druge osobe koja ima taj rijetki strah.

Reinkarnacija?

Jednom prilikom pitam ovu osobu sa strahom, jel bi ti možda htjela znati otkud ti taj strah? Malo je razmišljala, i rekla - ne bih. To je bilo sigurno jako strašno.

Zatim smo pričale o regresijskoj analizi u prošle živote i da bi se možda podvrgla tomu. Nije sigurna.

Neki dan me ta osoba nazove sva u panici jer je došla u za njoj groznu situaciju u kojoj joj se strah maksimalno aktivirao, malo smo razgovarale, bilo joj je navodno lakše nakon razgovora.

I nakon tog razgovora me je počelo kopkati gdje je onaj tata od te prve osobe koja je stradala jer mi je muž pokojni i ne mogu ga pitati, je li ovaj još živ, i idem kopati i nađem ga! Čak je i lako dostupan.

Sljedeći korak? Ne znam.. Kako me voda nanese...

...zašto bi se nekomu govorilo da sere. A još se predstavlja i kao akademski građanin. Hehe, da budem konstruktivna, a vidim da se ide u tom smjeru, idem nabrojati neke svoje uspjehe.

Moj je najveći uspjeh u životu bio takav da sam se usput otrovala, završila u bolnici i nisam smjela reći što mi je bilo. Jest da sam time mnogima spasila živote, a bome su neki dobili milijunske odštete. Ja sam dobila 100 eura. I nijedan dan nagradnog godišnjeg, a trebalo mi je... Dobila sam i nekakvo priznanje glavonje u branši za koje ni ne znam gdje mi je. I tako sam se s tim svojim uspjehom morala sama nositi, pričati samoj sebi jer nisam smjela nikomu, i diviti se samoj sebi. Budući da sam otkrila nešto što nisam smjela, bilo je tu svega, bome sam čuvala glavu i leđa, i na kraju popustila.

Sljedeća su mi dva neuspjeha koje smatram uspjehom :) Napravila sam dva doktorata, ali nisam niti jedan obranila. Prvi je bio u vrijeme rata, a kako sam radila s ljudima - moja se grupa ispitanika prilično izmijenila od početka do kraja studije. Sve sam to ja odradila, ali onda kad se to stavilo na hrpu - nije imalo smisla. Meni. Da su bili isti ljudi od početka do kraja, e to bi bilo super. Drugi doktorat sam radila na nečemu što je bilo patentno zaštićeno i bilo mi je obećano da će se kontaktirati ta firma čiji je patent da mi odobri obranu. Međutim, usprkos mojem moljenju, davljenju, gnjavljenju, nekako je stalno bilo važnijih stvari od tog patenta i došla je nesretna 2011. kad su ukinuli doktorate po starom. I onda sam prelomila da ne budem radila treći. A to sve smatram uspjehom zato jer važan je put, a ne cilj. Bilo bi lijepo da je postignut cilj, ali nije.

Evo za znatiželjne, moje područje je toksikologija, metabolizam lijekova i farmakokinetika. A nemrem baš sve napisati iako bih se još rado hvalila. Imam nešto radova u CC časopisima, jedan dio života sam radila na mjestu gdje nismo smjeli objavljivati pa mi je tu prekid. Obožavam svoj posao. Baš sam jučer rekla svojoj frendici da idem ispočetka, opet bih izabrala isti put.

...Autor: BugaVuga 28.10.2021. u 17:29 opcije

i meni je trenutno aktualno. Plinsko etažno ne želim, jer ne želim misliti hoće li Putin zatvoriti pipu ili neće.

Dakle, u obzir dolazi dizalica topline - početna cijena je visoka, ali je sve ostalo prihvatljivo. A razmišljam i o solarnim panelima, vidim da Vaillant ima sve moguće varijante.

Ako netko ima iskustva s ova dva načina grijanja, molim da podijeli.

Tu je link na Vaillantov cjenik Link

E, jeste li vidjeli našu Vrbi sinoć, i presinoć u braku na prvu?
Prvu sezonu nisam gledala, tu i tam.. Ali sad sam uhvatila prve 3 epizode i dopalo mi se ono kad izabiru partnere. Šteta što to nisu još detaljnije prikazali, ako je bilo još detalja.

Boris Blažinić koji je jedan od članova komisije, mi imponira. I svaka mu je na mjestu, ove druge dvije koke ne poznam. Čini mi se da bi tu na blogu isto dobro došao jdan Boris B da nas upari. A da mi ne znamo s kim, nego samo dođemo na sudar (više se ne kaže sudar, jel?).

Kad bih ja bila BB (zapravo jesam BB, ali ne Boris B), tada bih napravila nekoliko kombinacija tu na blogu, prema intuiciji obzirom da znanje psihologije prepuštam bloškim stručnjacima (hahhaha).

Pa sam krenula uparivati s mišlju da imamo manje muškaraca. Popisala sam muškarce sa zadnje dvije stranice bloga i onda kad im je trebalo pridružiti ženske, ponestalo. Ispada da su neki muški vrlo osebujni i da tu jednostavno nemaju šanse. To ja tako sa ženskog stajališta.

Ti osebujni - redom: Fly, Habucibe, Kjele - pa đe ih nađe.. koje bi blogerice njima pasale? Na stranu one koje bi htjele s njima, ali ovako sa strane, koje bi im Blažinić dao?

Drugi red: Ford, Krelec, Wax, Perce (kojeg vidim jedino sa slikom mlade golišavice u jednoj ruci, a u drugoj hm..), Đuro

Onda red ozbiljnih: Ćiril, Mandarinetto, Touchme..., e, za te bih još i našla blogerice

Ispada da ima više muškraca nego žena trenutno aktivnih

U prošlosti je bilo tu bome osebujnih žena, Baba, Boža, ajd i Vega, nije čudo da su se družile s prvim redom, i nešto s drugim

Doduše, nedavno saznah za jedan par, jedan osebujan, a ona... (digresija, jednom davno mi neki drugi osebujan reče da voli žene s telećim pogledom).

I znate kaj me čudi: da stručni ljudi ne znaju primijeniti znanje na sebi, ili u svoju korist. Znam jednu biokemičarku, biloginju, kvalificirana višestruko, i sve je njoj jasno, ali kad treba to znanje primijeniti na sebi - tu zakaže. Kakvo je to onda znanje, je li to uopće znanje?

E, da, trenutno najosebujnije žene ovdje: Juicy, Sara, BugaVuga, Brka, a, da, Cyb

Ovako mislim danas, ne znam kako ću misliti sutra